Putovati u ovo „novo normalno“ doba je izazovno. Manja je povezanost zračnim prometom i samim time je i teže planirati putovanje. Neizvjesnost i promjena situacije iz dana u dan utječe na planiranje cijelog puta i itinerara. Sve što smo bukirali i radili bilo je „last minute“, ali isplatilo se za 15 nezaboravnih dana kroz predivnu Španjolsku. Prije leta za Španjolsku trebalo je ispuniti zdrastveni obrazac osobnim podatcima o kretanju i smještaju. Letio sam Dubrovnik -Nant- Malaga, a masku sam skidao jedino u hotelu/apartmanu ili restoranu.
Napisao: Lukša Malohodžić
Budući volim putovati, upoznavati nove ljude, kulture i običaje, svoju španjolsku avanturu sam želio iskoristiti maksimalno tako da sam nakon Malage posjetio Granadu, Cordobu, Sevillu, Langreo, Gijon, Cudillero, Oviedo i Satander. U svakom gradu proveo sam po dva dana i vidio nevjerojatnu povijest i ljepotu svakog od njih.
Teško je raditi bilo što na „prazan želudac“, tako da mi je jedna od najdražih stvari ovog putovanja bila i bogata španjolska kuhinja. Paella, Patatas Bravas, Chorizo i naravno razni tapasi koje dobijete uz svako naručeno piće pa je gotovo nemoguće vratiti se doma s istom kilažom 🙂 Osim što je jako ukusna, hrana u restoranima je i cijenom relativno prihvatljiva. Otprilike 12 € za dva slijeda i piće po osobi.
Barovi i restorani su bili poprilično puni unatoč cjelokupnoj situaciji, a Španjolci su vrlo srdačni i društveni i kao takve teško ih je zadržati u kućama. Iako jako slabo pričaju engleski, dosta su šarmantni i duhoviti tako da na kraju se „skontate“. Maske su svugdje obavezne i na ulici i u zatvorenim prostorijama, a u restoranima je dozvoljeno maksimalno 6 osoba iste grupe za stolom. Sve veće manifestacije su zabranjene, ali ulice su zato prepune ljudi.
Iz razgovora s lokalcima, a sasvim očekivano i njihov turizam je doživio velike gubitke, ali za mene osobno „korona travel“ u ovom slučaju ima i svojih prednosti. Svi muzeji i glavne atrakcije su poluprazne i iskustvo posjećivanja istih je nevjerojatno. Imati Katedralu u Sevilli skoro samo za sebe je bilo posebno iskustvo. Alhambra i GeneraLife u Granadi su bili apsolutno prazni.
U Sevilli me najviše dojmila Plaza de Espana. Sagrađena je u obliku polukruga koji u sredini ima 500 metara dug kanal kroz koji možete veslati u unajmljenom mini brodiću. Naravno ovako monumentalno mjesto je bilo korišteno puno puta kao filmski set, a jedan od njih je bio i Ratovi Zvijezda.
Ono što me najviše dojmilo je Džamija-Katedrala u Cordobi (Velika džamija). Zapanjujući primjer maurske arhitekture koja je građena od 785. do 987. Velika džamija u Cordobi jedno vrijeme bila je čak i najveća džamija u svijetu, a 1236. godine, nakon što su Cordobu ponovno osvojile kršćanske snage kralja Ferdinanda III. od Kastilje, pretvorena je u crkvu, a do 16. stoljeća u katedralu.
Zbog izuzetne uređenosti javnog prometa i željeznica bilo je lako putovati od grada do grada. Između Malage, Granade, Cordobe i Seville putovao sam vlakom. Njihova nacionalna kompanije RENFE odgovorila je na ovu zdravstvenu krizu odlično. Prije provjera karata dobijete njihov dezinficjens na poklon plus par alkoholnih maramica za dezinfekciju stola i sjedala. Putovanje između gradova je trajalo većinom manje od sat vremena jer smo se kretali brzinom od 315 km/h.
Cijene vlakova su oko 20 eura u jednom smijeru i naravno sve se kupuje online i prilažete samo QR kod pri ukrcaju.
Sama arhitektura cijelog juga je u arapskom stilu sa lukovima, bijelim ili bež fasadama kuća. Sjever je nešto drugačiji gdje gradovi uz more kao Cudillero su usporedivi na primjer sa obalom Amalfi u Italiji.
Naravno na jugu me pratilo izvrsno vrijeme. Puno sunca, a na sjeveru me počastila nažalost kiša i nešto niže temperature.
Na sjeveru u pokrajini Asturias posjetio sam mjesto Covadonga. To malo mjesto ima veliki značaj za žitelje Asturiasa i Španjolce općenito. Tu se 722. godine zbila bitka za Covadongu između kršćanske Kraljevine Asturije i muslimanskog Maurskog Emirata Al-Andaluza.
Legenda kaže kako je Gospa od Kovadonge pomogla Kralju Pelaju u pobjedi protiv Maurskih osvajača te joj je Pelaj kao zahvalnost izgradio Crkvu, koja je predivna ali i smještana u zanimljivom okruženju.
Moram priznati da putovanje u doba korona nije uopće loše. Cijene letova i smještaja su povoljnije nego inače. Manje gužve i više prostora za sebe i razgledavanje turističkih atrakcija fenomenalno je! Ovo putovanje na Pirinejski poluotok je jedno od mojih dražih i sigurno se vraćam!
Hasta luego!
