Početkom siječnja se oprostio od obitelji, Grada, Muzeja crvene povijesti i virtualno, preko društvenih mreža, od svih onih koje nije nazvao kad je odlazio. U ova nepuna dva mjeseca otkako je otišao, Nino Glavinić je obišao Tajland, Kambodžu, Laos i sad se trenutačno nalazi u Vijetnamu.
-Jedinstveni krajolici, čudnovate razlike u kulturama i nevjerojatna arhitektura, samo su neke od uspomena koja prikupljamo na putovanjima. Neka od njih će vjerojatno jednog dana iščeznuti iz sjećanja, ali iskustvo koje nas obogaćuje i zauvijek ostaje s nama je pomaganje drugima, pogotovo onima koji nam ne mogu uzvratiti ničim osim iskrenim osmijehom i zahvalnošću – napisao nam je nakon što smo ga kontaktirali da bismo prenijeli njegovo posljednje javljanje preko fb-a, iz Hanoia, gdje volontira u centru za djecu s autizmom.
-Hanoi. O samom gradu ću neki drugi put. Trenutno volontiram u Trung Tâm Phát Triển Cộng Đồng Our Story edukacijskom centru za mlade i djecu s autizmom. Ova grupa mladih na videu samo su mali postotak autističnih osoba koje vijetnamsko društvo smatra klinički ludim i nesposobnim. Djeca s autizmom nemaju pravo upisati se u javnu školu, a društvo koje ih marginalizira najčešće ih, i njihove obitelji, ostavlja na cjedilu. Gospođa Thu je otvorila ovaj centar za edukaciju u kući u kojoj živi s ostatkom obitelji i nama volonterima koji pomažemo s lekcijama iz engleskog, likovne i glazbene umjetnosti, te fizičkim vježbanjem. Zna bit gužva, ali barem je vesela gužva. Moj doprinos, osim povremenog crtanja, je ova modificirana igra školice koja pomaže u razvoju koordinacije i kontrole pokreta. Iznenadili su se kad su vidjeli ocrtani poligon i nakon par minuta pokazivanja što treba raditi, ova nova igra ih je razveselila. Nisam imao puno iskustva s autistima, ali jedno je sigurno – njihov osmijeh nakon uspješno završenog poligona jedan je od najvećih darova koje sam primio u životu. Hvala Ms Thu, hvala djeco!
P.s. Zbog vladine kontrole interneta, crowdfunding stranice su nedostupne te se centar financira samo s prihodima od engleskih lekcija koje volonteri pružaju studentima i odraslima koji dolaze u centar. Trenutno pokušavam smislit neko rješenje preko Patreona, ali za one koji žele pomoći, neka se jave direktno centru preko njihove Facebook stranice – napisao je Nino.
A o razlozima svog odlaska iz Dubrovnika i prvom iskustvu s putovanja zapisao je:
-Napustio sam Muzej crvene povijesti / Red History Museum zbog nikad prežaljene želje za pisanjem. Odluci je pomogla i činjenica što, za razliku od ostalih fenomenalnih i nevjerojatno marljivih suosnivača i partnera Muzeja, socijalistička povijest Hrvatske u meni ne proizvodi ni kreativne ni ideološke iskre – ništa protiv, samo očigledno nije moja stvar. Na drugom kraju svijeta, u kulturi znatno drukčijoj od moje, nalazim se u gradu koji je nevjerojatno sličan mom rodnom Dubrovniku.
Siem Reap je, zbog blizine “8. svjetskog čuda” Angkor Wata, svojevrstan turistički izlog Kambodže, omiljena marketinška razglednica raznih agencija za grupna putovanja, baš kao i Dubrovnik za Hrvatsku. Većina ugostiteljskih objekata s ponudom varijacija na avocado-toast je namijenjena turistima, baš kao u Dubrovniku. Postoje dvojne cijene, za domaće i turiste, baš kao u Dubrovniku. Turisti većinom ostaju 2 do 3 dana kako bi posjetili povijesni centar Angkor Wata, baš kao i Stari grad u Dubrovniku.
Ispred jedne od mnogobrojnih prodavaonica lokalnih rukotvorina, u popodnevnom sparnom hladu užarene nadstrešnice, na vrtnoj stolici sjedi vidno iscrpljeni, ali skladno odjeveni mladić.
Umoran? – upitam ga nakon što nam se pogled sretne. Mrtav. – iskreno će uz blagi osmijeh, pokazujući na podočnjake. To je R’ti. Mladić u 20ima, turistički vodič koji je taj dan od 5 ujutro upoznavao grupu turista s poviješću Angkor Wata na popularnoj Sunrise in Angkor Wat turi. Odličan engleski uz blagi naglasak, cijeli dan, za nevjerojatno konkurentnu cijenu od 35 američkih dolara.
Po osobi? – upitam ga usputno.
Po osobi? – uzvrati mi zbunjeno.
Danas šaljem svoj prvi račun kao digitalni nomad na iznos za koji bi R’ti morao odraditi skoro tjedan dana Sunrise in Angkor Wat tura. Život je čudan. Kapitalizam još čudniji. Oprosti R’ti..