Na jučerašnju press konferenciju reagirao je pravnik Nikša Raspopović, predsjednik Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja. Prenosimo njegovo reagiranje u cijelosti:
Na Konferenciji za tisak koju je održao „Srđ je Grad“ i na kojoj su održali govore gosp. M. Giljača, gosp. Nikša Selmani te kandidatkinja za gradonačelnicu gđa. Anita Bonačić Obradović rečeno je dosta toga što se direktno odnosi na Dubrovačke muzeje i našu Konferenciju za tisak održanu 27.veljače 2025.godine kao i na radnje koje poduzimamo radi zaštite naše imovine. Kako sam ja jedini govorio u ime Dubrovačkih muzeja na toj Konferenciji smatram se dužnim dati ovaj osvrt.
To što sudionici dovode naše postupke u kontekst predstojećih izbora to je zaista njihova stvar i svaka od političkih stranaka će ocijeniti da li će određene postupke ili sporove koristiti u svoje svrhe.
Međutim, na samoj jučer održanoj Konferenciji pojedinci su uzeli sebi za pravo da nešto tvrde za što zaboravljaju da nisu na govornici Gradskog vijeća ili slično te da za svaku izgovorenu riječ koja bi mogla predstavljati klevetu i kazneno mogu odgovarati! Zato gospodo pazite što govorite!
Gospodin Giljača tvrdi da je laž tvrdnja da nacionalizacije nije bilo. Ja mu ponovno ponavljam: Dubrovačkim muzejima nije ništa nacionalizirano jer država ne nacionalizira svoju imovinu!!! Nemojte se baviti onim što ne znate! Čak ste prezentirali i jedno Rješenje o nacionalizaciji iz 1959.godine koje se uopće ne odnosi na imovinu Dubrovačkih muzeja i na nju ne utječe što je vidljivo i iz samog Rješenja jer u popisu dostava Dubrovačkih muzeja nema! Inače tu se i radi o zgradi koja danas novim premjerom nosi jednu katastarsku oznaku ZGR.3758 (ranije su bile dvije čestice). Nije dobro da se bavi onim što mu nije struka!
Muzeji tražili ukidanje odobrenja za iznajmljivanje stana u Palmotićevoj
Također tvrdi da naša tvrdnja o rješenju o afitavanju predstavlja laž! U odnosu na to pokrenuli smo postupak ukidanja tog odobrenja pa kako god završi mi smo svoje uradili! Bolje bi bilo da je malo bolje upoznat s tim pa da vidi da se sve odvijalo bez da itko od uknjiženih suvlasnika zna za taj postupak kao i da takvo odobrenje nikada nije dostavljeno Dubrovačkim muzejima! To je njemu valjda u redu!?
Posebno naglašava da je posjedu ovjerenih imovinskih kartica gđe.Tatjane Šimac Bonačić te da je vidio da je iskazano da je predmetna nekretnina izvanknjižno vlasništvo njenog supruga! Kada bi bio pravnik onda bi znao da nije isto izvanknjižno i knjižno vlasništvo kao i ako iskazuje da je to vlasništvo njenog supruga temeljem one tzv.“presude“ iz 1998.g. onda bi trebao znati da je to zajednička imovina te da je trebala iskazati da je ½ izvanknjižnog vlasništva njeno a druga polovica njenog supruga! Dakle, imovinska kartica je pogrešno popunjena!
Posebno gosp. Giljača naglašava da su od strane Dubrovačkih muzeja na navedenoj Konferenciji 27. 02. ove godine iznesene neistine – laži! Samo upozoravam ponovno: PAZITE ŠTO GOVORITE JER I ZA RIJEČI SE ODGOVARA !
Također je izlaganje gosp. Nikše Selmani puno nekih proizvoljnih konstrukcija bez ikakve pravne osnove. Mene i Dubrovačke muzeje interesira samo zaštita našeg vlasništva i pravna pitanja i neka nam nitko ne napominje od kada obitelj Bonačić tu stanuje jer to nitko ne osporava s naše strane.
Pitanje je samo zašto ta obitelj nije izvršila otkup kao i mnogi naši građani kada su zakonski propisi to dozvolili ? Zato što nisu mogli, pošli su onom tužbom 1998. godine koji postupak je okončan „pravomoćnom presudom“ naknadno nezakonito ispravljenom na koju se stalno pozivaju!
