Danas je blagdan sv. Antuna,sveca svog svijeta i omiljenog pučkog sveca. U dubrovačkoj biskupiji običaj, koji se još čuva je rano jutarnje hodočašće u crkvice posvećene svecu, ali i druge crkve i samostane u kojima je jedan oltar posvećen zaštitniku potlačenih i siromašnih, ali i propovjednika, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja, Portugala i vjere u Presveti Sakramenat.
I ove godine u samostanu sv. Vlaha u Pridvorju okupilo se mnoštvo vjernika na misi u čast ovom omiljenom pučkom svecu. Fotografije nam je poslala čitateljica.
Sveti Antun Padovanski rodio se u Lisabonu u plemićkoj obitelji, oko 1195., i na krštenju je dobio ime Fernando. Stupio je među kanonike koji su opsluživali monaško pravilo svetog Augustina, najprije u samostanu Sv. Vincenta u Lisabonu a potom u samostanu Svetog križa u Coimbri, čuvenom kulturnom središtu Portugala. Posvetio se sa zanimanjem i žarom proučavanju Biblije i crkvenih otaca, stekavši potrebno teološko znanje koje je plodonosno primjenjivao u svom poučavanju i propovijedanju. U Coimbri se zbio događaj koji je označio prekretnicu u njegovu životu: ondje su 1220. godine bile izložene relikvije prvih pet franjevačkih misionara, koji su otišli u Maroko i ondje podnijeli mučeništvo. Njihov je život duboko dirnuo mladog Fernanda i u njemu se rodila želja da ih nasljeduje i pođe putom kršćanske savršenosti, zatražio je tada da istupi iz augustinskih kanonika i da postane manji brat. Njegov je zahtjev prihvaćen i on se, uzevši ime Antun, uputio u Maroko, ali je Božja providnost odlučila drukčije.
Zbog bolesti je bio prisiljen vratiti se u Italiju te je, 1221. godine, sudjelovao na glasovitom “Kapitulu na rogožinama” u Asizu, gdje se susreo također sa svetim Franjom. Započeo je tako u Italiji i Francuskoj apostolsko djelovanje koje je bilo tako snažno i djelotvorno da je naveo brojne one koji su se odijelili od Crkve da se ponovno vrate na pravi put. Bio je također jedan od prvih, ako ne i prvi učitelj teologije među malom braćom. Počeo je predavati u Bologni, uz Franjov blagoslov. Antun je udario temelje franjevačke teologije koju su njegovali veliki mislioci, a koja je imala svoj vrhunac sa svetim Bonaventurom iz Bagnoregia i blaženim Duns Scotom.
Nakon što je postao provincijalnim poglavarom male braće iz Sjeverne Italije, nastavio je službu propovijedanja, vršeći je naizmjenično sa službama vezanim uz vođenje provincije. Po završetku službe provincijala povukao se u blizinu Padove, gdje je bio boravio već u nekoliko navrata. Nakon svega godine dana, umro je pred gradskim vratima, 13. lipnja 1231. Padova, koja ga je prihvatila s ljubavlju i štovanjem za života, odala mu je trajno štovanje i iskazala svoju pobožnost. Sam papa Grgur IX., koji ga je, čuvši njegovu propovijed, nazvao “Kovčegom Svetoga pisma”, proglasio ga je svetim 1232., između ostaloga i zbog čudesa koja su se dogodila po njegovu zagovoru.
Uprovo zbog njegove posvećenosti siromašnima i slabima sv. Antun je postao omiljeni pučki svetac, kojemu se i danas vjernici utječu u nevolji. I u drugim dubrovačkim crkvama i crkvicama jutros od 6 sati slave se mise u njegovu čast, a večeras u 19 sati i u samostanu Male braće u Gradu slavit će se svečana misa, dok će tradicionalni blagoslov djece biti u 18 sati.
