Ništa neobično nije biti pun emocija kada zaokružuješ nešto veliko – zna to itekako dobro Ivana Marija Vidović, pijanistica i umjetnička voditeljica Epidaurus Cavtat Festivala, koji ove subote završava svoje punoljetno, osamnaesto izdanje.
U predivnom ambijentu Hotela Croatia, domu mnogih umjetnika Festivala, obratila se okupljenima i reflektirala ovogodišnje izdanje Festivala. Uz nju, konferenciju za medije održali su Ksenija Prohaska, diva našeg teatra, kazališni redatelj Sandro Damiani, te dugogodišnji prijatelji i partneri Festivala – Frano Herendija iz TZ Cavtat Konavle, manager Luko Radović iz Hotela Croatia te Lukša Glavinja, direktor Marine Resorts Cavtat.
– Epidaurus Cavtat Festival za mene je kao još jedan fakultet, u njemu sam se oblikovala kao čeljade, u momentu stresa kad je grdo, kad te tuširaju kao glavnog krivca za mnoge stvari, pa čak i kad je kišni dan u Cavtatu, znam se ‘postaviti’. Iznimno me oblikovao, baš kao i mnogi ljudi koji su mi daju ovakvu podršku i ovakve lijepe riječi – naglasila je Ivana te komentirala večerašnji veličanstveni Teatar Epidaurusa.
– Kad Ksenija stupi na scenu, sve postaje posebno, ona ima moć! Imati nju na punoljetnom festivalu je privilegija – naglasila je naša pijanistica zahvalivši na dugogodišnjoj podršci, kao i ‘prijatelju i savjetniku’, dugogodišnjem voditelju kazališta Ivan Zajc u Rijeci, Sandru Damianiju.
Frano Herendija iz TZ Konavle, koji je podržavao festival svih 18 godina, prisjetio se samih početaka festivala, a na Ivanino pitanje što je promislio tada, prije 18 godina kad je sve krenulo, naglasio je:
– Bio sam tu od prvog trenutka i moram priznati da nisam vidio osamnaesti festival u ovakvoj kvaliteti, svjetskoj, sjajnoj do koje ste dogurali. Ali da sam od srca podržao ideju od početka, jesam – iskreno je istaknuo Herendija.
Luko Radović izuzetno se zahvalio na ‘pružanju umjetnosti’.
– Pozdravljam sve i zahvaljujem na svojoj umjetnosti kroz sve godine. Što više reći? Veliko hvala je dovoljno – istaknuo je, ali i izrazio je oduševljenje te još veće nade za budućnost festivala.
Lukša Glavinja, direktor Marina Resorts Cavtat, nadovezao se rekavši:
– Zajedno smo počeli prije 18 godina, bio sam jedan od onih koji je ‘otvorio vrata’ Festivalu. Tada je bilo teško objasniti vlasnicima, primjerice, Iberostara zašto bi trebali donirati nešto što tek počinje, ali sam uspio jer sam prepoznao talent i upornost Ivane Marije – naglasio je te također uputio nekoliko riječi o nadolazećem projektu Marina Resorts Cavtat, koji bi trebao započeti iduće godine te zašto je u ovom kontekstu izuzetno važna kultura.
– Vidim u Ivani sve što treba imati jedan umjetnik, ali i sjajan menadžer, jer nije lako organizirati nešto ovakvo u Cavtatu, gdje nemate alternative. Stoga, kad Marina Resorts Cavtat zaživi, vjerojatno ćemo biti generalni sponzori – naglasio je.
Ksenija Prohaska prisjetila se jednog kišnog dana kada je nastupala u čarobnoj Pinakoteci izvodeći svoju slavnu ‘Marlene Dietrich’.
– Bila je strašna kiša, potoci su tekli, a publika je gazila kroz svu tu silnu vodu da bi stigla do nas. Promišljala sam: ‘Pa Bože, kako je ta žena uspjela dovući sve te ljude na predstavu?’ Kroz tu vodu gazili su načelnik, uvaženi gosti, sjajna publika… Predstava je bila predivna – rekla je Ksenija, zahvalivši se Sandru Damianiju, ‘krivcu’ za njihovo povezivanje. Također je istaknula i nešto vrlo važno: bez kulture narod gubi svoj identitet.
– Danas kultura ima manje više atomsku težinu nula ili nešto ispod, a narod koji nema svoju kulturu gubi svoj identitet, a kad izgubi identitet prestaje biti narod. Prema tome, bez kulture nema ničeg. U Cavtat se dovodi profinjenost, visoki kvalitet umjetnosti: Ivana nikada nije spuštala granicu i to je jako važno. I razina je svugdje visoka – evo, i ova prekrasna ‘Croatia’. Uzbuđena sam jer sam svoju veliku prijateljicu iz ‘Bjegunki’ i ‘Nosi nas rijeka’, veličanstvenu Milku Podrug Kokotović, nekako nagovorila na Teatar Epidaurusa. Neki dan sam joj upala u kuću i rekla joj: ‘Jel ti učiš tekst?’ – ‘Ma koji tekst, ne mogu ja to’ – ‘Uči tekst!’ – Ksenija je srdačno nasmijala sve prisutne.
Sandro Damiani naglasio je kako je Epidaurus ‘upoznao’ 2008. godine.
– U maloj grupici Slobodan Prosperov Novak, Luko Paljetak i ja radili smo veliki kongres o Držiću. Došli smo jednu večer tu, kao ‘ajmo ima nešto interesantno u Cavtatu’. Svidio mi se Festival i drago mi je da smo u taj izvrsni glazbeni program uspjeli ubaciti i dio teatra. Lijepo je vidjeti mala mjesta velike povijesti, koja gaje svoju baštinu i organiziraju veoma, veoma važne manifestacije kulturno-umjetničkog ranga, možda nisu toliko svjesne koliko je to veliko, značajno. Trebalo bi organizirati neke turneje van Cavtata da Cavtaćani uvide što je njihov Festival i što je Cavtat, mjesto kulture. Zaključit ću djelom velikog Eduarda de Fillippea – komediji koju je napisao krajem sedamdesetih: ‘Naslov je bio Gli esami non finiscono mai (Ispitima nikad kraja)’. To je monumento za našu Ivanu – nema kraja! – emotivno je zaključio Damiani.
Konferenciju su dodatno oplemenili svojim izvedbama i recitiranjem Duo Kumpare-Vešligaj i dugogodišnji suradnik Festivala Ane Tonči Đurković.
