U povodu uvrštenja dubrovačkoga kolendavanja u nacionalni Registar zaštićene nematerijalne baštine, Dubrovački muzeji uz potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija RH su u Lazaretima organizirali znanstveno-stručni skup, a u popodnevnim satima organizirana je multilokacijska izložba/tematska šetnja „Osam stoljeća dubrovačkoga kolendavanja“ koju je vodila dr.sc. Jelena Obradović Mojaš.
U Znanstvenoj knjižnici Dubrovnik (Cvijete Zuzorić 4) izloženi su rukopisi, knjige i novine s primjerima kolendi autora Marka Bruerevića, Ivana Kaznačića, Mata Zamanje i drugih iz Zbirke rukopisa i Zbirke Ragusina.
Znanstvena knjižnica Dubrovnik – vlasteoska palača Bassegli-Caboga u Dubrovniku je kolenda izvorno bila vezana uz Božić i prvi dan Novoga ljeta, ali se s vremenom proširila na blagdane Sv. Luke, Svih svetih, Sv. Martina, Sv. Kate, Sv. Nikole, Sv. Lucije, Sv. Andrije i Vodokršća, dostigavši među pjesnicima u 19. stoljeću kolendarski kalendar od čak 19 opjevanih blagdana uz imendane bliskih prijatelja i rodbine.
U usmenoj predaji ona je tradirana čestitarska pjesma koja je u novovjekovlju zaogrnula ruho satirične poezije, ne gubeći pritom (su)postojanje i na foklornoj razini. Istraživanje folklorne, tradicijske kolende kakvu poznajemo još danas uz istovremeno iščitavanje stihova književnih umjetničkih kolendi iz rukopisnih zbirki, stvara jasnu spoznaju o njihovu suživotu, u kojem su se formulni stihovi folklorne kolende pretapali u pjesničke strofe i obratno.
Ta nerazmrsiva veza može se oprimjeriti u arhivskoj građi i literaturi pohranjenoj u baštinskom fundusu Znanstvene knjižnice u Dubrovniku, koja u svojim zbirkama čuva ostavštinu iznimnoga lokalnog i nacionalnog kulturno-povijesnog značaja. Među njima su i kolende, koje su, vrlo vjerojatno, u fundus dospjele donacijama iz privatnih biblioteka znamenitih Dubrovčana i njihove korespondencije.
U rukopisnom fondu knjižnice čuva se bogata ostavština pjesničkih autorskih kolendi iz kojih doznajemo o izdvojenim mikrosvjetovima i estetici komuniciranja i življenja u dubrovačkoj sredini tijekom prošlih stoljeća. Najstarija (u prijepisu) sačuvana kolenda je Colenda Maroja Mažibradića sačuvana u zbirčici Pjesni Maroja Mažibradića Dubrovcanina koi priminu god. Gospodinova 1591. Među prijepisima vrsnih stihova onodobnih pjesnika poput Pijerka Franatičinog Sorga-Cerve, Marka Bruerevića, Antuna Kaznačića, Antuna Paska Kazalija i drugih izdvaja se sačuvana rukopisna zbirka koju je Mato Franov Zamagna Tamarić u mladosti pisao u svom ljetnikovcu na Ombli, naslovivši sačuvani sveščić Kolende od godisctaa 1817., 1818., 1819., u Rijezi.
Nakon intenzivnog supostojanja folklorne i književne kolende u 18. i 19. stoljeću dubrovačko kolendavanje od početka 20. stoljeća, iznova definira isključivo folklorna tradicijska kolenda, baštinjena još iz srednjovjekovnoga urbanog okrilja. U Znanstvenoj knjižnici važan kolendarski trag nalazimo i u izdanju starih dubrovačkih tiskovina koje će, uz navedene pjesničke primjerke kolendarskoga nasljeđa, biti izložene u vitrinama.
Autorica teksta, izložbene koncepcije i odabira građe je Jelena Obradović Mojaš.
Stručna suradnja: Paula Raguž (Znanstvena knjižnica Dubrovnik) Zoran Perović (Državni arhiv u Dubrovniku) fra Josip Sopta (gvardijan Franjevačkog samostana Male braće) Ivana Lazarević (Zbirka Baltazara Bogišića HAZU u Cavtatu)
FOTO: Vedran Levi
Ukoliko niste stigli na ovaj izuzetno zanimljivi đir po lokacijama vezanim uz dubrovačku kolendu, možete to napraviti u nedjelju s nama u emisiji “Eto nas”.
