Sveti Liberan (latinski: slobodan, otvoren, iskren) rođen je početkom IV. stoljeća u Francuskoj. Bio je četvrti po redu biskup grada Cenomana u Galiji u razdoblju od godine 348. do 397. Spisi cenomanske crkve govore da je sv. Liberan bio biskup 49 godina. Predaja mu pripisuje brojna čudesa, čak i oživljavanje sv. Martina.
Na koncu života Martin mu je podijelio sakramente umirućih i bio mu na pokopu. U djelu “Gesta Aldrici” iz godine 840. pripovijeda se kako je Aldrik, biskup Le Mansa, posvećivao lađu svoje prvostolnice na spomendan sv. Alojzija Gonzage 835. i tada je biskup posvetio jedan od oltara upravo svetome Liberanu ili Liboriju.
Baduardo, biskup iz Paderborna (Njemačka), je 845. godine po svojim izaslanicima zamolio relikvije sv. Liberana. Tri izviješća govore o prijenosu relikvija i o čudesima koja su pratila taj događaj. Biskupija Paderborn izabrala si ga je za svoga zaštitnika i zagovornika. Štovanje mu je prošireno i izvan domovine u Njemačku, Italiju, dubrovački i neretvanski kraj.
Simboli su mu paun, koji je, prema legendi, prenio njegove ostatke u Paderborn, i tri kamenčića. Oni nas podsjećaju na bubrežne kamence. Pučko je vjerovanje stoljećima pridavalo moć izlječenja pojedinim svecima koji su tako postali pomoćnici kojima su se vjernici utjecali protiv specifičnih bolesti ili tegoba. S vremenom su neki sveci-zaštitnici postali ”specijalisti” koje je narod prizivao ili usko vezao uz određenu bolest.
Sveti Vid i Lucija zaštitnici su od bolesti očiju, sv. Vlaho se prizivlje za grlobolju, a sveti Liberan ili Liborije (lat. Liborius), štiti od kamenaca. Poznato je da je papa Klement IX. u 18. stoljeću izliječen od kamenaca jer se molio sv. Liberanu.
Popularnosti svetaca pridonosile su molitve, narodne izreke, no jednako tako i zavjetne crkve i kapele s ikonografskim prikazima na njihovim oltarima. Tako se u Stonu u Ulici Imena Isusova Stonu nalazi kapela istog imena koju je sagradila Bratovština Presvetog Sakramenta 1673. U njoj se čuva vrijedna oltarna pala koja prikazuje obred Isusova obrezovanja, a na njoj su navodno naslikani stonski biskup i knez. Tu kapelu narod zove i sv. Liberan, jer je pobočni oltar posvećen tom svecu i na njegov blagdan u Stonu se održava dernek.
Već 1500. g. i prije spominju se u Stonu veliki derneci i sajmovi, od kojih je jedino opstao dernek o Liberanu. Od nekih starijih ljudi se čuje da se u staro doba nije išlo u Ston na dernek, već da je svatko plesao linđo u svom selu, kad je bila njegova krsna slava, a tek kasnije su u Ston dolazili Ponikovci, Doljani, Zatonjani, Zamašjani, Smokovljani, Visočani, Topoljani i Ošljani i plesali linđo pod stonskim platanima.
Na rubu domovine – Antun A. Tešija:
“A na Stonjskog Liberana, tuj bi cijela donja strana, s Ponikovcim i Doljanim, u kolima pod platanim. Smokovljani, Visočani, Topoljani i Ošljani, sve bi živo niz Bistrinu, pa u Stonsku hladovinu. Tad bi mlade Topoljanke, Smokovljanke i Ošljanke, ostavljale svoja stada, pa do Stona sišle grada. Što su bile kao vile, što bi dernek začinile, sa Rudina pa do Kleka, bile kita od derneka.
U stonskom primorju te u Neretvi među kršćanskim je pukom prilično rašireno štovanje sv. Liberana. Nije rijedak slučaj da svećenik, pitajući za posljednju ispovijed, dobije odgovor:
“Zadnji put sam se ispovjedio ili ispovjedila za Liberana u Stonu”.
Iako jako rijetko ime Liborije su najviše nosili stanovnici Stona i Dubrovačkog primorja. Značenje imena dolazi od latinskog Liborius – koji je svjetlost srca. Štovanje svetog Liberana je osim u Stonu rašireno i u Opuzenu, Vignju i Brijesti na Pelješcu.
Viganj je smješten u prostranoj uvali zapadno od rta sveti Liberan. Crkva sv. Liberana u Vignju iz 16. st. se nalazi na istočnoj strani Vignja, na rtu sv. Liberana. Od Orebića do Vignja priroda je stvorila nekoliko prekrasnih zaljeva, među koje spada i viganjski. Viganjski zaljev je dobro zaštićen od nevremena, tako da su se tu sklanjali jedrenjaci da bi sačekali uvjete za nastavak plovidbe.
Legenda govori da je davno nekad, za vrijeme olujne noći, jedan jedrenjak našao spas u zaljevu. Iz zahvalnosti je zapovjednik jedrenjaka izgradio na rtu uvale malu crkvicu i dao joj ime “Crkvica Gospe od Liberana”. To ime crkvica nosi još i danas. Stari pomorci su zaljev nazivali imenom “Iiiberan” ili “Ružarij”, zbog druge crkvice Gospe od Ružarija koju je sagradila obitelj Krstelj i darovala samostanu u kojem je bunar žive vode.
U naselju Brijesta na groblju se također nalazi barokna crkva sv. Liberana iz 16. stoljeća sa zvonikom na preslicu. Mještani Mravinjca i Dubravice prema zavjetu svojih predaka odlaze na Blagdan sv. Liberana na brijeg poviše Dubravice gdje su njihovi preci podigli kapelicu. Prije nešto manje od 100 godina nevrijeme je poharalo baštine koje su se nalazile na ovom području te su se njihovi vlasnici zavjetovali sv. Liberanu, moleći za njegov zagovor da ih očuva od prirodnih nedaća.
Tradicionalno svake godine 23.srpnja Ston slavi najveću gradsku pučku feštu Dan sv. Liberana, a cijeli grad živne uz prigodni sajam na kojem se može naći sve. Taj dan u Stonu obrtnici tradicionalnih proizvoda iz svih dijelova Hrvatske donose svoje proizvode te ih prezentiraju i prodaju na otvorenim štandovima. Ako ste u prilici, danas svratite do Stona.
IZVOR: FB Zamaslina
