Iz mnoštva knjiga koje su me u životu mijenjale, oblikovale, na poseban način oduševljavale i kojima se rado vraćam, izdvojila sam ovih deset. Redoslijed je zapravo kronologija naših susreta i sažetak života ‒ od djetinjstva do današnjega dana.
Napisala: Mirjana Žeravica, prof. hrvatskog jezika i književnosti u dubrovačkoj Klasičnoj gimnaziji Ruđer Bošković
- Biblija / Novi zavjet
Bila sam djevojčica od 10-ak godina kad sam u ruke uzela Novi zavjet i slučajno se otvorila stranica na kojoj je bilo Ivanovo evanđelje, onaj divni Proslov o Riječi. Ništa nisam razumjela, ali nikada neću zaboraviti kako me je preplavilo ganuće, posvemašnja opijenost ljepotom riječi. Kad sam otvorila Pavlov Hvalospjev ljubavi, osjetila sam toliku ljepotu da sam dugo vjerovala kako sam se baš u tom trenutku nepovratno zaljubila u poeziju. U zrelim sam godinama spoznala da sam se tad zaljubila u Riječ, u Onoga koji je u početku bio Riječ.
2. Meša Selimović, Derviš i smrt
Kao šesnaestogodišnjakinja otkrila sam Selimovića kad mi je teta Janja (majka moje prijateljice Mirele) rekla da ima knjigu za mene. Naslov me je zbunio ‒ Derviš i smrt. Bila sam potpuno uronjena u svijet koji je govorio o muci koju prolazi čovjek u potrazi za vlastitim identitetom. Ahmeda Nurudina, pobožna i moralna čovjeka u jednome je trenutku zasjenio Hasan, grešan, poročan, ali tako ljudski topao. Počela sam spoznavati da je Ljubav moćnija od suhoparnoga zakona.
3. F. M. Dostojevski, Braća Karamazovi; Idiot; Kockar; Zločin i kazna
F. M. Dostojevski bio je logičan slijed. Ne mogu izdvojiti jedno djelo. Primijetila sam da Dostojevski donosi likove koji doživljavaju nevjerojatne preobrazbe, da ih prikazuje tako istančano da ni najveći grešnici ne zaslužuju prezir i osudu, samo bratsku /sestrinsku sućut. I kupio me trajno taj Dostojevski svojim kristovskim pristupom i pogledom. Nikada nisam prestala čeznuti za snagom i dobrotom jedne Sonje Marmeladove.
4. Edvard Kocbek, Strah i hrabrost
Slično sam se osjećala kad sam kao studentica čitala Strah in pogum (Strah i hrabrost), zbirku novela Edvarda Kocbeka, velikoga slovenskog književnika.
5. Poezija Danijela Dragojevića
Prvi susret s Dragojevićevom poezijom dogodio se slučajno. Putovala sam vlakom u Zagreb na prijamni ispit, a nepoznati je suputnik čitao Razdoblje karbona. Krajem 80-ih uživala sam čitajući Rasuti teret, zbirku proza i zapisa na granici pjesničkoga teksta. Nakon toga postao je pjesnik kojemu se uvijek vraćam, poezija koju najradije iščitavam sa svojim učenicima i pripremam za LiDraNo. Ne mogu izdvojiti jednu zbirku. Sviđa mi se njegova suptilnost i ironija, nježnost, duhovitost, sloboda i poniznost. Ne daje intervjue, ne fotografira se, ne tiska ponovljena izdanja rasprodanih knjiga, a tako je tiho sveprisutan.
6. Poezija Wisɫawe Szymborske
Poljska pjesnikinja, dobitnica Nobelove nagrade za književnost (1996.), pisala je misaonu poeziju iz jednog sasvim neobičnog kuta, pomalo iščašenog, spektatorskog, a kirurškom je preciznošću secirala svakodnevicu. Mogla bih ponoviti gotovo sve što sam napisala o D. Dragojeviću i njegovoj poeziji. Ironična, nježna, duhovita, drukčija, suptilna. Nije nimalo patetična, a opet pokaže emociju u krajnjoj suzdržanosti. Ni ona nije voljela otkrivati svoju intimu. Bila je vrlo samokritična ‒ napisala je 300-tinjak pjesama. Iščitavam ih s učenicima i pripremam za LiDraNo. Jedva čekam izbor iz njezine poezije u prijevodu Đurđice Čilić, profesorice na zagrebačkoj polonistici.
7. Orhan Pamuk, Snijeg
Turski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost (2006.), ovim je političkim romanom vrlo hrabro progovorio o Turskoj 90-ih godina prošloga stoljeća. Jasno je naznačio dvije Turske ‒ jednu modernu i onu drugu koja čeka modernizaciju. Sjajna psihologizacija i elegantna rečenica mogu me uvijek privući.
8. Amos Oz, Priča o ljubavi i tmini
Veliki izraelski književnik i novinar u ovome je autobiografskome romanu progovorio o svojemu odrastanju u Jeruzalemu u obitelji intelektualaca, imigranata iz istočne Europe. Kazuje da je bio osamljeno dijete, sklono razmišljanju, obilježeno majčinim samoubojstvom. Premda je njegova osobna povijest i povijest njegove obitelji teška, nerijetko na duhovit način promatra svijet, susjede, rodbinu. Na tako jednostavan način pripovijeda o važnim zbivanjima židovske i svjetske povijesti: proglašenju države Izrael i ratovima između Židova i Palestinaca. Pripovijeda nepretenciozno i s lakoćom donosi atmosferu vremena koje opisuje.
9. Leo Joseph Suenens, Duh Sveti, životni dah Crkve (Malinski dokumenti)
Belgijski kardinal Leo Joseph Suenens jedan je od četvorice važnih moderatora Drugoga vatikanskog sabora koji je Crkvu vidio u novome misijskome poslanju i ovaj Sabor nazvao »početkom proljeća Crkve«. Karizmatska obnova u Duhu Svetome pokret je koji počinje u Katoličkoj Crkvi 1967. u Sjevernoj Americi i jedan je od znakova toga proljeća. Karizmatski val u Hrvatsku dolazi nekoliko desetljeća poslije. Kardinala Suenensa smatra se zaštitnikom karizmatske obnove. Malinski su dokumenti najvažniji dokumenti pokreta.
10. Ivana Brlić- Mažuranić, Priče iz davnine
Ove su priče obilježile moje djetinjstvo. Čitala sam ih svojoj djeci, učenicima, a nadam se da ću i unucima. Lutonjica Toporko, bratac Jaglenac i sestrica Rutvica, Kosjenka i Regoč, Potjeh i Jagor čekaju neke nove klince. Radujem se što ću opet otkrivati divne sitnice koje su mi promaknule. Na izvoru i ušću ista je voda ‒ beskraj Riječi.
