„Divim se liječnicima i medicinskim sestrama koji su tijekom pandemije svoje živote podredili radu s COVID-om zaraženim pacijentima, riskirajući da se i sami zaraze, a sve kako bi spasili druge. Raduje me pomisao da ću jednog dana i ja moći napraviti isto“, kaže Petra Bašić 19-ogodišnja Dubrovkinja, studentica prve godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu i dobitnica nagrade „Volonterka godine“.
Odrasla je u Dubrovniku, gdje je završila osnovnu školu, a potom i klasičnu gimnaziju, a prva godina željenog fakulteta u Zagrebu počela joj je s drugim valom pandemije, pa potresom.
-Nastava se zasad odvija online, zbog pandemije i potresa u kojemu su stradale zgrada fakulteta – osobito Zavod za anatomiju, što mi i nije baš drago. Mislim da dosta gubimo jer je teško učiti samo iz knjige. Veselim se povratku na nastavu uživo jer se tako i lakše uči, a fali mi i društvo. Fakultet je zahtjevan. Treba uložiti puno sati učenja i truda. Svaki tjedan je novi kolokvij i novo gradivo, ali kad se položi, volimo ih skupa proslaviti.
Usprkos poteškoćama na studiju, Petra je optimistična i nadasve sretna jer je upisala studij koji je oduvijek željela.
-Još sam kao osnovnoškolka razvila golemu ljubav prema znanosti. Mama mi je liječnica, oftalmolog u Poliklinici za očne bolesti Katušić i uzor u struci. Odrasla sam na knjigama i filmovima znanstvene fantastike, možda me zato najviše interesira razvoj medicine budućnosti. Zanima me područje biomedicine, nova istraživanja o uzrocima nastanka pojedinih bolesti, kao i inovativne metode liječenja. Na medicinu gledam kao znanstveno područje koje ima široke mogućnosti za napredak i poboljšanje. Za mene biti liječnik nije zanimanje, već poziv. Da bi netko postao liječnik treba puno učiti i raditi na sebi, a kad steknemo diplomu taj rad se nastavlja cijeli život, a sve s ciljem pomaganja drugima.
Volonterski centar Dubrovnik prošlog je tjedna dodijelio nagrade najzaslužnijim volonterima s područja naše županije.
Nagrada za „Volonterku godine dodijeljena je upravo Vama. Gdje i kako volontirate?
-Sudjelovala sam na raznovrsnim radionicama i projektima u području prirodnih i tehničkih znanosti, koje je predvodio biotehnolog Gjino Šutić. Puno sam na njima naučila, pa sam odlučila pomoći i drugim mladima omogućiti uvid u nove znanstvene spoznaje i znanja. Volonterski sam se angažirala u UR Institutu kao koordinator i asistent u produkciji te administraciji srodnih neprofitnih edukacijskih programa za djecu i mlade. U isto vrijeme sam volontirala i kao laboratorijski asistent pri istraživačko-razvojnim projektima u području biotehnologije, ekološkog inženjerstva i biomedicine, kao i u promoviranju udruge na lokalnim i međunarodnim događanjima, sajmovima izuma (Maker Faire – Berlin, Ljubljana, Zagreb, Osijek), raznim skupovima…
Jedan od recentnijih projekata na kojem sam sudjelovala bila je Aqua_forensic znanstveno-umjetnička radionica u prostorijama Centra za mlade Dubrovnik – tema je bila utjecaj konzumiranih droga i lijekova na mikroorganizme u vodama kroz istraživanje i eksperimentiranje. Također sam tijekom ljeta sudjelovala u provedbi biometričkih mjerenja metabolizma u sklopu projekta “Nutricionističko savjetovalište” koji za cilj ima poboljšanje zdravstvenog stanja mladih na koji uvelike utječu prehrambene navike.
Petra ističe kako joj je ova nagrada posebno draga, a o volontiranju kaže.
-Kad nekome pomažete, pomažete i sami sebi. Prekrasan je osjećaj da ste nešto pozitivno napravili. Mislim da bi ljudi više volontirali kad bi znali kakav je gust raditi s divnim i plemenitim ljudima. Posebno izdvajam našu Anju Marković, voditeljicu Volonterskog centra. Divno je kad se okrenem i iza sebe vidim rezultat volontiranja, a to onda samo daje poticaj za dalje.
Kad bi se sad trebala odlučiti za specijalizaciju, kaže kako bi izabrala kirurgiju.
– Voljela bih istraživati nove načine izvođenja minimalno invazivnih zahvata integracijom medicine i robotike.
Pandemija koronavirusa promijenila je način života, ali i medicinu.
– Veliko je dostignuće što su znanstvenici u tako kratkom vremenu uspjeli proizvesti cjepivo, smatram to pobjedom struke nad virusom. Nadam se da će pandemija što prije završiti. Sigurno ću se cijepiti, jer je cjepivo garancija imuniteta, no smatram da su prioritet zdravstveni radnici, koji su svakodnevno izloženi riziku i ljudi starije dobne skupine, pogotovo oni s kroničnim bolestima. Divim se liječnicima i medicinskim sestrama koji su tijekom pandemije svoje živote podredili radu s COVID-om zaraženim pacijentima, riskirajući da se i sami zaraze, a sve kako bi spasili druge. Raduje me pomisao da ću jednog dana i ja moći napraviti isto.
