Na današnji dan prije 60 godina snažan potres pogodio je južnu Dalmaciju. Iako je najteže stradalo makarsko područje, zbog čega se u desetljećima koja su uslijedila za ovaj potres uvriježio naziv “Potres u Makarskom primorju”, potres je teško pogodio i područje tadašnje općine Korčula, odnosno Ston, Viganj, Orebić te brojna pelješka sela. O razmjerima stradavanja pelješkog kraja govore i činjenica da je u danima nakon potresa oko 2 tisuće ljudi bilo evakuirano, a Ston kojeg je desetak dana nakon potresa obišao i drug Tito, napustilo je 95 posto stanovništva. Na sreću, ljudskih žrtava nije bilo, a nastala šteta nije se mogla sa sigurnošću procijeniti ni tri mjeseca nakon potresa.
O danima nakon potresa, evakuaciji stanovnika, uspostavljanju kriznih štabova, organizaciji poljskih kuhinja, pomoći koju je stanovništvu pružala Jugoslavenska narodna armija svjedoče te planovima za obnovu svjedoče danas tekstovi Dubrovačkog vjesnika iz tog razdoblja, koja nam je ustupio povjesničar umjetnosti Ivan Viđen.
Dubrovački vjesnik u svom izdanju od 9. siječnja 1962. navodi kako su u Dubrovniku zabilježena tri potresa, ali da nisu bili toliko jaki da bi nanijeli štetu na području grada, no da je među ljudima ipak zavladala panika, naročito u trenutku kad su stigle prve vijesti o stradavanju naseljenih mjesta na Pelješcu i tadašnje općine Makarska. Dubrovački navodi i da je nastala šteta procijenjena na nekoliko desetaka milijuna tadašnjih dinara.
„Najjače su nastradala područja općine Korčula, Ston i Trpanj gdje su na većem broju kuća popucali zidovi, oštećeni krovovi i otpala žbuka sa zidova. U Vignju je naročito stradao zaselak Kraljević gdje je 15 kuća moralo biti napušteno, te su stanovnici proveli noć kod svojih prijatelja i poznanika. Prema prvim procjenama na području Vignja šteta iznosi oko 8 milijardi dinara, te je formiran mjesni štab za pomoć porodicama koje su nastradale, odnosno izgubile krov na glavom. U Orebiću i okolnim selima počinjena je šteta se cijeni na 3 do 5 milijuna dinara. Najteže je stradalo selo Ruskovići, jer gotovo nijedna kuća nije ostala pošteđena u ovom selu. Na nekim kućama su svi zidovi polomljeni i uništen je krov, tako da nisu više sposobne za stanovanje. Nešto bolje je prošlo selo Urkulić i Gurići“, stoji u tekstu u kojem se dalje navodi kako su za dlaku izbjegnute ljudske žrtve.
U selu Ruskovići umalo je stradala sedmogodišnjakinja, kćer Joze Kordića.
„Od snažnog potresa s potkrovlja kuće su pale tri velike kamene grede od kojih je jedna pri padu tek neznatno ogrebala djevojčicu, dok su druge dvije pale u neposrednoj njenoj blizini“, navodi se.
U tekstu je opisan i još jedan umalo tragičan događaja. Naime, u selu Gruići, u kući Vlada Ravlića, samo pukom srećom na životu je ostala beba stara 7 mjeseci. Obitelj je kad je primijetila potres istrčala iz kuće, na čijem je katu u kolijevci ostalo dijete. Kad se otac vratio u kuću našao je kolijevku zatrpanu žbukom, a dijete u njoj bilo je nepovrijeđeno i smijalo se.
Dopisnik Dubrovačkog vjesnika iz Orebića, Matko Župe izvijestio je kako je potres koji ovo mjesto zahvatio iza 11 sati bio poprilično jak i trajao nekoliko sekundi te kako se s brda sv. Ilija odronila masa kamenja, a da se na samom brdu pojavio procijep dužine 5 metara. Na mnogim kućama popucali zidovi i popadala žbuka s podova. U Pomorskom muzeju oštećeno je nekoliko eksponata, a u mjesnoj crkvi u kojoj se u trenutku potresa odvijala služba, sa zidova je popadala žbuka i izazvala paniku među prisutnima.
