Dvoje osječkih planinara i dugogodišnjih hodača, Biljana Brdar i Ivica Miložić Miža, svoju životnu i hodočasničku priču pretočili su u knjigu „Camino od Osijeka do Santiago de Compostele“ koju su u sklopu programa “Putositnice utorkom” predstavili 10. prosinca u Saloči od zrcala Narodne knjižnice Grad.
U ime Dubrovačkih knjižnica pozdravila ih je organizatorica Putositnica, knjižničarka Matija Tija Nenadić koja je naglasila kako ih od ostalih hodočasnika dijeli to što su oni svoje putovanje dugo 111 dana na kojem su prešli 3333 kilometara počeli – od kuće.
Vjerujući kako su najbolje priče one koje se ne planiraju, već se stvaraju putem, Biljana i Ivica iz svojega doma u Osijeku zaputili su se do Santiago de Compostele, pa još i dalje, do Finisterre i Muxíe. Nakon što su ishodali „Camino Frances“ i „Camino Primitivo“,odlučili su se 2022. godine u lipnju na treći, puno zahtjevniji put, te su preko Hrvatske, Slovenije, Italije, Francuske i Španjolske, rutom „Camino del Norte“, došli do konačnog odredišta.
Krenuvši Lijepom našom u lipnju brzo su počela “prva razočaranja”, nitko ih nije htio primiti da prespavaju putem sve dok nisu slučajno sreli jednu ženu s djetetom koja je oduševljeno pristala pustiti ih u svoj dom da prenoće, a objasnili su to riječima “gdje zakaže čovjek, neće zakazati Bog”. Većinu svoga puta hodali su asfaltom kojim je jako teško ići jer noge počnu boljeti, čak su u Bjelovaru završili na Hitnoj zbog problema sa sredstvima kojima se tretiraju potkornjaci u šumama. Iz Rijeke su stigli do Slovenije gdje su se susreli s Camino familijom koju su upoznali 2019. U Italiji su se uvjerili kako su Talijani “užasni” vozači i tu se povezali sa zajednicom Hrvata. Kako su taman išli u godini kada su bili veliki izbjeglički valovi diljem Europe, mnogi bi ih zamijenili za izbjeglice.
Također, susreli su se s članovima zajednice Cenacolo koji su im bili od velike pomoći i s kojima su imali samo “predivna iskustva”. U Francuskoj su imali ljubaznost i pomoć na sve strane rekavši kako “Camino prijateljstva nikad ne ugasnu”. Lourdes im je bio prvi cilj i tu su osjećaji bili “pomiješani”, padala je kiša cijeli dan, uzeli su svetu vodu i krenuli put Pirineja. U Španjolskoj su očekivali smještaje (albergue) za hodočasnike, koji se ne rezerviraju, kao što inače bude, međutim turizam je učinio svoje i ostali su bez svog prenoćišta zbog velikog broja mladih gostiju koji su došli uživati na obalama. Tako da su prvu noć proveli pod zvijezdama ispod nadstrešnice stare crkve gdje su upoznali još hodočasnika u istoj situaciji.
Za Camino del Norte rekli su da su to predivni pejzaži, planine, Atlantik…Kad su napokon stigli do Santiago de Compostele vidjeli su kako je hrvatski stijeg izvješen pred katedralom, bili su i specijalni gosti kod isusovaca, njihova hodočasnička putovnica tu je zapisana na 3212 kilometara, prošli su i kroz Sveta vrata gdje po predaji tim prolaskom ljudi dobivaju potpuni oprost od grijeha. Svoje hodočašće završili su malo dalje, do općine Finisterre koja ima slavni svjetionik na kraju svijeta Faro de Fisterra pa dalje do gradića Muxía, sveukupno prošavši 3 333 kilometara na svom hodočasničkom putovanju.
