Na ovom popisu nalazi se deset knjiga koje su me se iznimno dojmile. I to je bio jedini kriterij njihovog odabira. Popis je žanrovski raznolik, bez nekog posebnog reda. Ima i jednu veliku manu: na njemu nema autorica. Pripisujem to isključivo vlastitom neznanju.
Napisala: Tia Glavočić
Max Porter: Tuga je pernata stvar
Ova knjiga s razlogom je na prvom mjestu. Bavi se temama smrti i žalovanja, kombinirajući elemente poezije i proze. Stilski nevjerojatna, puna simbolike, inovativna, snažna, potresna. Vrana dolazi u kuću u kojoj otac i dvoje djece žaluju za majkom, kako bi im pomogla u tom procesu. Nadrealna, a tako stvarna. Čisto remek djelo.
Kazuo Ishiguro: Ne daj mi nikada da odem
Potresna knjiga čija je radnja smještena u distopijsku budućnost. Kroz osobne tragične priče djece koja su predodređena da služe kao nedobrovoljni (!) davatelji organa za one bogate, otvara pitanja društvene nejednakosti i vrijednosti ljudskog života. Savršeno ispričana, ova priča će teško ikoga ostaviti ravnodušnim.
Siegfried Lenz: Zavičajni muzej
Vrlo zanimljiva i maštovita knjiga, bavi se identitetom, pripadanjem, zavičajem. Lenz je maestralan pripovjedač, a sama knjiga je jedna od onih koje se pamte.
Nikos Kazantzakis: Bratoubojice
Sam naslov otkriva već puno o knjizi. Snažan i potresan, ovaj roman u svom središtu ima svećenika zarobljenog između dviju sukobljenih strana u građanskom ratu. Težak, ali i katarzičan, mnogima će na našim prostorima izgledati bolno poznat.
Ivica Đikić: Beara
Glavni lik ovog romana jedan je od aktera srebreničkog genocida. Autor pokušava prodrijeti u njegovu svijest, ali i svijest ostalih supočinitelja, otvarajući brojna pitanja o nama, našoj ljudskosti, svijesti i savjesti, zlu i humanosti.
Jerko Bakotin: Bratstva i ubojstva, gajđin
Ova knjiga zbirka je putopisa, neobična i zanimljiva. Puna je suprotnosti – informativna i osobna, depresivna i humoristična, puna činjenica i puna emocija. I upravo je zato iznimna.
Michael Frayn: Kopenhagen
Ova knjiga je dramsko djelo, u kojem su likovi fizičari Niels Bohr i Werner Heisenberg. Kroz dramu se raspleću različiti scenariji odgovora na pitanje: O čemu su Bohr i Heisenberg razgovarali 1941. u okupiranom Kopenhagenu? Likovi raspravljaju o aspektima razvoja atomske bombe, o moralnim odlukama, pitanjima istine i o društvenoj odgovornosti znanosti. Sama drama ima elemente detektivskog romana, kroz pokušaje rekonstrukcije razgovora fizičara. Drama je izvedena na kazališnim daskama 1998. i imala je ogroman odjek. S razlogom. Uzbudljivo, aktualno i vrhunski napisano djelo.
Mihail Bulgakov: Majstor i Margarita
Ovu knjigu pročitala sam nedavno, i ne mogu razumjeti zašto nije bila dio školske lektire kada sam išla u gimnaziju. Kombinacija nadrealnih elemenata s crnohumornom satirom čini ovo knjigu zaista jedinstvenom. Zabavna, maestralna, neobična, začuđujuća i bezvremenska. Za ljubitelje popularne kulture, znajte da je inspirirala Micka Jaggera da napiše pjesmu “Sympathy for the Devil”. Nadam se da ste pogodili njegovo ime.
John Steinbeck: Plodovi gnjeva
Još jedno djelo za koje se ne prestajem pitati zašto nije (bila) dio školske lektire. Iako je Steinbeck nobelovac i jedan od najvažnijih američkih pisaca u povijesti, na ovu knjigu me nije uputila škola, nego moj glazbeni idol – Bruce Springsteen. Springsteena je Steinbeck inspirirao neizmjerno tužnom pričom o radničkoj klasi i njenom propadanju, pišući tako osudu jedne epohe. Da barem možemo reći da danas ta tema nije aktualna.
Franz Kafka: Dvorac
Dvorac mi je najdraže Kafkino djelo. Kafka je majstor atmosfere, pa je tako i ova knjiga mistična, magična, neobična, zagonetna. Kao i sam dvorac. A što je u njemu? Nikad nećemo saznati…
