Villa Beba – dubrovačka kuća s najljepšim pogledom na Grad i bogatom poviješću – ne jedanput smo pročitali u medijima koji se bave uređenjem interijera i prezentacijom najimpresivnijih građevina na Mediteranu. Kad se pogledaju fotografije Ville Bebe na Pločama, luksuzne kuće koja seže u 17. stoljeće postane posve jasno da se ne pretjeruje sa superlativima, bilo da se piše o arhitekturi, profinjenom uređenju interijera, ali i terasama i đardinima koji je okružuju.
U dugačkom hodniku koji se proteže kroz vilu, na zanimljiv je način prezentirana kultura življenja i osobnost njenih ukućana, a osobito gospođe Bebe čije fotografije i uokvireni modni detalji koje je nosila, ukazuju na fini ukus i skladnost dobrostojeće građanske obitelji Dubrovnika 19. stoljeća.
Sve je to pobudilo znatiželju – tko je bila gospođa Beba?
Bila je jedinica, rođena 1918. godine. Otac joj je bio austrijski general, a majka joj je bila porijeklom Čehinja, jedna od tri sestre koje su cijeli svoj život provele u Dubrovniku, gotovo fatalno zaljubljene u njegovu ljepotu. Jedna od tih sestara je bila pranone sadašnjeg vlasnika Ville Bebe, jedna je bila Bebina majka, a treća Bebina tetka koja se nikada nije udala te je cijelog života živjela s njima dvjema.
Pravim imenom Marija, od djetinjstva od milja zvana Beba, je završila tzv. Trgovačku akademiju i cijeli je svoj radni vijek provela u službi računovodstva u Hotelu Argentina. Nakon što ih je napustio otac i ponovno se oženio, Beba ostaje živjeti u Gradu s majkom i tetkom, a na okupu ih cijelog života drži bliskost koju osjećaju međusobno, ali i s ostatkom svoje obitelji, mnogobrojnim rođacima i prijateljima.
Veseli i bezbrižni život u Gradu koji su iskreno voljele i koji im je donosio samo radost, prekinuo je Drugi svjetski rat. Beba se već bila zaručila s jednim dubrovačkim kapetanom kojega je početak rata zatekao u Americi, te je vjenčanje formalno obavljeno preko ambasade, opunomoćenika, ali se nije odvažila napraviti korak i odseliti iz Dubrovnika. Nije mogla niti htjela ostaviti majku, tetku, prijatelje, Grad. Pod takvim uvjetima i udaljenosti, brak nije mogao uspjeti.
Bila je jedna od najljepših djevojaka u Gradu, plijenila je svojom skladnošću i profinjenošću, ali i elokventnošću. Bila je načitana, govorila je izvrsno njemački, talijanski i francuski jezik, a razumjela je i engleski. Udvarača joj nije nedostajalo. Bila je privlačna, pametna i finih manira, lišena ikakve nadmenosti i prepotencije. Nije tajna da je jedan od njenih najvećih udvarača bio Duško Popov, veliki zavodnik i čovjek čiji je život špijuna nadahnuo autore priče i kreatore lika James Bonda. Kad je pozvana da sudjeluje u dokumentarcu koji se snimao o tom intrigantnom dvostrukom špijunu znanom pod kodnim imenom Tricikl, uljudno je ali odlučno, kategorično odbila.
Vicka Grbića znala je iz vremena prije Drugog svjetskog rata, bili su dio istog društva i među njima je uvijek bilo privlačnosti, ali su ih okolnosti razdvojile i svatko je pošao svojom linijom životne putanje. Kad su se ponovno sreli, i jedno i drugo su iza sebe imali propale brakove, ali se iskra privlačnosti između njih dvoje nije ugasila. Dapače. Ozbiljna veza prerasta je u lijepi brak ispunjen ljubavlju i poštovanjem.
Vicko Grbić je dotad već izgradio zavidnu karijeru, njegova je advokatska kancelarija slovila kao najbolja u Dubrovniku. Nakon vjenčanja, Beba se s majkom i tetkom preselila u njegovu vilu na Pločama. Današnju Villu Bebu.
