Preporuku Zrnca knjige od pijeska donosi Katarina Palinić.
Zahvalnosti, Delphine de Vigan
„Jeste li se ikada zapitali koliko puta na dan kažete hvala? Kad vam netko doda sol, pridrži vrata, hvala na informaciji.
Hvala za kusur, štrucu kruha, kutiju cigareta.
Hvala iz pristojnosti, društvenog reda radi, automatsko mehaničko hvala. Gotovo prazno.
…
Jeste li se zapitali koliko ste puta u životu stvarno zahvalili? Koliko ste puta iskreno rekli hvala. Izrazili zahvalnost, priznanje, osjećaj duga.
I komu?“
Koji i kakvi su to trenutci u kojima razmišljamo o zahvalnosti? Za Marie Chapier, jednu od junakinja ovog obimom nevelika romana, to je bolan trenutak u kojem ostaje bez bliske osobe, dugogodišnje prijateljice, na neki način i druge majke, Michelle Seld zvane Michka.
Nekadašnja fotoreporterka i lektorica, nakon što je postala nesposobna za samostalan život, posljednje je mjesece života provela u ustanovi za brigu o starijim osobama u kojoj su joj duge dane svojim posjetima kratili Marie i logoped Jerome. Upravo ti posjeti i razgovori koje su za vrijeme njih vodili, središnji su dio romana.
Kako Jerome kaže, starjeti znači učiti gubiti, a za Michku starost je posebno teška jer počinje gubiti riječi. Rani stadij afazije čini da nekadašnja lektorica ostaje bez njih, da ih se ne može sjetiti ili ih nehotice zamjenjuje drugima što uvelike otežava njezinu komunikaciju. Vjerno dočarana tjeskoba zbog napretka bolesti sve više raste, pa iz stvarnosti prodire i u ružne snove koji Michku često muče, u kojima se osjeća napadnuto, ranjivo i nezaštićeno.
I opterećena vlastitim strahovima i nemirima, Michka misli na druge. Svojim životnim iskustvom i znanjem do pred sam kraj života pokušava pomoći Marie i Jeromeu u njihovim složenim životnim situacijama.
Savjetuje ih da donesu prave odluke, poprave narušene odnose i stvore nove. Uvjerava ih kako su njegovanje odnosa i briga za druge važniji od bilo čega drugoga. Zna to Michka vrlo dobro, jer upravo ju je briga nesebičnih ljudi u nekim opasnim prošlim vremenima održala na životu, a želja da im iskaže zahvalnost davala joj je snagu da izdrži do posljednjeg dana.
Iako bi se iz dosad napisanog dalo zaključiti da je riječ o teškom i sumornom romanu, on to nije. Tematizirajući starost bez imalo uljepšavanja autorica zapravo slavi život i njegove prave vrijednosti. Ukazuje nam na važnost empatije, podrške i komunikacije, koje svaku tešku životnu situaciju čine lakšom i bezbolnijom.
„Zbilja, na kraju bude teško. Uvijek mislimo da ima vremena i stignemo sve reći, a onda odjednom bude prekasno. Vjerujemo da je dovoljno pokazati, mahati rukama, ali nije, treba reći. Reći, vama je ta riječ silno draga. Riječi su važne, vas to ne moram učiti…“
Roman “Zahvalnosti” Delphine de Vigan u izvrsnom prijevodu Vlatke Valentić 2021. godine objavila je izdavačka kuća OceanMore, a njegovu dostupnost u Dubrovačkim knjižnicama možete provjeriti u katalogu na poveznici.
preuzeto s Dubrovačke knjižnice
