Izložba „Promjenjivo stanje stvari“ nam pripovijeda o fenomenu interobjekata.
Interobjekti su tvorbe koje nastaju u kognitivnim rascijepima sanjara kao novi fiktivni objekti koji se opiru svakoj stvarnosnoj logici, rezultirajući stapanjem potpuno nepovezanih objekata. Takve međustrukture nemoguće su u realnosti, a prostor sna omogućuje njihovo postojanje zanemarujući kategorizaciju, odnosno dinstinkciju objekata – kognitivni mehanizam nužan u budnom životu.
U svojoj ambijentalnoj videoinstalaciji Promjenjivo stanje stvari Andrea Taraš propituje relativnu prirodu stvarnosti, odnosno relacije prostora i mjesta, stvarnog i virtualnog te njihova začudna pretapanja u svrhu otkrivanja međuprostora. Fenomenom interobjekta autorica se koristi kao temeljnom strategijom u istraživanju i performativno stvara spontanim sklapanjem odbačenih komada građevinskih i industrijskih otpadnih materijala u skulpturalne kompozicije. Predmeti dokinute namjene svoje značenje dobivaju postavljanjem u nove odnose, u prostorima gdje ih pronalazi, odnosno u prostorima lišenih sadržaja. Akcije konstrukcije objekata, efemernih radova kojima se konceptualno preispituje sama srž skulpture, autorica potom dokumentira, projicira na određenim mjestima unutar galerijskoga prostora te fizički reinterpretira te objekte. Ponavlja se postupak njihova konstruiranja i dekonstruiranja. Objekti se tako umnožavaju i postoje istodobno u različitim stanjima sastavljenosti. (…)
U tekstu o izložbi i nstalaciji Promjenjivo stanje stvari piše kustosica Jelena Šimundić Bendić.
Andrea Taraš diplomirala je 2022. na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer kiparstvo, u klasi izv. prof. art. Vlaste Žanić. Tijekom diplomskog studija pohađa Restartovu školu dokumentarnog filma (2020.) te radi u području montaže, animacije i 3D oblikovanja. Izlagala je na više skupnih izložbi (Široko oko, Galerija SC, 2022.; Tabula Rasa, 2022. i dr.). Samostalno izlaže u Galeriji SC, u sklopu ciklusa Oni dolaze i Galeriji NMG@Praktika 2023. U svom umjetničkom radu istražuje relativnost i nestalnost stvarnosti u kojoj se nalazi, koristeći se u tom procesu dekonstrukcijom vlastite predodžbe korištenih medija.