O tom postupku Dubrovački muzeji, ponovno naglašavam, nikada nisu obaviješteni dok nije pokrenut ovaj pojedinačni ispravni postupak! Gosp.Selmani sebi uzima za pravo da daje pravnu kvalifikaciju ispravaka presuda pa ga upućujem na Odluku Vrhovnog suda RH br.Rev.3034/2000-2 od 15.10.2003.g. u kojoj stoji: „U konkretnom slučaju radi se o očitoj grešci tužitelja (a ne suda!) koji su u postavljenom tužbenom zahtjevu pogrešno umjesto čest. zem. 950/2 k.o. B. naznačili čest.zem. 952/2 k.o.B. Takva pak greška tužitelja ne može se otkloniti primjenom instituta ispravljanja presude reguliranog čl.342. ZPP-a, a koji se odnosi samo na očite greške suda nastale prilikom pisanja presude.“
O kakvom to „duhu vremena“ gospodin Selmani priča!? Postoje propisi i način ostvarivanja svojih prava i više nego dovoljnih upravnih i pravosudnih organa koji to rješavaju! Bilo bi dobro da se gospodin Selmani bavi svojim poslom, a ne onim što ne zna (a ako ima savjetnike onda su pogrešni).
Zaboravlja gosp.Selmani koji ističe kako se „obitelj Bonačić ophodila sa svojom nekretninom kroz ovih 70 godina bio i jest u potpunosti transparantan, legalan i legitiman, prirodno težeći k sudskom epilogu upisa nekretnine u zemljišne knjige“!
Zašto ne pogleda koliko je metara kvadratnih koristila obitelj temeljem stanarskog prava, koja površina je iskazana Odlukom nadležnog organa kada je gospođa Katica Bonačić nastavila koristiti stanarsko pravo nakon smrti supruga (91m2) te usporedi s onim kvadratima koji se danas koriste (oko 120 m2 – s napomenom da nama pristup nije dozvoljen!). Također i to da se dugo godina dio tog prostora koristio za poslovnu djelatnost (stomatološka ambulanta! ), a također bez suglasnosti uknjiženih suvlasnika! O tome da se koristi taraca velika usred Grada koja nigdje nije naznačena i da predstavlja uzurpaciju tuđe – gradske imovine, o tome ni riječi! Bolje da se ostavi ovakvih „izleta“!
Sve su ovo stvari koji će se raščistiti u budućem sporu Dubrovačkih muzeja i Žarka Bonačića!
Lamentacije gosp.Selmani na pitanja nacionalizacije jedino imaju za cilj da izgledaju kao „pametne“ i da pažnju onih koji slušaju ili čitaju odvuče na sasvim drugu stranu! To uopće ne postoji problem jer o tome će nadležni organi reći svoj sud pa kako gosp.Selmani nije odvjetnik obitelji Bonačić u tim postupcima neće biti ni bitan!
Kako on smatra da o pravu nešto zna to sebi uzima za pravo da javno pred svima citira zakonske propise navodeći čak i nazive zakona, članke, stavove, točke…pa tako se poziva na Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti iz 2006.godine i navodi NN 138/2006 i to članak 25.st.1. točka 2. u kojem kako on navodi stoji da je za dozvolu iznajmljivanja dovoljan dokaz korištenja. Da zna barem čitati zakonski propis vidio bi da se navedeni članak odnosi na ugostiteljske objekte dok se člankom 33. stavkom 2. točkom 1. regulira da je za izdavanje dozvola za apartmane potrebno: „da je vlasnik objekta (sobe,apartmana ili kuće za odmor i sl.) ili vlasnik zemljišta za kamp.“! Pametnom dosta!
Dakle, samo kroz ovaj primjer se vidi način postupanja gospode koja uporno žele obraniti određene radnje koje su nezakonite i kojih se treba sramiti.
Gospođi Bonačić Obradović samo mogu naglasiti da ni u jednom trenutku Dubrovački muzeji niti ja nismo ništa napravili što bi ih trebalo uvrijediti kao osobe, ali s naše strane pokretanje spora i traženje određenih podataka ne smije nikoga vrijeđati, a nadležni organi će donijeti odgovarajući pravorijek i njega će se svakako poštivati. Također nema nikakvih problema što obitelj nastoji ostvariti svoja prava koja misli da ima ali za koja mi kao druga strana mislimo da im ne pripadaju! Konačna odluka je na pravosudnim organima!
