Ivica Hajdić, odgajatelj i aktivni član grupe Tata je tata, danas je objavio tekst koji je izazvao brojne komentare, ali i smijeh, jer je pisao o razlikama naših baba nekad i danas. Pa, iako su među njima brojne razlike, zaključuje kako su hrvatske babe zakon i da bi ih trebalo brendirat, onako nekako k’o vegetu. Hajdić je napisao:
Babe su zakon definitivno! Pogotovo ove naše hrvatske babe, njih bi trebalo patentirati i brendirani kao hrvatski proizvod, nešto kao Vegetu.
Naša se bakica ne može usporediti sa primjerice hladnom njemačkom babom mrkog pogleda, koja i kad normalno priča imaš osjećaj da te Gestapo postrojava, ili sa prosječnom talijanskom babom koja može izgovorit toliko da ti glava puca od njenih „alora“ i rafalno ispaljenih riječi, jer ona ne priča, ona jednostavno drobi.
Ne može se usporediti ni s tipičnom slovenskom bakom koja je opsjednuta raznoraznim sportskim aktivnostima, pa vazda njorga svome unuku : „No Janez, pohiti hitro!“
Sve babe na jednu stranu, ali naše hrvatske babe su zakon. Iako su se danas babe drastično promjenile u odnosu na moje djetinjstvo, zadržale su ono nešto „Cro-babasto“ u sebi i dandanas.
Krenimo redom. Za originalnu hrvatsku babu vrijede neka sveta pravila, to je kao neka vrsta brenda: U svome unuku uvijek vidi mršavog i neuhranjeno dijete koje je sto posto gladno!
Uglavnom ne postoji dovoljno velik i dubok tanjur u koji može stati onoliko juhe koliko ona smatra da dnevno moraš srknuti, jer po babi, juha je život, početak i kraj. S juhom život započinje, s juhom sve završava.
Ako te je steglo salo oko pasa i ne staneš u gaće, jer te mjesecima prejeda svim i svačim, prosječna hrvatska baba je presretna: „A vidiš ga što mi se je lijepo pomogo!“
Ako te slučajno vidi da ideš bosonog po pločicama, to je kao da si pokušao samoubojstvo, lupa se po prsima: “Sinko moj sve će bolesti na tebe, sve upale od ovega svijeta, obuci šlape ako ne misliš umrijet sutra!“
Ona je najviše alergična kad vidi koliko domaćeg rada davaju ovoj djeci, točno bi onu profesoricu zadavila da je vidi : „Ona ronfuja nije normalna, moj unuk Ivan nije glavu digao s knjige cijeli dan!“.
Ako ti ide malo bolje biologija, baba odmah po susjedstvu svima govori da ćeš učit za doktora, jer da ti te arterije, bubrege i žilice baš razumješ, da si rođen za to.
Ipak i naše babe su evoluirale i danas su se drastično barem fizički promjenile. Moje dvije babe i sve babe nas koji smo bili djeca osamdesetih ili početkom devedesetih bile su iste ili slične.
Nagrešpanog lica, umorne od života, imale su problema s kukovima, jedva su hodale, držale se hlada obučene u one traverse i bluze i zimi i ljeti. Eventualno one iz gradskih sredina imale su one veste na cvjetove, „graoraste“ kapute i lepezu za mahanje.
Danas su babe drugačije. Danas se ljudi okreću za babama jer su i babe pozgodnile. Danas babe imaju po tri-četiri profila na instagramu i fejsu, sjede u plićaku i same sebi slikavaju noge. I nisu više tolerantne na djeda.
Emina baba je primjerice ostavila svoga muža samo zato što joj je na nekoj zabavi naručio pjesmu „Nije život jedna žena!“.
Prije su po cijele dane parićale za špaherom a danas stavljaju samo slike objeda na instagram i pišu što su sve obišle, kuda su sve bile, cijeli svoj život stave javno, ali se isto tu i tamo probudi duh onih starih baba u njima pa napišu status:“ A što ne mogu ove zvizde kuriozne, što kopaju po tuđim životima!“
Dok su u ono vrijeme babe tražile i psovale po kući gdje su stavile naočale ili zube, danas po Zari traže haljine za ljeto sa „V izrezom“ .
Danas babi nije problem sjestit na skuter ili se vjetrit na gliseru, a da je onu staru babu iz osamdesetih bilo provjetrit, sutra bi joj bio sprovod i pisalo bi „umrla od propuha“.
Dok su rijetke babe u naše doba eventualno stavljale onaj mini-val, i to je tada izgledalo kao ultra-moderna baba, današnja baba boja kosu s nekim kričavim bojama, ima frizuru kao marinac, nosi rasparane gaće ili je jednostavno sretneš u kafiću gdje ideš s prijateljem: „Stari ajmo negdje drugo, eno mi tamo babe s ekipom!“
Prosječnoj današnjoj modernoj babi po penzije pođe na nokte i razne tretmane, a češće kuka ako joj pukne nokat, nego da joj nešto vrti u koljenu, kao mojoj pokojnoj babi.
I dok su naše babe prije nosile one ultrasocijalističke torbe u kojima je bio robeni ubrus za čišćenje nosa, bronhi, 505 s crtom, noćna baterija ona okasta, ključ od kuće i magazina, novčanik u kojemu je bilo više obiteljskih fotografija nego novaca, i papir s brojevima telefona, u današnjoj bursi koje nose moderne babe, čovjek bi se izgubio.
U njoj ima svega, kao u onoj torbi onog crtanog filma „Sport Billy“ iz osamdesetih. Pinceta, noktarica, vlažnih maramica, ogledalce, labelo, žvake s okusom jagode, jabuke i cimeta, osvježivač za usta, false trepavice, naušnice, sjenilo, neke šljokice, računi, tablete za glavu, ključevi od svega i svačega i mrvice od keksa od ‘ko zna kad.
Kad zazvoni mobitel, baba kopa kao zenički rudar po torbi i pri tome izgovara svakakve grube riječi.
I dok su se naše babe svađale preko prozora s drugim babama, današnje babe rigaju žuč jedna na drugu virtualno, često puta s lažnog profila :„A kakva si matereti mile, nebi tu vestu obukla ni u maškare, a nemiga na vjenčanje, ahahahaaha!“
Dok bi prijašnjenje babe blokirale put drugoj babi da ne može proći recimo tovarom preko njenog imanja, današnje babe jedna drugu blokiraju na fejsu :“Evo ti na, šporkujo jedna, pa te svoje bedre kaži komuoćeš ali meni nećeš!“
Evo još nekih zanimljivosti vezanih uz evoluciju baba. Prije su babe kupovale štapove za hodanje, a danas za selfie.
Petrova baba ima tetovirano preko sred leđa „Iron Maiden“ i „Hajduk živi vječno“. Leinoj babi su se naglo rascvijetale usne i izgleda kao patka, a kad se smije samo joj se zubi cakle, dok joj je faca nekako ukočeno-voštana i ne može s njom ni gore ni dolje, ni ljevo ni desno.
Stipina baba s ekipom zatvara kafane i zovu je Mare Bećaruša, dok se Petrina baba navukla na kladionicu i vazda ima neku dojavu ali nikad točnu, nju zovu Ane Kladionica.
Bilo kako bilo, i one nekad i ove moderne, babe su zakon!
foto:ilustracija
