Motiv za posjet gosparu Damiru Čakeliću u Mlinima bio je njegova strast prema numizmatici, a onda nas je u njihovom domu srdačno dočekala i supruga Made, rođ. Duper i njihova kćer Katarina i sve se razvilo u “stotinu” smjerova koji su iznjedrili ovu priču. Priču o “običnim” životima ispunjenim brojnim i zanimljivim sadržajima i zanimacijama ove obitelji u što se uvjeravamo već na samom prilazu njihovoj kući na magistrali u Mlinima. Prva kuća do Flaminga, objašnjavaju nam, a mi bismo je radije opisali kao kuću ispred koje je prelijepa i uređena okućnica o kojoj brine domaćica, no ne bez muževe pomoći. U šali će gospođa Made reći kako njen suprug uvijek zagledava kovanice, što mu je strast unatrag nekoliko desetljeća, a ona kamenje pri putu.
Pa nam u vrtu pokazuje jedan veliki lijepo oblikovani kamen koji su donijeli u prtljažniku auta, na opće čuđenje na granici koju je donedavno trebalo prijeći da bi se došlo doma. A danas pun sukulenata je divan ukras, ali i lijepo sjećanje koje uvijek izazove smijeh pri prepričavanju.
Ljubav prema numizmatici rođena je slučajno, kazao je gospar Damir.
-Djede je imao neke kovanice na koje mi je skrenuo pažnju dok sam bio u srednjoj školi u Gradu – počinje pričati gospar Damir.
-Djede? -prekidamo ga, Vi ste s Pelješca i eto vas sa Župkom u Mlinima.
-Jesam, iz Žuljane, gdje mi je djedovina. Zadržao sam pelješki dijalekt i kad me čuju, odmah svi znaju otkud sam. Ali, kako je Žuljana mjesto koje je bilo na trgovačkom putu između Narone i Polača, kad bi se počelo nešto kopati, pojavili bi se i novčići od davnina. Tako je to nekako počelo, ali kako nisam želio širiti to kolekcionarstvo, bazirao sam se na kovanice u opticaju.
Gospar Damir je naime, mirovinu zaslužio u ugostiteljstvu, dugi niz godina je proveo kao šef sale u Hotelu Astarea u Mlinima. To mu je ujedno pružilo mogućnost da dođe u kontakt sa strancima koji bi mu na odlasku ostavljali svoj novac, kovanice.
-Sigurno imam kolekciju od nekoliko tisuća kovanica iz stotinu različitih zemalja svijeta, a od uvođenja eura u Hrvatsku i naše kune su postale dio zbirke koja je ušla u povijest. Imam i neke raritetne kovanice poput one iz serije prvih kuna s greškom. To je danas raritet. No, smatram da je riječ više o numizmatičkoj nego nominalnoj vrijednosti – ističe, te dodaje kako je to njegovo kolekcionarstvo pohranjeno u brojnim kutijama koje je smjestio u “svoj” dio kuće i radionice koje su njegov prostor. Iskreno dodaje da nema dovoljno strpljenja kako bi od svega onoga što ima napravio izbor i lijepo to poredao u numizmatičke albume. Iako ga i supruga i kćer stalno motiviraju da to napravi.
No, to bi zahtijevalo puno vremena, a gospar Damir ga dijeli s još jednom svojom zanimacijom i hobijem, a to je brodomodelarstvo.
-Netko bi potrošio solde u kavani, a ja kupujem dijelove i nacrte za brodove – kaže simpatični gospar Damir koji je dosad izradio desetak različitih brodova za koje je u svojoj radionici izrađivao i daščice veličine 1×1 mm, za što je kupio i cirkular.
Modeli brodova izloženi su na istaknutim mjestima u njihovom domu i zbilja su istinski dokaz strpljivosti izrađivača. Toliko je oko njih “pipavog” posla da su pravi pokazatelj koliko ljubavi i strpljenja treba imati za izraditi ih.
Ali, nije to sve. Gospar Damir ima i masline, voćnjake, vrt u kojemu uzgaja verduru za obiteljske potrebe. Pa je dan ponekad i prekratak za obuhvatit sve te sadržaje s kojima su i on i supruga Made ispunili svoje živote. Sve ih to drži izuzetno vitalnim ljudima iza kojih su već godine mirovine. A tu crtu marljivosti i kreativnosti naslijedila je i kćer Katarina koja uz svoj profesionalni posao građevinara, rado sjedne za štafelaj i slika. U priči doznajemo i kako su njeni Betlehemi koje izrađuje za Božić prava mala remek djela.
Gospođa Made je svoj posao u računovodstvu u Hotelu Croatia ostavila kad je rodila drugo dijete, pa iako to ima svojih nedostataka u životu jedne žene, isto tako ima i prednosti. No, nikad joj nije bilo dosadno. Obiteljski se bave iznajmljivanjem apartmana u istoj kući u kojoj žive, a svatko tko se bavi gostima dobro zna koliko je to posla.
Pa, imate ovoliku okućnicu, a nemate bazen?
-Pa da nam tu cijeli dan skaču po glavi?! – gotovo jednoglasno odgovaraju.
Ništa im, kažu, ne može nadomjestiti onaj lijepi osjećaj kad za lijepog vremena sjednu na taracu i gledaju u svoj vrt uređen njihovim radom i trudom. Vrt je zdravi umor i razbibriga.
I dok ih gledate, tako vitalne, zainteresirane, ali neopterećene događanjima na koje i ne mogu osobno utjecati poželite isto – mirovinu punu takvih lijepih i zdravih sadržaja koji ispunjavaju život. Obični život.
