Povjesničar Maslinara Željko Krnčević prenosi najnovija otkrića o korištenju maslina u Africi, na atlantskoj obali Maroka, prije stotinu tisuća godina.
Eto, od mog i našeg početka proučavanja povijesti maslinarstva i uljarstva prošao je već niz godina. Prošle su u tren, a zahvaljujući upravo Maslinaru i manifestaciji Maslina, puno se toga promijenilo. Nabolje, naravno. Sve je manje onih koji „rade uje kako im je i dida radija“, a sve više onih koji se pridržavaju zlatnih maslinarskih i uljarskih pravila. Već poznatih ih svima. I neka je tako. U našem vremeplovu dotakli smo se svega i svačega. Mnogih novih saznanja, sitnica i „krupnica“ vezanih uz našu dragu nam Maslinu. Onu, koju mnogi izvori spominju s poštivanjem i o kojoj se često dolazi do novih saznanja. Iako izgleda nemoguće. Tako smo i početke naših maslina, onih na istočnoj obali Jadrana pomaknuli duboko u stoljeća prije dolaska Grka. U ruke pradavnih stanovnika našeg uzmorja. Od Turnja do Vranjica i Mljeta. A tko zna što nas još čeka? To i jesu draži arheologije, a vjerujte mi, veliki su gušti kad ispravite sami sebe. Naravno, na osnovi novih saznanja, novih otkrića.
Daleka prošlost
Tako ćemo ovaj put u našem maslinarskom vremeplovu, opet otići u daleku prošlost, i to na drugi kontinent. U Afriku, na atlantsku obalu Maroka. Nova istraživanja nam pokazuju kako su drevne populacije u Africi koristile maslinu prije otprilike 100.000 godina. Da, dobro ste pročitali. I to plodove, ali i grane. Studija koju je napravio interdisciplinarni međunarodni tim, dokazuje nam postojanje divljih maslina koje su trebale u to vrijeme postojati na području uokolo špilja Rabat – Temara u Maroku, kako smo rekli, na njegovoj atlantskoj obali.