Brojni predci Dubrovčana, Konavljana, Župljana napuštali su svoja ognjišta u potrazi za boljim životom i odlazili u obećanu zemlju Ameriku, a o njihovom iskrcavanju u New Yorku svjedoče brodske putničke liste koje su davale osnovne podatke o putnicima. O tim izvorima i mogućim pretragama o odseljavanjima svojih predaka, a iz primjera vlastite obitelji, piše Igor Legaz.
Svakog tjedna iščekujem novi članak iz serije o brodovima, koje piše naš sugrađanin, gospar Ivo Batričević. Dugo sam čekao da veliki znalac Ivo Batričević, napiše nešto o legendarnom brodu “Vulcania”, slavne malološinjske familije Cosulich (Kozulić) – počinje svoj dopis koji je poslao na redakcijski mail Igor Legaz, pojašnjavajući kako je “Brodom “Vulcania” moja pranona Luigia Legaz r. Simičić, 1930. godine, trajno napustila Evropu i nastanila se u Sjevernoj Americi”. Dodao je i kako na mrežnoj stranici ovdje svatko može pretraživati brodske putničke manifeste, pa tako naći podatke o svojim srodnicima, koji su se iskrcali u luci New York.
Za potrebe ovog članka, izdvojio sam tri detalja putničkog manifesta broda “Vulcania” (kapetan je bio Aristide Cosulich), koji je 25.03.1930. isplovio iz luke Trieste, a 08.04.1930. uplovio u luku New York. Pripadajući manifest, sadržavao je 15 listova, a na listu 6, pod brojem 15, upisana je moja pranona.
Putnički brodski manifesti su vrlo snažni dokazni podaci, za koje važi presumpcija o istinitosti (“praesumptio iures et de iure”).
Za moju pranonu je upisano da se preziva Simicic Legaz, da se zove Luigia, da ima 56 godina, da je udovica, da joj je kućni jezik talijanski, da čita, da piše, da je talijanska državljanka, da je talijanske etničke (narodnosne) pripadnosti, da je rođena na (otoku) Lošinju [precizno: u Velom Lošinju], da joj je USA viza izdata u Zagrebu, da joj je kći Elisabetta [pogrešno je napisano prezime], osoba za kontakt u mjestu posljednjeg prebivališta, da joj je krajnje odredište putovanja New York, da joj sin Bogdan [pogrešno je napisano prezime] osigurava smještaj na adresi u New York, da je sama financirala putovanje, da joj je svrha putovanja useljenje u USA, da je dobrog zdravlja, da je visoka 170 cm, da ima smeđe kose, da ima smeđe oči …
Pretpostavljam da bi stupac 10, na prednjoj strani lista manifesta, mogao privući veliku pažnju, zato jer je riječ o rubrici: “race or people”.
Naime, USA administracija je inzistirala da se svaki putnik (koji nije državljanin USA) narodnosno (etnički) ili rasno deklarira (suglasno važećim pravilima, koja su napisana među uputstvima na obrascima manifesta), te je odgovorna brodska osoba morala potpisati izjavu da su svi podaci uneseni savjesno i da odgovaraju izjavama putnika.
Uočljivo je da je na listu 6, upisano 17 putnika, od kojih je 1 bio državljanin USA, pa se nije narodnosno (rasno) izjasnio. Od ostalih 16 putnika, njih 2 su se narodnosno (etnički) izjasnili da su “Dalmatian”, njih 10 su se narodnosno (etnički) izjasnili da su “Croatian”, njih 3 su se rasno izjasnili da su “Hebrew”, dok se 1 narodnosno (etnički) izjasnio da je “Italian”.
Prilažem spisak svjetskih naroda, odnosno rasa. Spisak se nalazio na obrascima manifesta, kako službena brodska osoba ne bi “švrljala” u toj važnoj rubrici.
Spisak je bio instrukturnog karaktera, što znači da su bili dopušteni upisi narodnosnih pripadnosti, koje nisu navedene na spisku, kao npr. Macedonian, Basque, …
Ono što je jako bitno naglasiti, to je da su Dalmatinci (pravilno) tretirani kao pripadnici (zasebnog) naroda, a takvo stanje je bilo sve do 1953. godine, kada je USA administracija ukinula stupac “race or people” u putničkim manifestima.
Kada Dubrovčani, Konavljani, Župljani, Primorci budu pretraživali svoje srodnike, a osobito iz vremena prije formiranja Kraljevine SHS (tada su svi južnoslavenski narodi tog kraljevstva, osim Srba, Hrvata ili Slovenaca bili “brisani”), neka ne budu iznenađeni podacima o učestalosti Dalmatinaca među svojim djedovima, prabakama, tetkama ili susjedima.
Ako netko želi ući u trag nekom svom srodniku, koji je odselio za USA, a nije spretan pretraživati podatke iz manifesta, neka mi na email: igor.legaz@mail.ru, slobodno napiše što više podataka o putniku, kako bih ga pokušao pronaći – napisao je Legaz.
