Gradski vijećnik Andro Vlahušić u svom priopćenju iznosi svoje razmišljanje o razlozima zbog kojih turiste nije nužno dovesti do Pila, samog ulaza u Grad. Objavljujemo ga u cijelosti, bez korekcija:
Pred nama je uspješna turistička sezona koja će se po broju dolazaka turista izjednačiti sa predpandemijskim godinama. Grad Dubrovnik neuspješno pokušava riješiti prometnu gužvu koju uzrokuje prijevoz turista direktno na Pile, pred sama gradska vrata.
A nismo se zapitali: Što turisti žele u Dubrovniku? Treba li njima direktni prijevoz do Pila ili imaju neke druge želje?
Gledaju li turisti istim očima na povijesnu jezgru Dubrovnika, kao mi građani. Doživljaju li oni Dubrovnik, povijesnu jezgru kao ležerno điravanje Stradunom, ispijanje kava, šetnju do Porta i Porporele, odlazak na mise i predstave Ljetnih igara. Da li su turisti kupili skupi boravak ili izlet u Dubrovnik, kako bi uživali u druženju sa lokalnim stanovništvom , posjećivali brojne muzeje i crkve, koncerte i predstave, te upili stoljetni duh Grada i Republike? Ili možda žele nešto drugo?
Ne znamo što žele, ali znamo što plaćaju. A u modernome svijetu, zna se : Što kupujem, to i želim!
Plaćaju li turisti điravanje Stradunom, obilaze li crkve i muzeje, koncerte i predstave?
Turisti tako ne doživljavaju Dubrovnik, jer to ne plaćaju.
A što plaćaju ?
Plaćaju pogled na jedinstvenu i neponovljivu skulpturu, čarobni Dubrovnik kakav su vidjeli na televiziji, web stranicama, brošurama, seriji Game of thrones. Čudo od grada, sa prelijepim krovovima, kamenim građevinama, zvonicima, kupolama, geometrijskim rasporedom ulica. Iznimnu ljepotu koju mogu obuhvatiti samo jednim pogledom. Ne treba im „treće oko“ kako bi pojedinačne sličice procesuirali u jednu sliku. Jedan pogled i cijeli Dubrovnik spremljen u trajnu memoriju. Venecija, Pariz, London, New York , Barcelona, Rim prelijepi su svjetski gradovi, preveliki za jedan pogled i jednu sliku. A nisu ni gradovi Urbanističke skulpture, nego skup brojnih ljepota.
Čarobnost i poželjnost Dubrovnika upravo dolazi iz jedinstvene Urbanističke skulpture, povijesnoga umjetničkog djela koje turisti plaćaju.
U pred pandemijsko vrijeme 2018. i 2019. godine, Dubrovnik je posjetilo 2.5 milijuna ljudi godišnje. Smještajnih gostiju u hotelima i privatnom smještaju bilo je 1.5 milijuna, a još oko jedan milijun dnevnih posjetitelja dolazilo je sa brodovima na kružnim putovanjima i turističkim izletima.
Gradske zidine je posjetilo 1.3 milijuna osoba sa kupljenim ulaznicama, Žičaru i pogled na Grad sa Srđa kupilo je i posjetilo 600 tisuća ljudi, Lovrijenac je posjetilo oko 200 tisuća ljudi. Gradske muzeje posjetilo je oko 300 tisuća ljudi, od čega su trećina bila sa Dubrovnik cardom, pa je manje od 200 tisuća turista kupilo samostalnu ulaznicu za muzeje u povijesnoj jezgri grada.
Znači više od osamdeset ukupnoga broja turista i posjetitelja kupilo je POGLED na Dubrovnik, a ne sadržaj samoga Grada.
Od prošle godine izjednačili smo cijenu ulaznica za zidine i dnevnoga Dupassa, koji je pokazao točne odnose posjeta zidinama, dubrovačkim muzejima i korištenju javnoga prijevoza Libertasovim autobusima. Svi kupci Dubrovnikpassa imaju besplatan obilazak dubrovačkih zidina, posjete za deset muzeja i besplatni prijevoz Libertasom. Od sto posto kupaca Dubrovnikpassa, njih 92 % posjeti dubrovačke zidine, 40 % vozi se Libertasom, a njih 35 % posjeti najmanje jedan muzej. Pouzdani podaci na 120 tisuća kupaca Dubrovnikpassa pokazuju da turisti i kada imaju besplatan i unaprijed plaćenu posjetu muzejima i vožnju javnim prijevozom, najviše biraju šetnju Vidikovcem poviše grada. Prodaja dubrovačke kartice, digitalnoga Dupassa ne bi uopće imalo smisla, niti bi poručilo financijske efekte da u Dubrovnik card/pass nije uključen Pogled na Grad sa vidikovca, zvane dubrovačke zidine. Šteta što Vidikovac sa terase Revelina, najljepšim pogledom na gradski porat, Porporelu i Grad nije otvoreno za turiste, kako je bilo i predviđeno prvotnim planom.
Pouzdani podaci pokazuju da je više od 90 % turista spremno platiti, skupu ulaznicu za dubrovačke zidine i žičaru, a tek oko 10 % za sve kulturne sadržaje koji se nude u povijesnoj jezgri grada. Turistima je Dubrovnik Umjetničko djelo koje treba gledati iz ptičje perspektive, a ne sa ulice.
Kada mi turiste dovedemo na Pile, što oni prvo naprave. Penju se na zidine, preko tisuću i osamdeset skalina i pješače dva kilometra. Ili odlaze do donje postaje žičare i odmah u zrak i na vrh Srđa. Doživjeti Dubrovnik kao urbanističku skulpturu, napraviti brojne fotografije, te ispuniti cilj posjete Dubrovniku .
Podaci jasno pokazuju da turisti nemaju nikakav razlog da ih se isključivo iskrca na Pilama, nego postoje i alternativna rješenja, kao što su Iljina glavica i križanje Doma zdravlja koja imaju visoki turistički potencijal.
Zbog navedenih činjenica, potkrijepljenih realnim brojkama, Grad Dubrovnik u interesu svojih građana i zadovoljavanja želja turista, treba preuzeti kontrolu postojećih Vidikovaca koji se jedini naplaćuju, te otvoriti nove. Potrebno je urediti večernje vidikovce, koji bi imali pogled na lijepo osvijetljen grad, jer je broj posjetitelja u povijesnoj jezgri grada tijekom večeri, veći za par tisuća nego tijekom dana.
Samo protekle godine prihodi od ulaznica za zidine, Dubrovnikpassa, koncesije za žičaru, Revelina i zaustavljanja autobusa na Pilama donijeli su 127 milijuna kuna, svaku četvrtu kunu u gradski proračun. Turisti su direktno u proračun platili 36 % sredstava namijenjenih za plaće proračunskih korisnika, političke stranke, otplatu kredita, protokol, materijalne troškove, socijalna davanja, kulturu i sport.
Budimo razumni, vjerujmo brojkama, poslušajmo turiste i njihove želje, preuzmimo vidikovce, te osigurajmo mirnu budućnost građanima.