Dubrovački navodi i kako je u Stonu znatna oštećenja pretrpjela zgrada Narodnog odbora, dok su na mnogim stambenim objektima oštećeni zidovi, popadali dimnjaci i porušeni krovovi.
„Iz razgovora s tajnikom Narodnog odbora općine Trpanj s kojim smo stupili u telefonsku vezu tijekom ponedjeljka doznali smo, da u samom mjestu nije bilo većih oštećenja. Izgleda da su na području ovog Narodnog odbora općine stradala sela Pijavičina, Podbuče, Dingač i Postup, ali detaljnije podatke o tome nismo mogli dobiti, jer nije uspostavljena veza u toku prijepodneva s tim selima“, navodi se u tekstu.
U tekstu je navedeno i nekoliko zanimljivosti vezanih uz izvore vode na tom području. Tako se u Trsteniku neposredno nakon najjačeg potresa na izvoru pojavila crvenkasta slana voda, nakon čega je izvor potpuno presahnuo.
Navodi se i kako je psihoza koja je u noći između nedjelje i ponedjeljka,, zahvatila područje Pelješca i Korčule brzo primirila i veći broj građana se već u ponedjeljak vratio svojim kućama koje su tijekom noći napustili.
„U mjestima gdje je potres izazvao jača oštećenja na stambenim objektima, koji su zbog toga postali neupotrebljivi za stanovanje, osnovani su štabovi za pomoć nastradalima, ujedno je i organizirano prihvatanje i smještaj porodica koje su zbog ove elementarne nepogode ostale bez krova nad glavom“, stoji u zaključku teksta.
Dubrovački vjesnik, pratio je i izvještavao o posljedicama i stanju na potresom područjima narednih dana, odnosno mjeseci.
Dani nakon potresa
U četvrtak, 11. siječnja 1962., nakon tri dana koja su protekla mirno, dubrovačko područje ponovno su zahvatili potresi. Prvi od njih bio je ujedno i najjači, a trajao je desetak sekundi. Uslijedila su dva slabija potresa, a potom je oko 11 sati zabilježen još jedan jači potres. U danim koji su uslijedili zabilježeno je na stotine potresa, slabijeg intenziteta
U ovom periodu novinari Dubrovačkog vjesnika osim izvještavanja o naknadim potresima, fokus su stavili na utvrđivanje štete na pogođenom području. Izvještavali su i o brojim izbjeglicama kao i o načinu na koji je organizirana pomoć.
„Štabovi za pomoć postradalim od potresa koji su organizirani na cijelom ugroženom području, djeluju vrlo efikasno i njihovom radu i pravovremenoj organizaciji može se zahvaliti da je evakuacija kao i smještaj i ishrana stanovništva gotovo besprijekorna u ovako teškim i izvanrednim uvjetima rada. Posebno se ističe pomoć koju pruža Jugoslavenska narodna armija i Jugoslavenska ratna mornarica“.
Prizore s ugroženih područja u danima nakon potresa usporedili su prizorima koji su se na ugroženom području mogli vidjeti za vrijeme Drugog svjetskog rata.
„Posebno se teško doimlju slike male djece i žena koja s najpotrebnijim zavežljajima, ili čak bez ičega, napuštaju svoje domove i odlaze autobusima, brodovima i vlakovima u unutrašnjost. Međutim, toplinu njihova doma nadomješta im briga i saučešće čitave zajednice, koja je s izrazima sućuti i bola primila vijest o teškim nesrećama koja su zahvatile Dalmaciju. Konvoji evakuiranih stanovnike koji su stizali u Split, Šibenik, Sarajevo, Mostar, Dubrovnik i druge gradove naišli su na srdačno i divno gostoprimstvo i na svu potrebnu pomoć koja im je potrebna. Brojna poduzeća, ustanove, organizacije i pojedinci iz cijele zemlje, voljni su da pruže pomoć postradalima i znatna materijalna sredstva već se prikupljaju. Isto tako, različite organizacije i ustanove stavile su na raspolaganje zdravstvene, tehničke i druge stručnjake i instrumente i nekoliko se ekipa već nalazi na terenu i pruža pomoć“.