Kako su gospoda Giljača i Selmani meni osobno postavili neka pitanja, a dali neke odgovore koji se tiču ove materije čime provociraju odgovore onda ću im ljubazno odgovoriti:
1.G.Giljača pita da mu odgovorim zbog čega ja mislim da bi gospođa Bonačić dovela sebe u sukob interesa ako bi bila gradonačelnica? Odgovor je meni jednostavan i da bude jasno nema veze s ovim vašim kampanjskim prepucavanjima. Sve ono što se odvija do sada: neizvršeni otkup stana, „presuda“ kao rezultat nedozvoljenih postupanja i radnji, manjkavi postupak dobivanja odobrenja za iznajmljivanje kao i problematični postupak pribavljanja Potvrde Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa: 360-02/20-115 od 16.11.2020.g., i te kako mogu biti osnova za takvu sumnju koju sam izrekao. Za nju ja osobno odgovaram i vrlo rado bi volio da me za to netko osobno tuži! Uzgred rečeno kroz svih više od 50 godina rada u pravnoj struci nikada nikoga osobno nisam tužio niti sam bio tužen, nisam bio niti sam odvjetnik već sam zastupao tvrtke u kojima sam radio. Osobno bi mi bilo zadovoljstvo naći se u koži tuženika radi izrečenog po ovim pitanjima! Međutim, ne isključujem mogućnost i da ja budem tužitelj radi onih riječi naprijed navedenih jer su neke upućene meni osobno!
2. Kako u ime Dubrovačkih muzeja ja ispred Upravnog vijeća koordiniram ovaj sudski spor (ne samo sa obitelji Bonačić već i dugim suvlasnikom u drugoj zgradi – Darkom Butiganom) molio bi da se ne iznose neistine kada se odgovara na pitanje zašto obitelj Bonačić nije nakon „presude“ 1998.g. izvršila uknjižbu jer je gosp.Selmani izjavio da je za uknjižbu trebalo ishoditi neki dokument koji točno opisuje o kojem se dijelu čestice radi. Svjesno nije naveo koji je to dokument, a radi se o Potvrdi Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa: 360-02/20-115 od 16.11.2020.g. ! Znači da se ne može zanemariti činjenica da pojedinačni ispravni postupak nije pokrenut niti 2021., niti 2022. godine već tek u drugoj polovici 2023.godine tj. kada imaju saznanje da Dubrovački muzeji kreću u diobe suvlasničke zajednice obje kuće u kojima imamo suvlasništvo!!!
Ovaj puta to neće biti na način i po postupku kako se odvijalo 1998.g. niti 2009.g. kada se kao stranka i suvlasnik nekretnine nije obavještavao o postupcima već će se postupci odvijati na zakonom predviđeni način. Pitanje opstanka one tzv. „pravomoćne presude“ koja je nezakonita, iskonstruirana i čije je donošenje na ivici kriminalnih radnji odvjetnika i suca je svakako pitanje koje će se rješavati pred nadležnim sudom. To nikome ne treba smetati kao ni upravni postupak oko izdavanja Odobrenja za iznajmljivanje apartmana 2009.g. Ne treba biti pravnik pa zaključiti da nisu čista posla niti oko te tzv. “pravomoćne presude“ niti oko Odobrenja za iznajmljivanje!
I na kraju ja osobno nemam namjeru ocjenjivati postupanje političkih stranaka ali ću sve učiniti dok sam predsjednik Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja da zaštitim imovinu te ustanove jer sam na to i obvezan ali isto tako i da poštujem odluke nadležnih sudova i upravnih organa što ne znači i da poštujem onu „pravomoćnu presudu“ iz 1998.godine koja je, ponavljam, nezakonita, iskonstruirana i rezultat je kriminalnog postupanja odvjetnika i suca!
Drago mi je da je gosp.Giljača izjavio da je s ovom temom koalicija Slobodno završila jer ni ja više nemam namjeru s političkim strankama raspravljati o ovoj temi, a sve su činjenice na stolu pa neka zaključi!
Predsjednik Upravnog vijeća
JU Dubrovački muzeji
Nikša Raspopović
Dokumente koje nam je uz očitovanje dostavio Raspopović možete pogledati u nastavku:
