Farma puževa u Konavlima? E, da. A kod koga nego kod Mata Kušara! U Čilipima se više nitko i ne čudi njegovim idejama. A on ih ima napretek i uvijek ih ostvari. Uz potporu cijele obitelji, ali i svoje “balice” prijatelja, pa mu ruka u baštini nikad ne fali.
Dugo smo čekali da se pojave. Puževi. Ili spuževi, o tome u Čilipima traje stalna rasprava.
Mato, nije moguće da se nikako ne pojavljuju – negodovali smo tjednima.
Ma, evo i ja sam sa ženom išo viđet, mislili smo da su svi pobjegli – uz glasni smijeh s druge strane odgovara.
Ma je li moguće da su u Konavlima puževi brži od ljudi?
A onda je svanuo i taj dan. Da nas cijela obitelj dočeka u svojoj baštini u Čilipima gdje se na mreži koja ograđuje novonastalu farmu može vidjeti poneki penjajući primjerak odnedavno nastanjenog mekušca u Konavlima. Svi su tu. I Mato i Antonija, njegova supruga i poslovna “partnerica” koja vjeruje u svaku njegovu hrabru ideju, 15-godišnji sin Matej, 9-godišnja kćerkica Tonija i majka Mirjana koja im je od velike pomoći u svemu, a koliko, dobro znaju svi oni koji se uz svoj svakodnevni posao bave još ponekom dodatnom djelatnošću. Svi su tu i svi s istim uzbuđenjem prate svakodnevna zbivanja na svojoj novoj farmi puževa. Svima im je sve novo i iz dana u dan svi zajedno nešto novo i uče. Osim što, naravno, brinu o tome da na vrijeme u polju bude puštena toliko potrebna voda za preživljavanje puževa u ovom sušnom razdoblju, znatiželjno razgrću vlati trave i prate njihov razvoj.
E, pa, Mato, čemu sve to, što lijepo ne mirujete, ne odmarate, nego stalno nešto izmišljate i dajete si novog posla – uvijek spreman na šalu, znamo da Mato neće zamjeriti na ovako postavljenoj tezi. Jer, usprkos tome što Antonija radi u računovodstvu u župskim dječjim vrtićima, a da je Mato zaposlenik u konavoskom komunalnom društvu i član DVD-a Čilipi, stalno se okušavaju u nekim novim izazovima “na zemlji”.
Iza svakog poduzetničkog poduhvata Mata Kušara stajala je njegova obitelj i znatiželja, hrabrost da se krene, ali i odlučnost da se prestane i promijeni, ukoliko nije onako kako se očekivalo da će biti.
Krenuli su s voćem i povrćem, okušali su se i u uzgoju smilja, a jedno vrijeme su se bavili i uzgojem svježeg začinskog bilja koji su onda sami i distribuirali po dubrovačkim restoranima. Ali, bilo je to jako puno posla, a onda su problemi koji prate naše poduzetničke priče i bez kriznih godina, nadrasli užitak u poslu.
Ali, Mato nije naučio mirovat.
Pažnju mu je privukao natječaj za projekt farme puževa za koji su bila osigurana sredstva iz europskih fondova za unapređenje malih poljoprivrednih gospodarstava, te iznimno velika pomoć koju je ponudila Alma Cvjetković iz Matulja koja ima ogromno iskustvo u pisanju projekata i vođenju postupaka ovakve prirode.
Zajedno su procijenili kako farma puževa na lokaciji na kojoj Mato ima oko 3 tisuće kvadrata u Čilipima može biti pun pogodak.
Sredinom lipnja stiglo je prvo leglo s oko 15 tisuća puževa koji su zasad raspoređeni u pet pripremljenih i ograđenih polja. Dva su u pripremi, za nove “generacije” koje bi trebale stići.
Tome je prethodila višemjesečna zahtjevna priprema zemlje, od ravnanja površine, ograđivanja parcele s pregradama koje su se morale utisnuti u zemlju i do pola metra, koliko je bilo potrebno i da idu u visinu, sve radi zaštite mekušaca. Trebalo je posaditi i određenu vrstu trave i ostalih sadnica koje će im osigurati vlagu, ali i hranu, te montirati prskalice koje će spriječiti isušivanje tla. Kušari su u blizini posadili i suncokrete kojima ih hrane, a naučili su kako vole i tikve i dinje, sve osim paprika, pomadora i patata.
Dok je pripremao zemljište za svoj novi poduzetnički “poduhvat” maštu znatiželjnika je hranio svakojakim “izmišljotinama” i dosjetkama. Ni iz kakve druge pobude, osim zafrkantske. Znaju to svi u Čilipima. Čovjek je uvijek spreman na šalu, vazda nasmijan, iznad svega znatiželjan, a bome i poduzetan.
Unatoč značajnoj financijskoj “injekciji” koju očekuju iz EU blagajne, projekt je ujedno velika investicija, a i ogromna papirologija.
-Trebala nam je “hrpa” dokumentacije kako bismo uopće mogli aplicirati, ali Mato voli izazove pa ga mi u tome i podupiremo – kaže Antonija koja dodaje kako je i jedan od faktora koji smanjuje rizik ovog novog obiteljskog poduhvata, sigurno tržište.
-Otkup puževa je siguran i zajamčeno je tržište što je u svemu ovome jako velika stvar. Gospođa Alma s kojom smo stalno u kontaktu ima veliko iskustvo i u uzgoju i u plasmanu puževa, a prema njenim riječima i cijena koja se može postići je pristojna – dodaje.
No, ne ide to s puževima brzo. Prva berba se očekuje tek za dvije, tri godine, a procjena je kako će tada za plasman biti spremno između 2 i 4 tone puževa!
Pa će se onda s ekipom i degustirati u kominu, po starom konavoskom receptu – zafrkavamo nove čilipske uzgajivače puževa.
-Mato ih voli jesti, ja nisam probala, pa ću tek vidjeti – odgovara oprezno Antonija, a Mato potvrđuje kako je riječ o deliciji koju bi svatko trebao probati.
Dodaje i kako je riječ o veoma čistom mesu i kako garantira da nitko u gulašu ne bi imao pojma što jede. To je upućeno valjda onima koji imaju predrasude o puževima na jelovniku.
Nakon što se “poberu” iz polja, puževi prolaze tjedan dana čišćenja, te se tek tada pakiraju u adekvatnu ambalažu i transportiraju dalje – pojašnjavaju.
Učimo se iz dana i dan i mi, sve nam je novo i bilo bi puno teže da nemamo gospođu Almu koja je uvijek spremna pomoći – priča Mato, zaključujući, uz smijeh i u svom stilu kako će možda neki od njihovih sljedećih poslovnih poduhvata biti proizvodnja kozmetike s ekstraktom puževe sluzi.
Iako se sad šali, nikad nisi s njime na čisto. Možda Čilipi zahvaljujući Kušarima postanu nezaobilazno mjesto za sve one koji žele izbrisati bore sa svog lica.
Baš me zanima što bi mu ekipa rekla na to!