U tekstu se navodi i kako je 15. siječnja, Makarsku koja je bila najteže pogođena potresom posjetio i Predsjednik Sabora NR Hrvatske dr. Vladimir Bakarić, koji je kazao kako je materijalna šteta prouzrokovana potresima iznimno velika. Stradala mjesta na Pelješcu posjetili su predsjednica Glavnog odbora Socijalističkog saveza Hrvatske Anka Berus i članovi Izvršnog vijeća Sabora Hrvatske Jure Ivezić i Zvonko Petrinović koji su potvrdili da je Ston teško nastradao, ali da je organizacija prihvaćanja i smještaja stanovnika efikasno i dobro provedena na čitavom Pelješcu.
Normaliziranje situacije
Iako su na području Pelješca i nakon 11. siječnja zabilježeni potresi, doduše slabijeg intenziteta, stanje se vrlo brzo počelo normalizirati.
Stanovništvo se vratilo u svoje kuće koje nisu oštećene, a poduzeća i ustanove koje prekinula poslovanje, započele su s radom.
„U Stonu, koji je najviše nastradalo uz područje Pelješke rivijere, uopće nije bio prekidan rad u trgovini, ugostiteljskim objektima, dok su ustanove koje su preseljene iz ugroženih kuća također nastavile normalan rad. Računa se da je prvog i drugo dana nakon potresa napustilo Ston 95 posto stanovništva, koje se smjestilo kod rodbine i poznanika u okolnim selima. Međutim, veći broj se ponovno vraća i zauzima svoja radna mjesta. Na cijelom području dubrovačkog kotara evakuirano je iz svojih kuća oko 2 000 ljudi koji su smješteni u odmaralište , hotele ili pod šatorima nedaleko svog stalnog mjesta stanovanja“.
Prema izvještajima najteže su nastradali Ston, Kraljevići, Ruskovići, Stankovići, Viganj i Orebić, dok su manja oštećenja pretrpjela i brojna druga naselja na području dubrovačkog primora.
„Računa se da je na području Pelješca porušeno preko 100 kuća, dok su gotovo sve kuće na tom terenu, gdje živi oko 45 tisuća stanovnika, pretrpjela manja ili veća oštećenja. Ljudskih žrtava na području dubrovačkog kotara nije bilo. Jedino je lakše ranjeno dvoje djece iz Orebića i jedna starija žena iz Kraljevića koji su hitno prebačeni u Korčulu gdje im je pružena sva potreba pomoć.“
U danima nakon potresa oformljena i posebna komisija koja je obišla područje oko Orebića i Vignja, ustanovila je da je u Vignju 70 posto stambenog fonda nakon potresa nalazilo u takvom stanju da su kuće nisu bile za stanovanje.
„Oko 65 obitelji ostalo je bez krova nad glavom, a 250 stanovnika je raseljeno pod šatorima ili koja prijatelja, čije kuće nisu pretrpjela ozbiljna oštećenja. U selu Kraljević prizor je prosto zastrašujuć. U čitavom selu, naime, nema niti jednog stanovnika, a veliki broj kuća nalazi se u ruševinama“, navodi Dubrovački vjesnik.
U nastojanjima što brže normalizacije života nakon potresa u Vignju je montirana drvena baraka koja je služila kao poljska kuhinja putem koje su se snabdijevali stanovnici.
Iako na Korčuli potresi nisu pričinili veće štete, među stanovništvom je prema navodima iz tiska, zavlada psihoza, nesigurnost i strah, radi čega je tri dana bio obustavljen rad u poduzećima i ustanovama, a bila je prekinuta i nastava. I na Korčuli je osnovan općinski štab za pomoć nastradalima. Ta činjenica kao i posjet tad istaknuti političara Korčuli, pomogli su da se ustanovi „psihološka ravnoteža“ i da se život vrati uobičajenom ritmu.
Pristiže pomoć
Kao i nakon strahovitog potresa koji je krajem 2020., pogodio Baniju, i nakon ovoga potresa iz 1962. godine organizirano je prikupljanje pomoć za pogođena mjesta i to iz cijele tadašnje Jugoslavije.
