Početak školske godine u naizvjesnim korona uvjetima i okolnostima koje se mogu promijeniti doslovno u jednom danu, donosi traumu u živote i djece i roditelja. U javnom prostoru dosta je rasprava o on line nastavi koja ima dosta zagovornika i među roditeljima koji se boje za svoju djecu, ali je popriličan i broj onih koji smatraju da se djeci, kao ponešto zaštićenijoj skupini populacije od infekcije, treba omogućiti odlazak u školu, te izravni kontakt s vršnjacima i učiteljima. Zatražili smo stručno mišljenje od Nande Katafatović, kliničke psihologinje u dubrovačkoj bolnici i predsjednice Društva psihologa Dubrovnik.
Što bi bila preporuka psihologa oko odlaska djece u školu, a s obzirom na razmišljanja o on line nastavi
-On line nastava je nužno zlo u uvjetima života u kojima smo se, na žalost, našli. Život i škola na kakvu su se djeca navikla uvelike se promijenila, što je kod djece izazvalo osjećaj neizvjesnosti, anksioznosti i frustracije. Spoznaja da neko vrijeme neće vidjeti svoje školske prijatelje i učitelje, da nisu u mogućnosti baviti se slobodnim aktivnostima i da će morati živjeti uz određena ograničenja kod većine djece izaziva ljutnju i zabrinutost. Deprivacija od druženja uz on line nastavu u svom domu, izostanak strukture dana, neopipljivi motivatori (pohvala, nagrada i kritika gube na snazi), kao i gubitak svih bitnih elemenata koji čine okvir i pojam škole nužno dovode do brzog zasićenja, umora i gubitka motivacije.
Koliko je djeci bitan taj socijalni kontakt s vršnjacima i učiteljicom, osobito prvašićima, djeci s poteškoćama u razvoju?
-Nedostatak izravne interakcije sa učiteljima i dječje interakcije, ali i međusobne razmjene emocija koje idu uz savladavanje školskog gradiva može biti okidač emocionalnim poteškoćama. Motivacija za učenjem i zadovoljstvo pri on line učenju kod većine djece je nedostatno. Pažnja i koncentracija je otežana, obrada gradiva je površnija, stoga digitalni mediji imaju negativne učinke na učenje. Vještine upravljanja stresom, neugodnim emocijama i samoregulacija su sada izrazito važni za uspjeh kao i zadovoljstvo u on line nastavi. To su upravo one vještine koje djeca tek trebaju savladati tijekom odrastanja i školovanja. Osobito je teško djeci sa poteškoćama u učenju kojima on line nastava još teža, stoga jer je loša samoregulacija često u osnovi njihovih poteškoća. Socijani kontakt s vršnjacima i učiteljima jako je bitan prvašićima koje za školu posebno veže njihova učiteljica /učitelj, prostor škole, vršnjaci. On line nastava osobito je teška svim učenicima koji su pred prekretnicom, pred krajem jednog dijela školovanja (petaši, osmaši, maturanti). Oni su suočeni sa intenzivnijom neizvjesnošću, tjeskobom i emocionalnom uskratom.
Kako Vas se doimaju fotografije koje se ponekad vide po društvenim mrežama o djeci koja stoje u svojim nacrtanim krugovima iz kojih ne smiju iskoraknuti, o ograničenom prostoru kretanja…kakve posljedice to ostavlja na dječju psihu? –
-Ograničen prostor kretanja, krugovi iz kojih djeca ne smiju iskoračiti, izolacija, uskrata emocionalne razmjene, ograničena motorna aktivnost kao i neverbalna komunikacija protivni su dječjoj prirodi i ostavit će posljedice na dječju psihu. Mozak uvijek uči i mijenja se, tako da će i vrijeme provedeno uz navedena ograničenja i uz on line nastavu sigurno ostaviti trajne tragove.
Obzirom na vaše dosadašnje iskustvo s problemima zbog kojih vam se obraćaju roditelji djece i tinejdžera, u post koronarnom vremenu, na što bi trebalo obratiti pažnju? Koji su simptomi koji se ne smiju ignorirati i omalovažavati?
-U vremenu koje je pred nama posebnu bi pažnju trebalo posvetiti promjenama u ponašanju kod djece i adolecenata koje utječu na njihovu sposobnost da sudjeluju u svakodnevnim aktivnostima i koje narušavaju komunikaciju u obitelji. Simptomi koji se ne smiju omalovažavati su svakako; povlačenje i nezainteresiranost za druženje i kontaktiranje sa vršnjacima, poteškoće spavanja, gubitak apetita ili pojačani apetit, somatske tegobe bez vidljivog uzroka, povećana uzbuđenost ili impulsivnost, agresivnost, razdražljivost, nedostatak energije i nezainteresiranost za svakodnevne aktivnosti, pojačani iracionalni strahovi, panični napadi, regresija u ponašanju kod mlađe djece, repetitivne igre, separacijske poteškoće.
