Inženjer Tomislav Paviša obratio se predsjednici Županijske skupštine Terezini Orlić i medijima pismom u kojem upozorava kako će Centar za gospodarenje otpadom (ŽCGO) Lučino razdolje dugoročno u Malostonskom zaljevu prouzročit vjerojatno teško popravljivu štetu. Svoje tvrdnje s kojima je upoznao i župana zasniva na istraživanjima podzemnih tokova provođenih 1991. i 2008. te vlastitim stručnim člankom na ovu temu. Njegovo javno pismo prenosimo u cijelosti.
Poštovana Predsjednice Županijske skupštine,
Obraćam Vam se ovim javnim pismom, a nakon što sam 17.3. 2021 o istome obavijestio gosp. Župana, potaknut sve više vidljivim propustima stručnih osoba iz Dubrovačko Neretvanske Županije, kojima je povjereno vođenje projekta gospodarenja otpadom, posebno tijekom provođenja istražnih hidrogeoloških radova i kod odabira lokacije Županijskog centra za gospodarenje otpadom (ŽCGO), koji će dugoročno u Malostonskom zaljevu prouzročit vjerojatno teško popravljivu štetu.
Radi Vaše potpune informiranosti u prilogu Vam dostavljam neobjavljeni stručni članak u kojem je prikazan osvrt na postupak istraživanja i najvažniji rezultati dosad obavljenih hidrogeoloških istraživanja šireg područja zaštićenog akvatorija Malostonskog zaljeva.
Pri tome je važno istaći da je na osnovu do sada provedenih istraživanja jasno utvrđeno da se lokacija ŽCGO „Lučino razdolje“ nalazi u slivnom području mikro izvora i vrulja u Malostonskom zaljevu (II i/ili III zona zaštite) i da je kod izbora lokacije centra za gospodarenje otpadom, počinjena velika pogreška.
Koncepcija projekta koja predviđa da će se onečišćene procjedne vode buduće deponije, adekvatnim postupkom u potpunosti pročistite, ima ključni nedostatak. Pitanje je na koju mjerodavnu oborinu će filter uređaj biti dimenzioniran? Na statistički utvrđenu maksimalnu količina 20-30 minutne kiše koja se javlja jednom u sedam dana, mjesec dana, 1 godinu, ili deset i više godina. Razumljivo je da će svaki „višak“ onečišćene vode, koja se neće moći pročistiti, nekontrolirano ponirati i dolaziti u Malostonski zaljev. Zbog toga su i doneseni Pravilnici kojima se zabranjuje građenje ovakvih projekata u zaštićenim slivnim područjima.
Naime kod stvaranja projektnog zadatka za istražne hidrogeološke radove odgovorni pojedinci vjerojatno su propustili proučiti ranije provedena istraživanja.
Najveći broj vrlo korisnih podataka ranijih istraživanja mogli su se naći u studiji: HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE ŠIREG UTICAJNOG PODRUČJA SPECIJALNOG REZERVATA U MORU MALOSTONSKOG ZALJEVA, koju je 1991 god. po narudžbi Zavoda za prostorno planiranje i zaštitu čovjekove okoline Dubrovnik (ugovor br. 9040-119 od 11.12.1990 god.) izradio Energoprojekt – Hidroinženjerig d.d. Beograd, gdje je vrlo jasno utvrđen prostorni položaj i veličina slivnog područja zaštićenog Malostonskog zaljeva, što je pregledno prikazano u grafičkom prilogu iz navedenog članka.
Kod provedenog trasiranja 2008. godine detaljnije je utvrđeno da se lokacija ŽCGO nalazi u zoni bifurkacije, gdje za vrijeme visokih razina podzemne vode, ista otječe prema Bistrini ali se i preljeva prema mikro izvorima ali i podmorskim vruljama u zaljevima Doli i Budima.
Nakon ovih rezultata novo trasiranja koje se ovih dana predlaže bilo bi beskorisno, jer su prethodno utvrđeni pravci podzemnog tečenja sasvim dovoljni za izvođenje zaključaka i novim trasiranjima ne mogu se dobiti podatci koji bi bili u suprotnosti sa već utvrđenima.
Ako je, iz bilo kojeg razloga, lokaciju projekta potrebno “spašavati”, jer su je, na osnovu nedovoljno proučenih rezultata istraživanja, nadležni odobrili, preusmjeravanje toka podzemnih voda iz zone ŽCGO, isključivo prema vruljama iz navedenih uvala, je jedino tehničko rješenje kojim bi se akvatorij Malostonskog zaljeva mogao zaštiti, ali treba jasno reći da će se pri tom more u uvalama na potezu Doli, Budima, Janska morati povremeno onečistiti.
Tehničko rješenje kojim se to može postići zahtjeva izgradnju injekcijske zavjese duž jugozapadne granice „Lučinog razdolja,“ dužine i dubine koju bi dodatnim istraživanjima i projektom trebalo odrediti.
Ovaj eventualni dodatak projektu prouzročio bi znatne dodatne troškove a da bi, u tehničkom smislu, bio izvodiv potrebno je zadovoljiti tri osnovna uvjeta:
– dubina baze okršavanja stijenske mase na lokaciji ne bi smjela biti dublja od 150 m
– glavni (veći) drenažni kanali prema Bistrini i ostalim vruljama ne bi smjeli biti locirani ispod područja obuhvata, već bočno
– za većih kiša potrebno je predvidjeti kontrolirano odvođenje u more vode eventualnih povremenih novih izvora koji bi se mogli pojaviti ispod i iznad Jadranske ceste (D8)
Zato, ako se iz bilo kojeg razloga projekt želi nastaviti na odabranoj lokaciji i sa predloženim tehničkim rješenjima, zbog svega do sada utvrđenog, ne usudim se prognozirati pravnu ili političku formulaciju moguće odgovornosti koja će se, kad se onečišćenje zaljeva utvrdi i kad većina građana shvati što se dogodilo, u narednom vremenu Vašeg ili mandata Vašeg nasljednika, zbog svjetski poznatog Malostonskog školjkarstva i ugrožavanja zaštićenog lokaliteta, vjerojatno morati donijeti.
Hvala na razumijevanju i lijepi pozdrav.
Tomislav Paviša dipl. ing. građ.