„Poruke solidarnosti i materijalni i novčani prilozi svakodnevno su sve veći. Među prvima je pomoć uputila Mesna industrija „Sljeme“ iz Zagreba kao i Kotarsko sindikalno vijeće iz Virovitice. I dubrovačka poduzeća donijela su odluku da pomognu postradalima. Tako je poduzeće Prehrana dalo 550.000, Radeljević 1. 100.100, TUP 1, 500.000, Putnik 500.000, Sakupljač 500.000, Dub 100.000, kao i mnoga druga poduzeća i ustanove i organizacije“, navodi se u Dubrovačkom vjesniku od 16. siječnja 1962.
Pomoć su prikupljale i omladinske organizacije.
Ston posjetio i Tito
U srijedu, 17. siječnja 1962. Ston je posjetio i predsjednik Republike Josip Broz Tito, a kako bi stanovnicima uputio riječi ohrabrenja. Dubrovački vjesnik navodi kako se u susretima sa stanovništvom Tito interesirao za svaki detalj, za smještaj i prehranu stradalih, za njihove svakodnevne potrebe.
Tito je u Mali Ston stigao brodom, odakle se automobilom uputio u Ston, koji je kako se navodi u tekstu bio teško oštećen i iz kojeg je od blizu 700 stanovnika evakuirano u okolna mjesta njih oko 650. Tita je u Stonu prema izvještajima dočekalo nekoliko stotina ljudi koji su ga toplo dočekali.
Tijekom boravka u Stonu Tito se uspeo na prvi katu kuće Tonća Baće, na kojoj su ispucali zidovi, srušeni su plafoni i pregradni zidovi, a na jednom od kreveta nalazio se kamen koji uslijed potresa pao iz zida.
Nakon obilaska kuće obitelji Baće, Tito se sa svojom pratnjom zadržao ispred najstarije zgrade u Stonu, za koju se tvrdilo da je jedina izdržala razorni potres iz 1667. godine. Obišao je Tito i stonsku solanu koja je tada nosila naziv „Ivo Morđin Crni“.
Tijekom posjeta Stonu, Tito je vodio jednosatni razgovor s predstavnicima kotara i općina na Pelješcu, Korčuli i Stonu o posljedicama potresa i mjerama koje se trebaju poduzeti, a kako bi se život na tom području što prije normalizirao.
O svemu je druga Tita iscrpno informirao predsjednik Narodnog odbora kotara Nikola Ivanović.
„Za stanovanje je onesposobljeno oko 360 zgrada, dok je djelomično oštećeno 1571. Razoreno je 27 javnih zgrada i oštećeno 43. Od 2688 stanovnika koji su iselili iz kuća u druge zgrade svog mjesta i u okolna sela smješteno je 1368 građana, a ostali su u šatorima i sličnim improviziranim objektima. Najteže su pogođena tri pelješka zaselka i Ston“, ostalo je zapisano u tekstu Dubrovačkog vjesnika.
Ivanović je Tita izvijestio i da je stanovništvu osiguran smještaj kao i prehrana, kao i da je osiguran dio građevinskog materijala za podizanje privremenih skladišta te izrazio bojazan proizvođača vina da je oko 800 vagona vina podložno uslijed trešnje bržem kvarenju.
Tito je bio stava da treba napraviti jedinstveni plan obnove za makarsko i dubrovačko područje.
Mi znamo koliko jedna kuća stoji, ali najvažnije je da ste ljude sačuvali i zbrinuli. Sad treba učiniti sve moguće da se osigura povratak ljudi svojim kućama. Potrebno je mobilizirati sve snage u maloj zemlji da se ova elementarna nepogoda što bezbolnije prebroditi. Cijeli naš narod vodi brigu o postradalima. Kad se dogodi jedna ovakva katastrofa dužnost je zajednice da pomogne ljudima koji se nađu u nevolji. Meni imponira činjenica da ljudi u ova dva kotara nisu izgubili glavu. U pravo ste vrijeme uzeli stvar u svoje ruke. Sad treba nadzirati da se ljudi ne bi vratili u jako oštećene zgrade, to treba spriječiti. Teškoće od potrese tim su veće, što je ovo pasivan kraj i što je i ovo malo privrede poremećeno. Vinogradi su na primjer oštećeni. Njihovi podgradni zidovi su srušeni. To treba odmah popraviti i ne čekati drugu pomoć. Treba odmah utvrditi stanje škola, kako bi nastava počela nakon zimskog raspusta. Htio bi još kazati, a to važi i za makarski i dubrovački kotar, da neka sela, koja su bila locirana na nezgodnim mjestima, a sada su srušena, treba graditi na drugom pogodnijem položaju, bliže komunikacijama”, kazao je tad Tito.
