Rođeni smo u jako izazovnim vremenima. Samo u zadnjih nekoliko dana, par mladih ljudi iz mog šireg krugu poznanika uzelo je svoj život.
Odmah mi je palo na pamet kako smo baš taj dan svi na treninzima u Elixiru komentirali koliko se loše osjećamo i kako je noć bila iznimno teška. Čuti od drugih da se i oni osjećaju slično, čudesno je, kao rukom, maknulo teret tog osjećaja da nešto nije u redu, da s nama nešto nije dobro.
Nekad je samo toliko dovoljno da netko preživi još jedan dan, da shvati da nije do njega i da će proći. Upravo zato nam najviše trebaju ljudi, zajednica, podrška, zrcaljenje…
U vremenima kad rad od doma postaje norma, a virtualno druženje standard, to će zahtijevati sve više i više svjesnog truda i izbora. Meni osobno to je prioritet i životni poziv.
Ovaj vikend slavimo 3. rođendan Elixira. Umjesto tipične rođendanske proslave odlučili smo napraviti jedan kolektivni kreativni projekt i kroz izložbu ga vizualno predstaviti cijeloj zajednici. Odazvalo se 25 članova i stvorila se jedna jako lijepa priča.
Kroz kolekciju fotografija, poezije, ženskih arhetipova iz novog špila Ines Tričković, te osobnih atributa koje su žene imenovale jedna drugoj, namjera nam je prenijeti na papir širinu i ljepotu koja se otvara kroz zajedništvo i podršku koje smo skupa stvorili u ove tri godine. Rođendani tome služe, da zastanemo na trenutak i primijetimo što postajemo i dokle smo došli.
Projekt je inspiriran jednim razgovorom baš ovdje na DuNetu, o tome kako rijetko u našoj kulturi iskreno zrcalimo jedni drugima vrijednost i ljepotu u nekom dubljem, manje vidljivom smislu.
Žene će možda često reći “super izgledaš”, „super su ti nove cipele“ ili „dobro ti stoji ta boja“, ali rijetko kad će vam netko reći kako vas vidi u vašoj esenciji i reflektirati vam vaše najdublje darove kojih često ni sami niste svjesni.
Kroz desetljeća života u SAD-u naučila sam koliko je to bitno i korisno. Amerikancima je to jedna lepršava i uobičajena praksa koju često prakticiraju čak i pri prvom upoznavanju, a iz koje često kreću dublji razgovori. Na primjer, takav razgovor bi počeo nešto kao „Ti izgledaš tako samouvjerena, kao da ti je baš lako izaći pred ljude i preuzeti riječ, jesi li oduvijek bila takva?!“
Osim što otvara dublje i iskrenije razgovore, meni je taj pristup nekako davao prostora da prepoznajem i istražujem nove aspekte sebe, da krenem postojati u sve širem spektru.
A tako zapravo služimo jedni drugima, kao podrška za postojanje. Dakako, trebamo mi znati sebe, svoju vrijednost, svoju istinu, da nas drugi ne definiraju po svome. No…
Svi smo mi tu da postanemo ono najbolje što nosimo u sebi, ali često je to zakopano pod slojevima i slojevima samokritike, straha, privida i nametnutih kompleksa.
Činilo se zanimljivo vidjeti što će izaći na površinu ako našoj zajednici žena damo priliku da jedna drugoj kažu kako se vide i doživljavaju. Napravili smo to u krugu ali pismeno, da bi izbjegli eventualnu nelagodnost neobičnog razgovora pred grupom. Činilo se da su svi uživali u toj praksi.
Zbog zadanog konteksta, sve se uglavnom zadržalo na pozitivnim atributima, no većina nas svakako predobro “vidi” i fokusira svoje negativne atribute.
Upravo to da nam netko reflektira gdje smo im inspiracija, to jest gdje u nama vide ono najbolje u sebi, meni se činilo ljekovito. I za ženu koja prima i za ženu koja daje. Jer naravno, što god vidimo u drugome, negdje je tu i u nama. Rijetko kad će nam zapeti za oko nešto potpuno van naše unutarnje stvarnosti. Svi su dobili puno, rekla bih.
Vizualni dio bio je malo zahtjevniji, trebao nam je fotograf koji će “uhvatiti” onu dublju istinu u svakoj, koji će izvući na površinu njen arhetip. Katarina Radonić odmah je prihvatila izazov i odradila ga je baš vrhunski.
Vidjeti svo to svjetlo, kreativnost i strast na okupu bit će jako moćan doživljaj koji daje smisao postojanju i radu kojim se ovdje bavimo. No ono čemu se ja nadam je da će svima biti i inspiracija za dublje sudjelovanje u životu i za širokodušnije davanje ljudima oko sebe.
Nikad ne znamo kad ćemo sa upravo tih par riječi podrške nekome dati snagu da odabere živjeti još jedan dan, i kome će baš te riječi otvoriti neki novi svijet i početak.
Pridružite nam se, prošetajte našom izložbom ovu subotu i nedjelju, više detalja na Elixirovim mrežama.
Marija Grgurević je vlasnica holističkog fitness studija Elixir Vitae u Župi. Prije par godina ostavila je posao u event managementu i krenula je u podvig stvaranja jednog eksperimentalnog prostora za istraživanje nove paradigme života koji izlazi iz vlastitog kreativnog stvaranja i duhovnog rasta.
