Planetarna popularnost svih vrsta sukulenata zadnjih godina je u prvom redu njihova nezahtjevnost. Radi se o predivnim biljkama, različitih oblika i boja, koje traže minimalnu pažnju, čim više što češće zaboravite na njih, oni su bolji:-)S novim ekološkim trendovima, kad se trudimo izbaciti plastiku i plastično cvijeće, male izdržljive biljčice postaju dekoracija br. 1 u stanovanju i u javnim prostorima. Postoji nevjerojatno velik broj vrsta i podvrsta, različitih veličina i oblika, ali njihove minijaturne sadnice su se pokazale vrlo praktične u stvaranju minijaturnih zelenih oaza u malim stanovima i minijaturnim balkonima. Neke rijetke vrste su poprilično skupe, ali se najčešće radi o razumnim cijenama za predivne sadnice, pa je i to presudilo u njihovu korist:-) Meni osobno različite vrste sukulenata su ravnopravna inspiracija u buketima i cvjetnim aranžmanima s ostalim rezanim cvijećem – tako “pomamu” za sukulentima i stvaranju malenih raznovrsnih i raznobojnih oaza u domovima, taracama, balkonima, opisuje Kristina Skvrce, vlasnica cvjećarnice Cvijet by Kike. A ako itko zna, Kike zna. E sad, nismo baš sigurni koliko bi se članova fb grupe “Sukulenti i kamenjarke” od 13 tisuće članova složilo s njenim stavom da o tim malim čudesnim bićima ne treba puno brinuti, ali sigurno je da ponekad prevelika briga ne donosi previše dobra ni u ovom našem ljudskom svijetu.
U svakom slučaju uzbudljivo je pratiti život sukulenata i takve vrste biljaka tijekom godine, kada prezimljuju ili se izlažu suncu, cvjetova koje rađaju i boja koje se na njima izmjenjuju. Svatko tko ih ima kazat će da dan počinju na isti način – pogledom na cvjetne “mezimce” koji nerijetko iznenade i oduševe ponekim egzotičnim cvijetom i izdankom. Izmjenjujući se u tisućama boja.
Zašto ih vole, pitali smo naše tri sugrađanke koje uživaju u njihovom uzgoju, međusobnom dijeljenju i njegovanju.
Marijanka Knego: čim stavim ruke u zemlju, zaboravim probleme
Volim svo cvijeće i sadim ga svukud oko sebe. Posljednjih nekoliko godina se baziram na sukulente jer nisu prezahtjevni, a što je najvažnije dobro podnose sušu što mi je posebno bitno ljeti kad iz grada odem na Šipan na 7 do 10 dana. Isto tako, sukulenti na Šipanu podnose i preživljaju moje izbivanje s otoka od studenog do konca travnja. Već godinama ih kupujem odsvukud, na fotografijama koje sam snimila na svojoj taraci sve su sukulenti, a podvrste na slikama su Aeoniumi (razni – svaki ima svoje ime), Esheveria pulvinata Rubi ( ona sa žarko crvenim rubom po lišću i rascvjetanom granom), crassule, sedumi, pachiphytum oviferum – doznajemo od Marijanke koja kaže i kako je ponekad iznenade neobičnim i prrelijepim cvijetom.
-Ali kod sukulenata je najčešća situacija da kad procvjeta onda i taj dio biljke odumre (mada se pobrine sama da prethodno ostavi podmladak). Čim stavim ruku u zemlju zaboravim na mnoge probleme. Taj doticaj sa zemljom i prirodom djeluje jako umirujuće.
S kolikom ljubavlju Marijanka uzgaja svoje sukulentiće, najbolje se može vidjeti u galeriji fotografija koje nam je poslala.
Mladenka Tomašić: čim posadite prvi sukelent, postajete ovisnik o njima, nikad vam ih dosta…
Moja ljubav prema sukulentima je krenula prije nekih godinu i pol dana kada me prijatelj Tomo pozvao u grupu Sukulenti i kamenjarke. I tako je počela. Moja ljubav i ovisnost. Grupa je odlična, administratori pomažu sa savjetima, meni kao početnici je to puno pomoglo. Na početku sam kupovala sve i svašta, bila bih očajna kada bi mi se nešto osušilo, tim više što u Dubrovniku baš i nemamo velikog izbora za nabavu novih biljaka.
No, to rješavamo međusobnim poklanjanjem ili kupnjom u grupi, ima očaravajuće divnih biljaka. Najljepši sukulent koji sam imala bio je GREENOVIA DODRENTALIS.. Zelena ruža.. Samo je nestala, ali sigurno neću oudstati dok je ponovno ne nabavim. Sve sukulente obožavam, a najdraži mi je Kameni cvijet, GRAPTOPETALUM PARAGUAYENSE. To je starinski cvijet, iznimno otporan, ne smeta mu vjetar, kiša, mraz. Jedino ga treba čuvat od tuče. Ima divan cvijet, brzo se razmnožava i nikad mi ga nije dosta. Nastojim zapamtiti imena, što nije lako, ali sam sretna što ih razlikujem. Sada ih imam preko 100 vrsta, više ih i ne brojim… to nije važno.. Važno je da se oni divno razvijaju i da ja u njima uživam. Baš uživam. Kad kupite prvi, lakše ćete razumjete sve nas “ovisnike” – kazat će Mladenka koja svoju ljubav prema sukulentima nesebično pokazuje i darivanjem svojih prijateljica, pri tome pomno pazeći da ljepota biljaka još više dođe do izražaja izborom graste u koju će biti posađeni. I ima nešto u tome, definitivno.
Maja Cigić: kad bih ih ugledala ispred nečije kuće, pokucala bih i zamolila za pelcer
Ljubav je počela prije 4-5 godina dok sam još bila podstanar, što mi je pomalo stvaralo i prostorne probleme za njihov uzgoj, ali sam unatoč tome, s perlom u ruci i velikom ljubavi prema njima, započela tražiti još primjeraka. Dok bih šetala Mokošicom, često bih vidjela prekrasne primjerke pred obiteljskim kućama, pa bih pokucala i pitala za pelcer. Nikada me nitko nije odbio, to je valjda ta međusobna privrženost zaljubljenika u sukulente. I tako se širilo moje šarenilo, pa iako kažu kako se najbolje primaju oni koji se “otrgnu” bez da vlasnik zna za to, moram priznat da su meni sjajno rasli i svi ovi poklonjeni. Stizali su mi sukulentići i od mamine rodice iz Hercegovine, čak mi je i brat iz Nizozemske poslao nekoliko primjeraka. Kupujem kod teta na placi, u različitim butigama kada na njih naiđem… Ljubav raste svaki put kad ugledam neki novi, od prijateljice Mladenke uvijek idem punih ruka, a kako se ne bih hvalila “tuđim perjem”, moram vam skrenuti pažnju da su fotografije ovih najvećih biljaka koje zovemo “giganti” i koje su stare desetak godina nastale na balkonu moje susjede. Ima neke posebne čari u tome što se sukulenti “čupkaju” i daruju dragim ljudima. Tako se ta naša “ovisnost” širi i širi. Ljepota sukulenata brzo te uvuče u taj jedan magični svijet iz kojega više i ne želiš izaći – zaključuje Maja. A sve se to vidi i u galeriji fografija koje nam je poslala.
