Svaka tradicija ima svog čuvara pa tako i Dubrovačko Primorje. Stare žene iz Slanoga prenijele su Nikši Sekulu ljubav prema bogatom i čvrstom prepletu. Nakon što ubere mlade palmine grančice on od njih pravi mala remek djela – pome. Brojni vjerski i tradicijski običaji pomalo izumiru, no neki se još uvijek odupiru modernome i suvremenome. Ne žele da padne u zaborav ono što su im prenijele njihove babe, stare žene i čuvarice. Nikša ne samo da voli i čuva tradiciju, on ju i živi. Uživa u cvijeću, ponosan je na svoj vrt, a svoje Slano nikada ne bi mijenjao za grad.
Ovaj 32-godišnjak po zanimanju trgovac dugo godina radio je u hotelu Osmine u Slanome kao konobar, a trenutno radi kao vrtlar.
-Taj posao me smiruje, opušta, volim ga.. Kreativna sam osoba i imam stotinu hobija koji se vežu uz tu kreativnost, od uređenja, dekoracija za vjenčanja, buketa, aranžmana, pa sve do kuhanja.
S obzirom kako njegovi vršnjaci trče za karijerom u velikim gradovima, prelaze s posla na posao, jurcaju za materijalnim, skupim automobilima i što boljom pozicijom u društvu, Nikša je vrlo skroman i zadovoljan svojom pozicijom u malom primorskoj sredini. Štoviše, ne vidi se nigdje drugo, nego tu gdje je sada, uz more, sunce i vrt.
-Ne mogu zamisliti život u gradu.. Slano volim, volim sve što mi pruža. Zimi tišinu i mir, ljeti živost i veselje. Tu je sve što mi treba, šetnja, sunce, more, priroda, cvijeće, poljoprivreda. Uzgajam kaktuse i sukulente, a mogu se pohvaliti s tridesetak vrsta što možda nije puno, ali meni kao početniku jest.
Vjerojatno je da će mnogi nakon krize koronavirusa posegnuti za onim čime se Nikša odlučio baviti iz čiste ljubavi. Sigurno je da će nakon virusa koji je prikovao život u četiri zida, brojne baštine biti revitalizirane.
-Volim svoj vrt u kojemu provodim dosta vremena, u njemu se može naći svega, većinom je to povrće poput pomadora, balančana, paprika, luka, salate, boba, blitve. Priroda je takva, koliko daš, toliko ti se i vrati, a kada čovjek radi ono što voli sve je lako.
Pronaći djevojku ili ženu u Primorju ili Konavlima kako izrađuje pome i nije rijetkost, no pronaći muškarca kako to radi, prava je rijetkost.
-Palmice smo radili u školi u Slanome. To je bila Eko škola u kojoj smo svašta naučili. Od obnavljanja starih riječi, običaja, tradicije. Jedno od njih su i palmice koje se pletu i nose sa maslinom na blagoslov. Palmice se uberu iz sredine palme, a za izradu treba od pet do 20 minuta, ovisi o veličini i načinu pletenja. Cijela moja generacija vjerojatno zna plesti pome. Kroz školu smo imali radionice na kojima smo sve to naučili. Znanje su nam prenijele starije žene iz Slanoga. Uoči Uskrsa bi onda išli u Dubrovnik obučeni u primorske nošnje, a imali smo i izlaganja penganih jaja u Sponzi.
Za njega mane u vezi maloga mjesta ne postoje, ili ih barem ne želi isticati. Zagovara očuvanje tradicije, a nada se kako će u budućnosti doći što više mladih na selo, kako bi nastavili put svojih predaka.
-Treba raditi na tome da se običaji i tradicija ne zaborave. Svako mjesto ima prednosti i mana pa tako i Slano. Mane ne spominjem jer gledam samo dobre strane. Jedna dobra stvar u ovo doba korone i izolacije je što možeš biti na svježem zraku, u svom dvorištu ili vrtu dok grad to ne nudi. Dosta stvari ne moram kupovati jer ih imam u vrtu, a nadam se da ću jednog dana osim kokoši imati i još neke životinje, kao npr. ovce ili koze. U budućnosti će se vjerojatno dosta mladih vratiti na selo, a možda nakon izolacije i korone više ljudi koji imaju kuće na selu napuste grad i pronađu sreću na selu, nastave putevima svojih baba i đedova. Treba raditi stvari koje volimo, pokušati zaboraviti na probleme i uživati u životu, a kad se postigne taj balans onda je to uspjeh.
