Iva Oberan za sebe kaže da je sasvim obična djevojka. 21-jednogodišnja Župka studentica je treće godine studija Mediji i kultura društva na Sveučilištu u Dubrovniku. Poput svojih vršnjaka voli se družiti s prijateljima, poći na kavu, ljeta provoditi na plaži. No, za razliku od njenih vršnjaka Ivi su ti rijetki trenuci opuštanja dragocjeni. Njeno prirodno okruženje su sportske dvorane. S judom, sportom u koji se zaljubila prije 16 godina, upoznao ju je njen otac i sadašnji trener Ivan Ico Oberan, kad je imala samo četiri godine. Isprva je samo promatrala treninge, a godinu dana kasnije dobila je svoj prvi kimono. Tada nitko, pa ni ona sama, nije mogao pretpostaviti da će dječja igra rezultirati vrhunskim rezultatima. Predstavljamo vam Ivu Oberan, seniorsku prvakinju Hrvatske, osvajačicu zlatne medalje na Svjetskom kupu u Zagrebu i brončane medalje na Svjetskom kupu u Pragu, koja smatra da njeno vrijeme tek dolazi.
Iva naglašava da je njeno bavljenje judom započelo kao dječja igra te da nije mogla ni zamisliti da će jednog dana ostvariti ovakve rezultate.
– Danas ne mogu ni nabrojati koliko sam medalja osvojila i koje sam sve zemlje posjetila. Kada sam bila mala uvijek sam voljela listati tatinu putovnicu koja je bila puna pečata i viza i bila ljubomorna na to koliko putuje, a danas živim upravo taj san i ja sam ta koja je svaki vikend negdje drugo i čija je putovnica ispunjena vizama i pečatima. Iako imam već puno medalja i uspjeha, mislim da moje vrijeme tek dolazi, tako da se nadam da ću tek u budućnosti ostvariti neke dječje snove.
Koliko je judo zahtjevan sport? Pretpostavljam da je uz fizičku itekako bitna i mentalna snaga? Za razliku od momčadskih sportova, sami ste protiv protivnice na tatamiju.
– Iako su svi sportovi teški, mislim da judo spada među najteže. U judu nije bitna samo snaga ili samo tehnika. Kako bi bili dobri u ovom sportu potrebno je imati fizičku i mentalnu snagu, kondiciju, dobru tehniku, znati se dobro braniti, biti dobar u parteru i tek onda možeš biti dobar judaš. Mentalna snaga je jako bitna, kad uđeš u borbu. Zaboraviš na sve oko sebe, tu ste ti i protivnik i jednostavno moraš biti jak u glavi i primijeniti ono što si posljednjih mjeseci uvježbavao.
Oberan trenira dva puta dnevno, šest dana u tjednu. Iako je njen matični klub Judo klub Župa Dubrovačka, posljednjih osam mjeseci, zbog nemogućnosti korištenja župske sportske dvorane uslijed pandemije koronavirusa, uglavnom trenira u JK Dubrovnik 1966.
– Ujutro od 10 do 12 radimo judo, a navečer od 20 do 22 imamo teretanu. Naravno, ta stanica ne uključuje pripreme za trening i istezanje, pa tako dnevno provedem i više od pet sati u dvorani. Svaki trening je drugačiji, ali na početku uvijek imamo istezanje i zagrijavanje, onda slijedi glavni dio treninga, ovisno radimo li judo, kondiciju ili teretanu te na kraju ponovno istezanje i opuštanje mišića.
Zbog njenih sportskih uspjeha Ivu je nedavno primio i župan Dobroslavić, a trenutno se nalazi u Delnicama na pripremama Hrvatske judo reprezentacije.
– U reprezentaciji sam od 2015. Tad sam u sklopu kadetske reprezentacije po prvi put nastupala na Europskom i Svjetskom kadetskom prvenstvu. Danas sam članica seniorske reprezentacije što mi mnogo znači i samo je još jedan motiv više za nastavak rada i truda.
Na pitanje koji joj do sad ostvareni uspjeh najdraži, Iva spremno ističe, osvajanje Svjetskog kupa u Zagrebu.