Uklanjanje posljedica potresa
U periodu nakon potresa, a prema izvještajima koje su prikupile i sredile komisije za procjenu, za oko 300 ljudi bila je organizirana prehrana u poljskim kuhinjama, a bili su smješteni u ugostiteljskim objektima i drugim raspoloživim zgrada te pod šatorima. S obzirom na to da se stanje nakon potresa brzo normaliziralo, fokus je prebačen na što brže i efikasnije uklanjanje nastale štete koja bila procijenjena na preko milijardu tadašnjih dinara.
Na najteže pogođenim područjima Vignja i Orebića, na Pelješcu, Čari i mjestima na Korčuli uništeno je 88 stambenih zgrada, teško ih je oštećeno 75, lakše 228, dok su potresom oštećena 42 poduzeća i društvene ustanove, među kojima i 11 škola, 74 javne i kućne cisterne, što je ozbiljno ugrozilo pitanje vodoopskrbe.
Narodni odbor općine zaključio je da će 40 milijuna dinara, koliko je dobiveno za privremeni smještaj iz Kotarskih fondova dati za izgradnju trajnije vrijednost, odnosno dva objekta paviljonskog tipa, od kojih jedan u Vignju za 140 ležajeva i drugi u Orebiću za 150 ležajeva. Tadašnje vlasti predviđale su da će ovi objekti biti završeni u rok od 3 mjeseca, a omogućili bi da se oslobode ugostiteljski kapaciteti i objekti kućne radinosti radi normalnog poslovanja u sezoni. Nakon izgradnje ovih objekata kao prioriteti prilikom izgradnje određene su škole.
Ni nakon tri mjesec od potresa nije bilo moguće utvrditi razmjere štete
Prema navodima iz tiska potres je prouzročio ogromne štete. Ni tri mjeseca nakon potresa nije bilo sa sigurnošću utvrditi razmjere.
Kotarski odbor za sanaciju nakon potresa je nakon tri mjeseca raspolagao s podacima o štetama u 84 naselja u kojima je oštećeno oko 60 upravnih zgrada i ustavno društveno-političke organizacije, blizu 50 škola, preko 500 cisterni, oko 1 000 kvadratnih metara obale i preko 100 privrednih objekata.
Kako je i prethodno rečeno najviše su stradala sela na Pelješcu i na naselja na Korčuli. U selu Brijesta oštećena je škola, 20 stambenih zgrada i dva privredna objekta, Putnikoviću su prošli još gore – oštećene su dvije zgrade, škola 49 kuća, od kojih je 11 srušeno…Među ostalim selima na Pelješcu koja su pretrpjela velike štete bili su i Podobuču, Ruskovići….U Orebiću je oštećeno 16 privrednih objekata ukupne površine 43000 m2, a oštećene su 142 stambene zgrade od koji su pet srušene.
U Lumbardi, Žrnovu, Čari i Smokvici na Korčulu oštećene su skoro sve stambene zgrade.
Na području tadašnje Općine Ston stanje je bilo izrazito teško, navodi Dubrovački vjesnik. Neka naselja na tom području nakon potresa nisu više ličila na sebe. Među ostalom zabilježenom štetom u Ošljem je srušeno 12 kuća, a oštećeno njih 64. U Čepikućama je oštećeno ili srušeno preko 100 raznih objekata, odnosno 4800m2 površine i 2260m3 zapremine.
Ne računajući Ston na ovom području oštećeno je 14 škola, 517 stambenih zgrada, 166 gospodarskih zgrada, 474 cisterne, 21 privredni objekt,a porušena jedna upravna zgrada, 61 stambena zgrada i 9 cisterni.
Zabilježeno su i velike štete u gradskim naseljima. Najviše stambenih zgrada, njih 793 oštećene su u Blatu, zatim na Korčuli 571, Vela Luci 336 i Dubrovniku 300.
