Priopćenje za javnost poslao je nezavisni vijećnik Andro Vlahušić i naslovio ga je: Dubrovnikpass u prvih šest mjeseci prodan za 46 posto više u odnosu na lani. Prodano 182 000 komada, te zarađeno 6.73 milijuna eura. Zašto šutimo o najvažnijem gradskom proizvodu?
Dubrovnikpass, je najvažniji gradski proizvod, koji puni proračun prodajom ulaznica za dubrovačke povijesne atrakcije. Nastao pred petnaest godina, kao autorski projekt širokog kruga ljudi, danas je najvažnije javno dobro svake gradske uprave u upravljanju destinacijom Dubrovnik, te osiguranju novca za razvojne i socijalne projekte građana.
U prvih šest mjeseci ove godine prodano je 181 780 Dubrovnikpassa i zarađeno 6.731.800 eura. Prosječna prodajna vrijednost svakoga Dubrovnikpassa bila je 37 eura. U odnosu na lani povećanje broja prodanih Dubrovnikpassa i zarađenoga novca iznosi impresivnih 46 posto. U Hrvatskoj ne postoji niti jedan financijski, turistički i gospodarski pokazatelj koji pokazuje ovakav strelovit rast. Prodajnim brojkama u prvih šest mjeseci Dubrovnikpass učvršćuje svoju poziciju vodeće europske destinacijske turističke kartice.
Do kraja godine očekuje se prodaja pola milijuna Dubrovnikpassa koji će po prosječnoj cijeni od 37 eura građanima grada Dubrovnika donijeti 18.5 milijuna eura ili 140 milijuna kuna. Kroz lipanj mjesec bilo je dana kada je dnevna prodaja prelazila sto tisuća eura.
Na organizaciji, marketingu, prodaji, kontroli Dubrovnikpassa radi svega četvero ljudi u Upravnom odjelu za kulturu uz volontersko Povjerenstvo za razvoj Dubrovnikpassa. Četiri i po milijuna eura donijeti će svaki zaposlenik koji se bavi Dubrovnikpassom. Parafrazirajući Winstona Churchilla iz Rata za Britaniju, može se slobodno reći: Nikada tako malo ljudi nije bolje punilo proračun za korist svih 43 000 građana Dubrovnika.
Prodati će se još i oko pola milijuna ulaznica za zidine, te će grad od svake prodane ulaznice za zidine dobiti još dodatnih sedam milijuna eura.
Ostaje potpuno čudno i nejasno zašto Grad Dubrovnik ne promovira aktivno uspjehe prodaje Dubrovnikpassa na lokalnoj dubrovačkoj razini. Nema ga u izvješćima tjednoga rada gradonačelnika, nema ga u promociji po lokalnim medijima, nema ga u dnevnim aktivnostima turističke zajednice. Ističe ga se samo na hrvatskoj i međunarodnoj sceni, kada se treba pohvaliti izvornim dubrovačkim projektima.
Jedino logično obrazloženje dolazi od činjenice da Dubrovnikcard i Dubrovnikpass nije Matov, nego Androv projekt. Šteta za građane Dubrovnika koji bi uz malo dobre volje čelnih ljudi grada mogli imati dodatnih dvadeset milijuna eura u proračunu na godišnjoj razini. Što je cijena izgradnje Doma umirovljenika ispod Petke ili nogometne Arene Lapad. Uz malo razumijevanja, te isti broj turista i iste cijene Dubrovnikpassa godišnje možemo imati DODATNO jedan veleban infrastrukturni projekt, koji ostaje trajno sadašnjim i budućim generacijama.
Kada bi se usvojili prijedlozi koje je prihvatilo Povjerenstvo za praćenje Dubrovnikpassa, prodaja Dubrovnikpassa ove godine trebala je biti duplo veća i prodati ga se oko milijun komada. Plus pola milijuna ulaznica za zidine. Ukupni prihod uz isti broj turista i iste cijene trebao je samo od Dubrovnikpassa biti 37 milijuna eura, plus prihod od prodaje dijela ulaznica za zidine.
Cijenu Dubrovnikpassa nismo mijenjali od 2021. godine, usprkos visokoj inflaciji, kako bi turistima omogućili puni doživljaj Dubrovnika. Gradske zidine, devet muzeja, besplatni javni prijevoz, popusti u stotinama trgovina i restorana, Konavle, Lokrum omogućuju disperziju turista, smanjuju gužvu u povijesnoj jezgri te povećavaju prodaju.
Za prolivenim mlijekom ne treba plakati kaže naš narod. Nismo iskoristili puni potencijal prodaje dubrovačkih zidina, muzeja, žičare, zaustavljanja autobusa na Pilama, poslovnih prostora i javnih površina u vlasništvu grada. Zaraditi ćemo ove godine trideset milijuna eura od direktne turističke uplate u gradski proračun umjesto šestdeset milijuna eura. Godine su pred nama, a dobro osmišljeni projekti pred petnaest godina izdržali su teret vremena i političke napade svih vrsta. Turisti su ih prihvatili, kao i građani Dubrovnika.
Usprkos brojnim osporavanjima Dubrovnik će biti jedini hrvatski i europski grad u kome će polovinu proračuna plaćati direktno turisti, a drugu polovicu poduzetnici i građani Dubrovnika.
