U okviru programa Putositnice utorkom, prvo ovogodišnje predavanje održala je knjižničarka Dubrovačkih knjižnica, Josipa Vragolov, 17. siječnja 2023., u Saloči od zrcala Narodne knjižnice Grad. “Svakim korakom sve si bliže” naziv je predavanja, ali i krilatica koju je predavačica sebi govorila u svakom trenutku kada joj je bilo teško. Svaka priča o Putu sv. Jakova započinje odlukom i prvim korakom, a ova je priča svoj početak imala na konavoskoj pješačkoj stazi. Dva mjeseca kasnije, s ruksakom na leđima, Josipa Vragolov pješice se iz Cavtata zaputila prema Zračnoj luci Dubrovnik i krenula u ostvarenje sna o odlasku na Camino de Santiago. U ime Dubrovačkih knjižnica, posjetitelje je pozdravila voditeljica programa, Matija Nenadić.
Predavačica je predavanje započela detaljima o sv. Jakovu, rekavši kako je bio jedan od dvanaest apostola te je bio prvi kojemu je odrubljena glava. Postoji nekoliko legendi o tome kako je kovčeg, tj. kako su ostaci Sv. Jakova došli u Santiago de Compostelu.
-To su priče da su njegovi sljedbenici odlučili odnijeti njegove ostatke, međutim, dogodila se delumbija, potopio se brod kojim su ga vodili i onda su došli anđeli i prenijeli su ga u Santiago. Budući da sam grad ima naziv Santiago de Compostela, taj dio “compostela” na španjolskom znači “na polju od zvijezda” zato što jedna legenda kaže da je već bio pokopan u Španjolskoj, ali je grob ustvari nestao. Znači, izgubilo se njegovo mjesto, a onda ga je jedan pastir početkom 19. stoljeća pronašao u polju, ali pomoću zvijezda. – istaknula je Vragolov.
Put sv. Jakova ima dosta ruta te prvenstveno predstavlja hodočašće koje postoji od 9. stoljeća. U srednjem vijeku je bilo toliko popularno, kako kaže predavačica, “da su moćnici slali svoje sluge da hodaju taj put i da ustvari, ishodaju i izmole svoj oprost grijeha”. Hodočašće je popularizirao Papa Ivan Pavao II, poznati pisac Paulo Coelho sa svojim romanom “Hodočašće” i film “Put” u glavnoj ulozi Martina Sheena. Za svoj camino, predavačica se odlučila na francusku rutu koja kreće iz grada St Jean Pied De Port gdje se prvi dan prolazi kroz Francusku te se potom ulazi u Španjolsku u autonomnu pokrajinu Navarre gdje se prolazi kroz sjeverni dio Španjolske do Santiaga. Na sam put, predavačica se odlučila 2022. godine misleći da će njezina avantura početi u proljeće 2023., ali nakon dva mjeseca priprema shvatila je da je spremna te se u lipnju 2022. godine našla na aerodromu za Francusku.
-Krenula sam pješice od doma, živim u Cavtatu i ustvari moj camino je počeo odmah taj dan 18.6. Mojima nije bilo jasno, ali meni je to bila posebna stvar za odraditi. – kazala je Vragolov.
Cijeli put je trajao 37 dana, a jedan od ciljeva predavačice bio je prisustvovati blagdanu sv. Jakova koji se obilježava 25. srpnja, međutim, snagom volje na krajnje odredište stigla je 6 dana ranije, 19. srpnja. Na početku putovanja, svaka osoba dobije hodočasničku putovnicu i upute o svim gradovima, mjestima i informacijama koje su bitne za znati. Hodočasnike koje je predavačica upoznala na početku svog puta bili su isti oni s kojima je došla do krajnjeg cilja. Tijekom putovanja, predavačica je posjetila nekoliko crkava, komentirajući kako su “spektakularne”, a u svima koje su bile otvorene plaćao se ulaz. Prve dane putovanja bilo je hladno, međutim kako je put odmicao temperatura se podizala, a samim time i hodanje je postalo zahtjevnije. Posebnost camina je i u neizvjesnosti koju je predavačica istaknula.
-Rutina je krenula, svaki dan isto, međutim nikada ne znate što je iza, nikada ne znate gdje ćete doći, nikada ne znate gdje ćete spavati, ali sve se u stvari tijekom samoga puta rješava. Kako uopće pronalazite put? To su oznake koje su apsolutno svugdje, na podu, na zidovima, na kamenjima, stablima. Samo ta oznaka jakobove kapice je svugdje. To je ono što vam put i omogućava, da idete svojim tempom, ako hoćete stati, stanete, uživate i onda nastavite dalje kad vam se ide. – kazala je Vragolov.
Na samom kraju predavanja, predavačica se osvrnula na organizacijski dio samoga putovanja i fizičke pripreme koje su potrebne za ovakav pothvat. Ruksak je težio 7.5 kg (s tekućinom), dok je za cijelo putovanje bilo potrebno izdvojiti oko 2500€.
-Hodanje je najprirodnije što mi radimo, tako da je jako teško pripremiti se za nešto što je toliko prirodno. Međutim, ono što sam u tih dva mjeseca prakticirala je da sam hodala bilo gdje, kad gdje, stalno, stalno, stalno. Ako sam imala vremena, ako sam mogla ići autom, u stvari bih hodala. Put od 1 290 076 koraka počinje onim prvim, a to ustvari počinje odlukom da se na put krene. Camino je sloboda koju sam iskusila tada, nikada prije i nikada iza više u životu. – zaključila je Vragolov.
Putopisno predavanje glazbom su upotpunili knjižničari Lucija Pećar Končić i Adem Gušić.
