Iako nije bilo s tom namjerom, današnje jutro provedeno s Jadrankom Ničetić i Katijom Živković na livadama u Konavlima bilo je gotovo idealno obilježavanje prvog dana proljeća. Nedostatak kiše proteklih tjedana nije išao na ruku učenicima i beračima pazije čije su se bursice napunile tek dopola, ali je zato radosti druženja i vremena provedenog na zraku i suncu, bilo dovoljno za popuniti ogromne vreće.
Bilo je i hrpe smijeha, jer nazivima samoniklog bilja čiji službeni nazivi padaju u potpuno drugi plan kad čuješ da ih u narodu zovu vratimuž ili kokošja guzica i odrasli se smiju poput djece. Jer, čim odlaziš u prirodu, sa tom namjerom da naučiš prepoznati i brati samoniklo bilje, paziju, a što ti nesebično upriliče gastro blogerice Jadranka Ničetić i Katija Živković raspoloženja ti ne manjka. U prirodi se raspliću grčevi svakodnevnog života i smijehu je otvoren put da veselo dođe do usana.
Autorica Dubrovačkih komina i osnivačica fb grupe Dubrovačka gastro tradicija Jadranka Ničetić i fotografkinja i autorica Malog priručnika za branje pazije Katija Živković su se upoznale na radionici istog naziva koju na Mljetu već tradicionalno organiziraju Tamara i Zoran Luković. Nakon lanjskih lijepih iskustava i interesa pokazanog za branje pazije odlučile su ponoviti radionice i ove godine.
I bilo je sjajno. Iako su se, kako kažu, na istoj lokaciji lani ubrali košići samoniklog bilja, ove godine dugo sušno razdoblje nije bilo blagonaklono dobroj “berbi” ali su se osnove mogle dobiti. Kako izgleda divlja mrkva, divlji poriluk, čevčeg, lemprc odnosno vratimuž, kozja brada, ciganska blitva, koja je razlika između maslačka i žućenice mogli su “novaci” saznati od iskusnih beračica koje nisu škrtarile podijeliti svoje znanje. Ako oko nije sigurno, onda se u prepoznavanje uključuje i nos, jer mrkva miriše slično, baš i kao luk. Pod dodirom se razliku hrapavi i glatki listovi…znanje se stječe svim osjetilima.
No, što je sigurno, sigurno je… za sve željne znanja, prvo teoretskog, tu je Katijin Mali priručnik za branje pazije, a kao nadogradnja mu onda mogu doći ove divne radionice u prirodi iza kojih se ljudi osjećaju “kao novi”. Što zbog novostečenih znanja, a što zbog energetskog uravnoteženja boravka u prirodi.
I, kao da nije bilo dovoljno to što su podarile svoje vrijeme i iskustvo, pri kraju druženja Jadre i Katija su priredile i pravu malu gozbu kako bi se i na nepcu osjetila sva blagodat tog bilja koje je tu, oko nas, ali ga treba znati prepoznati, ubrati i – spraviti.
Zlu ne trebalo, dobro je znati što se može spraviti, a nabaviti “bez takulina”, šala je koja nije ni tako daleko od istine. Zasad je to hobi i vrijeme lijepo provedeno u prirodi, ali branjem pazije postaješ i pažljiviji prema podlozi kojom hodaš. Više paziš da ne gaziš po nečemu što je jestivo i zdravo, kratko je prokomentirala jedna od “beračica” novakinja.
Svatko tko je kušao Katijine polpete od pazije, zatražio je recept. Pa ga i donosimo:
POLPETE OD PAZIJE
1 kg pazije
1/2 luka
1-2 jaja
1/2 kikare zobenih pahuljica
4-5 žlica brašna
Sol, papar, maslinovo ulje za priganje
Paziju očistit pa skuhat napola u kipućoj vodi.
Procijediti je i nasjeckat na sitno.
1/2 kikare zobenih pahuljica pokišat u vodi 10 minuta pa procijedit.
Pola luka nasjeckat na sitno i poprigat ga u prosuji na maslinovom
ulju, dodat nasjeckanu paziju, pa nakon 2-3 minute dodat procijeđene
zobene.
Kad se sve lijepo sjedini i lagano karamelizira, izvadit u neku zdjelu i
pustit da se ohladi.
Dodat 1 jaje (ili 2 ako ima više pazije), soli, papra i par žlica brašna
pa sve dobro promiješat.
Žlicom vadit smjesu pa je uvaljat u brašno i oblikovat polpete.
Prigat na srednjoj vatri otprilike 10 minuta (5 s jedne strane 5 s druge).
Ocijedit na papiru, pustit da se malo ohlade, pa servirat.
Radionica na Mljetu emotivno posvećena Adriani
Radionica će biti još, i ne samo u Konavlima nego i po otocima, obećale su Jadre i Kate, a toplo su preporučile Radionicu koja će se skoro održati na Mljetu kod Tamare i Zuka.
Njihova ovogodišnja, sedma po redu Radionica samoniklog jestivog bilja koja će se održati od 25. do 27. ožujka nosi i emotivnu posvetu našoj kolegici, novinarki i urednici s Radio Dubrovnika, Adriani Tomašić.
– Ovu našu tradicionalnu Radionicu samoniklog jestivog bilje,već sedmu po redu posvećujemo Adriani Tomašić, novinarki i urednici Radio Dubrovnika, koja nas je prerano napustila, ali nam je dala suosjećanje, podršku, vjeru, prijateljstvo i stvarnoj želji za pomoći, kontaktu sa Sani, kao i tisuću bisera koje bi mogli nabrojiti o plemenitosti i začetku radionice i divne priče razmjene iskustva. Hvala Adriana, i znamo da si sljedeći tjedan s nama na livadama cvijetnim, u našim si srcima i mislima – zapisala je Tamara Luković na fb objavi.
