Arhitektonsko urbanističko i likovno rješenje spomen obilježja pod nazivom „OKAMENJENI SNOVI“ osmislio je tim PROTO ARCHA Lee Đurović Ruso uz koju su još bili Petra Radonić, mag.ing.arch., Valentina Vojnić, mag.ing.arch., Jurica Dragićević, mag.ing.arch., Stjepan Bakija, mag.ing.arch., Nikša Begović, ing., dr.art. Iris Lobaš Kukavičić, dr.sc. Mara Marić, dipl.ing.agr., Mia Erak, dipl.ing.kraj.arh. i Anita Trojanović, mag.ing.prosp.arch.
Arhitektonsko urbanističko i likovno rješenje spomen obilježja pod nazivom „OKAMENJENI SNOVI“ sastoji se od petnaest personaliziranih vertikala koje su smještene u predviđeni dio gruške luke te korespondiraju s postojećom vertikalom zvonika Dominikanskog samostana u Gružu iz XV st., ne narušavajući pritom njegovu dominaciju i ulogu svojevrsnog prostornog orijentira. Svojom izduženom pojavom u prostoru stapaju se s postojećim ambijentom i trajno podsjećaju na minule događaje koji su neizbrisivi trag kolektivne memorije Grada. Trenutak otrgnutog djetinjstva postavlja preteška pitanja i traži nepostojeće odgovore, istovremeno vapeći za unutarnjim mirom i ponovnim životnim smislom.
Petnaest personaliziranih vertikala prikazuje fragmente DJEČJIH SNOVA stradalog djeteta o kojima smo saznali kroz projektne materijale. Na monolitnim vertikalama iščitavaju se perforacije i aplikacije na plošno istanjenoj kiparskoj masi koja simbolično stremi prema Nebu. Kroz perforirani volumen monolita integriraju se strukture nebeskog prostranstva. Takvim oblikovnim činom snovi postaju stvarnost oživljavajući ih u SUSRETU s obitelji, prijateljima, posjetiteljima te djecom koja će se poistovjetiti s Đurom, Lukom, Marijom, Andreom, Nikolinom, Hrvojem, Katarinom, Romanom, Šimom, Dolores, Vlahom, Tonćijem, Maris, Marom ili Mihom. Interpretiranjem reljefnih površina te naznačenim plohama u boji koje asocijativno upućuju na nogometno igralište, školsku ploču, rođendanske proslave i druge težnje, OKAMENJENI SNOVI oživljavat će se kroz drugu djecu i postati stvarnost.
Rad se odmiče od mimetike i svojim likovnim govorom potiče promatrača na kontemplaciju i poniranje u svijet dječje mašte i istinske životne radosti. Zadire u intimu, čežnje, sjećanja najbližih, toplinu zagrljaja i neraskidivu vezu koja unatoč protoku vremena ne jenjava jer ljubav ne poznaje granice, veže nas čvrstim sponama koje brišu granice svjetova. Fragmenti DJEČJIH SNOVA uzdižu se na monolitni pijedestal i slave život puninom dječje mašte i zaigranosti. Iako individualni, dječji snovi su univerzalni i dovoljno opipljivi da se svako dijete može poistovjetiti sa životom pojedinaca čiji su snovi u trenutku prekinuti, ali prelaskom u VJEČNOST postižu svoje savršeno postojanje.
Dimenzije vertikalnih monolita semantičkim rječnikom progovaraju o temi OPROSTA koja se provlači kroz ponuđene projektne materijale (film „Od toga dana“), 70×7, kao čin oslobađanja i iscijeljenja te jedinom ispravnom putu ka unutarnjem miru.
»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« (Mt 18,21-35)
Predviđene dimenzije vertikala su 70×7 (70cm/7m/25cm).
U parteru su vertikale oblikovno i konstruktivno povezane s monolitnim trakama koje s njima čine jedinstvenu urbanističku kompoziciju u prostoru dok na spoju traka i vertikala se nalazi pločica s podacima stradalog djeteta.
Vertikale se izvode od armiranog betona dok su temelji predviđeni na temeljnoj traci L oblika.
Betonska vertikala se brusi i fino obrađuje kao mat zaglađena površina.
Planirano krajobrazno rješenje obuhvaća zadržavanje maslina (Olea europea L.), tj. njihovu preraspodjelu na liniji oboda formirajući drvored prema kolniku te tako čine svojevrsnu vizualno i zvučnu barijeru, a istovremeno ne zaklanjaju prolazniku pogled na vertikale spomen obilježja. Ostatak parternog rješenja je travnata površina.
