Peto dijete u obitelji Adolfa i Ive Grbić u subotu, 18. srpnja u župnoj crkvi sv. Ilara u Mlinima krstio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u koncelebraciji sa župnikom don Bernardom Pleše. Uz malu Ivu roditelji imaju još jednu kći i tri sina.
U propovijedi se biskup osvrnuo na parabolu o sijaču koji obilno sije dobro sjeme, a onda se nakon nekog vremena na njivi pojavljuje i kukolj. To je slika našeg života, kazao je biskup. Uz posijano dobro sjeme u životu se dogode faze kad ima kukolja.
„Mi danas sijemo dobro sjeme“, nastavio je biskup te kazao kako to ne znači da u Ivinom životu neće doći određene druge stvari koje nisu dobre, no ono što je važno uočiti jest da „ovo sjeme koje smo danas posijali trebamo zalijevati“. Činimo to svojim kršćanskim životom, rekao je biskup Uzinić, načinom i odnosom međusobno i prema Ivi, ali i prema svima drugima, svojim angažmanom kao kršćani u Crkvi i kao kršćani u društvu. Činimo to i tako što ćemo se brinuti za Ivino fizičko, intelektualno ali i duhovno dobro kako bi se ono dobro sjeme moglo razvijati, rasti. A kad se dogode određeni trenuci i poteškoće, možda i u samom Ivinom životu koje se nama možda neće svidjeti, ne trebamo zato gubiti nadu i govoriti sebi kako smo to mi sijali dobro, nego trebamo biti strpljivi.
Biskup je zatim napomeno kako odgoj nije samo nešto što ide samo po sebi i sve je lako. Događaju se poteškoće i problemi. To je zapravo to loše sjeme iz parabole, objasnio je, to su različiti utjecaji koje će Iva, a i druga vaša djeca, u svom životu imati s različitih strana. „Ne treba zato očajavati, to je nešto što pomaže da doista rastemo i onda na kraju donesemo onakav plod kakav nam je Bog od početka namijenio.“
„Ovim trenutkom, ovim krštenjem, ovim ulaskom u zajedništvo Crkve, Iva se skupa s nama usmjerava prema tom cilju. A taj cilj je ono zajedništvo s Gospodinom“, istaknuo je dubrovački biskup. Napomenuo je i kako odjeljivanje koje će se na kraju dogoditi, o čemu je govorio evanđeoski ulomak, nije nekakva prijetnja nego je znak Božje nade. „Iako postoje različiti loši utjecaji koji se događaju na našem životnom putu na kraju uvijek pobjeđuje Gospodin, na kraju uvijek pobjeđuje ovo sjeme novoga života koje je zasijano po krštenju.“
Ako mi možda tako nekako i ne mislimo, dodao je, u konačnici je – ako smo dobro sijali, ako smo se trudili učiniti ono što smo trebali učiniti, što smo pozvani učiniti – Bog i njegova milost koja će izvojevati pobjedu.
Pobjeda nije nešto što će se dogoditi u budućnosti, kazao je biskup Uzinić i podsjetio kako se ta pobjeda već dogodila u križu Gospodina Isusa koji nas je spasio i koji nas po Duhu Svetom osnažuje da možemo i biti i, uz sve izazove s kojima se suočavamo u životu, ostati njegovi učenici, biti Božja djeca, biti zauvijek sinovi i kćeri Božje. „Po ovom sakramentu to postajemo, ali po Božjoj milosti to, usprkos svemu, možemo ostati“, ustvrdio je. „A da bi se to i dogodilo nije dovoljno samo ono što ćemo mi činiti. Uvijek je potrebno da Bog bude s nama sa svojom milošću. Zato ga ne samo zazivamo u ovom trenutku da on ovo dijete obdari svojim životom nego želimo ovo dijeta i sada, ali i u budućnosti pratiti molitvom da Bog, koji je onaj dobar sijač koji uvijek i obilato sije, bude dio njegovog života, da mu dade snagu da ovo što smo danas započeli nastavi graditi i izgrađivati.“