– Ne samo da mi je to najveći uspjeh u karijeri, nego sam i presretna što sam ga uspjela ostvariti pred domaćom publikom te ostalim kolegama i trenerima iz reprezentacije.
Ozbiljno bavljenje sportom zahtjeva velika odricanja. Kako se Vi nosite s tim?
– Bavljenje svakim sportom zahtjeva puno odricanja, pa tako i bavljenje judom. Kroz godine sam se već na to navikla, ali da je teško, moram priznati da jest. Propuštamo puno obiteljskih okupljanja, rođendana, zabava, međutim kada osvojiš medalju sve to nekako dođe na svoje. Naravno da su tu i druga odricanja, poput druženja s prijateljima, svakodnevni izlasci i kave, dok ti moraš na trening… osim toga judo je sport podijeljen na težinske kategorije, tako da se pred svako natjecanje mora regulirati težina, često se skidaju kila pa i to zahtjeva puno odricanja.
– Postoje li preduvjeti za postizanje dobrih rezultata, odnosno što je sve po Vašem mišljenju potrebno napraviti kako bi se oni ostvarili?
Mislim da talent ima veliku ulogu u mlađim danima, odnosno kod djece, ali kasnije je sve samo rad. Bez teškog rada i truda, nema rezultata, naravno tu je i puno odricanja ali i želja za uspjehom.
Koliko Vam je u svemu bitna podrška okoline, prijatelja i obitelji?
– Podrška okoline, onih nama najbližih, obitelji i prijatelja je iznimno bitna. Imam sreću da mi je tata cijeli život trener i braća treniraju sa mnom, a i mama je dosta uključena. Svi zajedno prolazimo kroz sve, pa mi njihova podrška ne nedostaje. Naravno, puno mi znači i podrška najbližih prijatelja, kao i kolega judaša iz reprezentacije, bez kojih sva putovanja i pripreme ne bi bile iste.
Iako je veliki dio svog života posvetila sportu, Iva nije zanemarila ni obrazovanje, pa tako upravo završava treću godinu studija Mediji i kultura društva na Sveučilištu u Dubrovniku.
– Studij sam odabrala prije svega jer sam zbog juda htjela ostati u Gradu, a i činio mi se zanimljivim. Sad me sve više privlači sportsko novinarstvo, a mislim da je ovaj smjer idealan za stjecanje prakse i znanja u tom području. Veseli me što ću jednog dana moći spojiti posao s onim što najviše volim, a to je sport.
Kad je pak u pitanju usklađivanje sportskih i fakultetskih obaveza, Oberan kaže da joj to nije nikakav problem te je sve stvar dobre organizacije.
– Od školskih dana sam se navikla da imam dva treninga dnevno te da ih moram uskladiti sa školom i učenje, a to se samo nastavilo na fakultetu. Naravno, i ovdje veliku ulogu ima podrška i razumijevanje profesora, kojima i ovim putem zahvaljujem, ali i pomoć i podrška kolega koji su uvijek tu za nešto pojasniti ili posuditi skripte.
Pred Vama je intenzivna sportska jesen. Koja bi natjecanje istaknuli?
– U sljedeća dva, tri mjeseca čeka nas veliki broj turnira i priprema. Zapravo već počinju kvalifikacije za Olimpijske igre u Parizu 2024. Kao možda najvažnije natjecanje do kraja godine, istaknula bi Europsko prvenstvo do 23 godine koje se početkom studenog održava u Budimpešti.
Većina sportaša sanja o osvajanju olimpijske medalje? Što bi za Vas bio taj ultimativni uspjeh?
– Budući da je judo jedan od najtežih sportova kad su u pitanje kvalifikacije, cilj mi je kvalificirati se na Olimpijske igre. Naravno, da mi je san osvojiti olimpijsku medalju, međutim to ne dolazi preko noći, potrebno je još puno rada, znoja i suza kako bi se približila ostvarenju tog sna. Znam da ću dati sve od sebe kako bi to i ostvarila. Osvajanje olimpijske medalje za mene bi bilo ostvarenje dječjeg sna, kao i kruna sportske karijere, što je najveći cilj svakog sportaša.