Odvjetnik Vicko Grbić je bio iz poznate dubrovačke obitelji, bio je pametan i bogat čovjek lijepe naravi, tako da je svojoj supruzi osigurao ugodan i miran život. Uvažavao je i poštovao Bebinu majku i tetku o kojima je ona brinula sve do njihove smrti. Bila je iznimno nesebična i požrtvovna kao kćer i nepuča.
Nakon njihove smrti, Beba i Vicko Grbić počinju puno putovati. Nakon što bi zatvorio svoju kancelariju, cijeli bi prosinac proveli na vijađu po Europi, najčešće su putovali vlakom, odsjedajući po čuvenim hotelima u Beču, Parizu, Veneciji, Milanu… bili su uvijek rado viđeni od svojih mnogobrojnih prijatelja i rodbine koja je živjela u inozemstvu.
Ljeta su najradije provodili u svom voljenom gradu, a na omiljeno kupalište na Banjama su se s Ploča spuštali u kućnim ogrtačima.
Na svim balovima i drugim događanjima u Dubrovniku bili su stalni gosti, taj skladni bračni par je uvijek privlačio pažnju svojim elegantnim izgledom i najnovijom europskom modom. Bili su rado viđen par jer ih je krasila skromnost, status dobrostojeće dubrovačke građanske obitelji „nosili“ su na profinjeni način, bez razmetanja i glumljenog glamura. Obitelj im je uvijek puno značila, redovito su posjećivali svoju daljnju i bližnju rodbinu, za feste obavezno. Obiteljski susreti su uvijek bili razlog za veselje, popio bi se liker, serviralo slatko. Ukoliko bi teme bile neprikladne za dječje uši, pričalo bi se na njemačkom ili talijanskom.
Nakon smrti svog muža, gospođa Beba se povukla iz društvenog života Grada i mirno je živjela u svojoj kući na Pločama, čitala je, uređivala đardin u kojemu je uživala sa svojim kučkom Nerom, sjela bi i napajala se pogledom na voljeni Grad, vjerojatno nerijetko prebirući po uspomenama i sjećanjima. I dalje je priređivala vrtne zabave za prijatelje i rodbinu, iako puno manje nego dok joj je suprug bio živ. Veselila se malim, običnim stvarima koje su joj ispunjavale vrijeme.
-Mislim da je upravo u tome bila njena veličina. Bila je u svemu iskrena, bila je zaljubljena u život i sve njegove radosti, u Grad kakvog nažalost više nema. Njen život nije bio umjetan, napadan, kičast, kakav je život velike većine danas, već istinski, čovječan, lišen bilo kakve zloće ili ljubomore. U tome je bila njena tolika privlačnost i veličina – kazao je Ivo Ucović, nasljednik koji je, bez ikakvog razmišljanja nadjenuo ime Beba vili koja oduzima dah.
Baš i kao što je, očito, ta žena za svoga života činila, na prirodan i iskreni način svoje dojmljive osobnosti.
I, za kraj, jedna i doslovno poslastica kojom nas je počastio Ivo Ucović.
Tete Bebina majka i njene sestre su bile poznate po spravljanju slatkog. Tako je i tete Beba od malih nogu naučila od majke vrsno spravljat slatko. Ričeta njene poznate torte koju je često činila nonu sadašnjeg vlasnika vile je u nastavku. Eto načina da i nepcem osjetimo to lijepo vrijeme gosparskog života u našemu Gradu.
Gateau de Provence
7 bjelanaca
18 – 20 dkg cukara
18 – 20 dkg mjendula
1 dobra ožica prezle
Bjelance tvrdo istučemo, a ostalo lagano umiješamo. Kod umjerene vatre ispeć u dva dijela.
Nadjev 1
18 deka masla pjenasto istući sa 18 deka cukara i na kraju dodat 8 deka oguljenih samljevenih mjendula (može i lješnjaka)
Nadjev 2
15 deka cukara
1 ožica od kafe brašna
1 dcl jake crne kafe
Miješa se na pari dok se zgusne i opet ohladi. 15 deka masla pjenasto se miješa i muti u ohlađenu kremu. Umjesto crne kafe može se uzeti 15 ožica mlijeka i tri štange čokolate za kremu i isto dodati maslo.
Glazura od čokolate.
