U svijetu se 20. lipnja obilježava Svjetski dan izbjeglica i prognanika, te se ne možemo ne sjetiti agresije na RH 1991. koja je izazvala veliku prognaničku, izbjegličku i raseljeničku krizu s posljedicama u duhovnom i materijalnom smislu, pišu iz Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik. Njihov tekst prenosimo u cijelosti.
Tijekom agresije i oružane pobune počinjeni su brojni zločini, teška kršenja humanitarnog prava i temeljnih sloboda pojedinaca.
Prognaničko-izbjeglička kriza u Republici Hrvatskoj započela 1991. godine s prvim napadima srpskih paravojnih jedinica logistički potpomognutih od strane tzv. JNA. Intenziviranjem agresije povećavaju se razaranja gospodarske, socijalne, komunalne, prometne i ine infrastrukture, a raste i broj prognanika i izbjeglica. Agresijom na Bosnu i Hercegovinu povećava se i izbjeglički val bosansko-hercegovačkog stanovništva prema Hrvatskoj, te prognaničko-izbjeglička kriza dosiže svoj maksimum krajem 1992. godine. Agresija na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu izazvala je najveću prognaničko-izbjegličko-raseljeničku i humanitarnu krizu u Europi nakon 2. svjetskog rata kada je na stotine tisuća ljudi moralo napustiti svoje uglavnom razorene domove s neizvjesnim mogućnostima i vremenom povratka.
Godine 1992. zabilježen je maksimum humanitarne krize u Hrvatskoj s oko 800.000 prognanika i izbjeglica, što je bilo više od 15% ukupnog stanovništva Hrvatske.
U Dubrovniku je tako već sredinom listopada 1991., nakon što je neprijatelj okupirao Dubrovačko primorje i Konavle, bilo oko 12.000 prognanika u hotelima i oko 3000 u privatnom smještaju uz 55.000 stanovnika.
Brigu o prognanicima, njihov organizirani prihvat i smještaj preuzeli su djelatnici Crvenog križa i Civilne zaštite. Broj izbjeglih i prognanih stalno je rastao, pa se u okruženom Gradu, bez struje i vode, vrlo brzo pojavio problem nedostatka hrane, energenata i higijenskih potrepština. U takvim okolnostima, brodovima Jadrolinije (Slavija, Ilirija, Balkanija, Marina i Liburnija) Dubrovnik je morao napustiti velik broj žena, djece i staraca.
Na taj način, prema podacima Štaba Civilne zaštite, do kraja studenoga evakuirano je iz Dubrovnika 19.000, a tijekom mjeseca prosinca, uključujući i brodove pod zastavom UNICEF-a, novih 3149 osoba.
U najžešćim neprijateljskim napadima na uže gradsko područje, od 9. do 13. studenoga i 6. prosinca, teško su oštećeni brojni stambeni objekti i hoteli u kojima su bili smješteni prognanici. Svakodnevna stradanja, poremećaji u opskrbi osnovnim živežnim namirnicama i nedostatak smještaja u hotelskim kapacitetima, uvjetovali su daljnje iseljavanja. Tako je 14. studenoga brodom „Slavija“ iz gruške luke, u neizvjesnost prognaničkog života, isplovilo više od 4.000 žena, djece, staraca i ranjenika.
Do kraja 1991. broj prognanih i izbjeglih osoba s dubrovačkog područja narastao ja na više od trideset dvije tisuće. Iz bola radi gubitka svojih najbližih, uništavanja domova i teško stečene imovine, te kroz svakodnevnu borbu za puko preživljavanje, rađalo se zajedništvo i otpor prema agresoru.
Autorica teksta: Varina Jurica Turk, MDRD
Iz Muzeja mole, ako se pronađete na fotografijama, da im se javite.