Vodičica Vesna Barišić prije nekoliko godina je osmislila i vodila turu “Dubrovački đardini” u organizaciji Turističke zajednice grada Dubrovnika, stoga smo je zamolili da nam napiše tekst o tome što se sadilo i raslo u pravim dubrovačkim đardinima. Tekst je poučan za sve, a za one koji bi počeli stvarati dubrovački đardin, izuzetno, izuzetno koristan. Vesna nam je kao jedan lijepi primjer dubrovačkog đardina istaknula park ispred Ljetnikovca Crijević Pucić, a koji je inicirao pok. krajobrazni arhitekt, gospar Bruno Šišić.
Zelenilo i kamen
Nezaobilazni dio dubrovačkog đardina čini odrina s kamenim kelonama. Smještena je u centralnom dijelu đardina, pri kući, kako bi se u njenoj hladovini moglo sjedati i blagovati. Glavni kontrast bilju u vrtovima čini kamen, zato su od njega izrađivane ne samo kelone nego i vrtni stolovi, klupe i pitari.
Na odrini raste prava, plodonosna loza, ne lozica/divlja loza koja je danas puno popularnija. Lozica je u Hrvatsku, pa i u Dubrovnik, stigla tek u 20.st. Na nekim odrinama danas raste gličina/visterija, koja je u naše krajeve stigla tek pred 200 godina.
Negdje u blizini prozora kuće raste ljuta naranča, simbol uređenog i njegovanog đardina. Zimi ukrašava vrt plodovima, a u proljeće razgaljuje dušu mirisom cvjetova koji kroz otvorene prozore ulaze u kuću.
Zidove đardina pokriva bršljan, simbol vječnog života i besmrtnosti. Uz bršljan nalazimo i ladolež/buon giorno. Podno bršljana sadili su anemone/ranunkule (simbol hirovite, prolazne i prevrtljive ljubavi).
Uokolo je bilo posađeno cvijeće: carevići/zumbuli (zbog raskošnog mirisa), sunovrati/narcisi, jaglaci, bogiše/perunike, božuri, garofulići, ruže, mačkice, miholjice/šeboji, vijole/ljubice, neveni, te ljiljani, naročito lijeri sv. Ante. Sve je to autohtono cvijeće ovog kraja. Nije ono tek tako birano, svako ima ljekovita svojstva. Među cvijećem je bila obavezna šparožina, vječno zelena i otporna na sušu.
U udaljenom kutu đardina bile su voćke
Od ruža je bila najvažnija vonjača/centifolia, jer se od njenih latica pravi rozulin.
U udaljenom kutu đardina rasle su voćke: masline, ljuti šipci, jabuke, đenerike, dunje/mrkatunje, smokve, lemuni, četruni, mjenduli, rogač. Nespola je novijeg vijeka, u 18.st. stiže u Europu i postaje popularna.
Ukoliko se radilo o većem đardinu tada bi posadili i murvu, radi hlada, ali i radi ploda.
Od visokog grmlja (koje se moglo trimati, ali je moglo i izrasti u stabla) sadile su se lovorike i oleandre (autohtone za ovaj kraj), te mrča/mirta. Njima se pred dvjesto godina pridružuje pitosfora (tad je naime stigla u Europu).
U sjenovite kutove, ukoliko je bilo mjesta, zasadili bi čempres, a u posljednja dva stoljeća stiže još jedna strankinja koja voli sjenu: magnolia grandiflora/zimzelena magnolia.
Negdje blizu ulaza u đardin (izloženu pogledima prolaznika) smjestili bi neku od nižih vrsta palmi.
Nezaobilazni dio đardina bila je gustjerna s ukrašenim pucalom, kao i nasadi začinskoga bilja, naročito ružmarina, bosioka i metvice. Danas popularna lavanda na Jadran stiže u 18.st.
