Ovotjednu preporuku knjižničara “Zrnca knjige od pijeska” donosi Matija Nenadić, a mi je prenosimo sa stranice Dubrovačkih knjižnica.
Ah, nije život ljudski drugo
neg smućeno jedno more,
neg plav jedan ku udugo
biju vali kako gore;
i sred ovijeh netom tmina
čo’ek se rodi, mrijet počina.
Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga
U ormaru Zavičajne zbirke Narodne knjižnice Grad na polici s oznakom hrvatske književnosti, Ona i Otac Njezin ravnopravno i uspravno stoje jedno pored drugoga.
On S morem u dosluhu, Ona, odmah za njim, noseći U skutima tango. „Razlistaj se!“, glasio je moto Mjeseca hrvatske knjige 2020. godine, a u mojoj glavi zamišljeni i neizgovoreni kroki prijedloga jednog od mogućih knjižničnih događanja za tu zgodu i prigodu krenuo je od Mrtvoga zvona i Mare Fjočice u izvedbi Kolarina do njezina autora.
Poveznicu između Kolarina i dramskoga teksta činila bi Ivana Lovrić Jović, i sama autorica te s autorom drama i dramoleta – onih u knjizi na polici u ormaru skupljenih – u najbližem dosluhu.
U skladu s motom manifestacije, iako nejasno, u kolopletu spomenutog tropleta nazrela sam sjeme iz kojeg će niknuti biljka koja će pustiti izdanke u raznoraznim smjerovima.
Tada još nisam slutila da će se stihovani koraci Tanga tako sigurno i snažno rasplesati u romanesknoj prozi uzavrela mora valovima kojeg brode likovi koji su mogli biti i izmišljeni; nisam znala da će Antica, jedanaestogodišnja statistica u predstavi Dubrovačkih ljetnih igara, Antigoninim glasom izreći jednu dvosložnu kratku riječ, bučnu zbog gromkog nepčanika, zvonku zbog okolnih vokala… (Sladunjavo?!?)
Bilo kako bilo, Ona i Otac Njezin spram riječi gaje jednako poštovanje.
Jer riječ je zapis, riječ je totem. Čvrsto vjerujući kako riječi nisu sredstvo za češanje nepca, Ivana Lovrić Jović će – stalno osluškujući eho one jedne bučne i zvonke – u maniri postmodernističkoga filma, možda logikom koju prepoznaju samo liječnici specijalisti, njima, riječima, pokrenuti sličice albuma koji je stvara i kroz sedam poglavlja marno će slagati kockice života jedne žene – autorice/pripovjedačice, rečene Antigone/Antice.
Učinit će to s hrabrosti i strasti žene-dirigentice vlastita života, beskompromisno ponirući u neuralgična mjesta svoje intime. A takav zaron boli. Boli autoricu. Boli čitateljicu. Boli čitatelja. U želucu, jednjaku, kostima. Ramenima. Nije patetično. Ne tjera na povraćanje kao ona bolest na b, tjera na introspekciju.
Ponekad je duhovito. Ponekad je cinično. Može biti i ironično. Nekad je drama. Nekad je komedija. Počesto tragikomedija. Došeta tu i onaj klaun tužnoga lika s naslovnice Tanga. Ridi pagliaccio! – naredit će mu autorica.
Povazdan je burno. Osim onda kad zapuše jugo. Tad se, zahvaljujući odgoju propustom, rađaju polifunkcionalna cjelovita stvorenja spremna na poraz i na uspjeh jednakom mjerom. Bića obezroditeljena, samopomirena, samoizliječena, bića spremna potomstvu uzviknuti: „Vidi kako Lokrum pere zube!“.
Naslovom izrečeni poziv upućen je svakom knjižničnom putniku namjerniku, svakom potencijalnom čitatelju i isto takvoj čitateljici, svakom ocu i kćeri, svakoj kćeri i majci, mužu i ženi, svakoj djevojci spremnoj na prkos, viku i vrisku.
U protivnom mogla bi napraviti fatalnu grešku životnoga Tanga: Od silne želje / da budem / nenametljiva /postala sam / nevidljiva / i / na kraju / nestala. // Kao balon / sapunice.
Ova čitateljica, romana preporučiteljica, inače usputnim likovima sklona, ovom zgodom ima potrebu pozdraviti onu autoričinu crvenokosu sevdah-slušateljicu, jednoć, sluti, Dubrovačkih knjižnica posjetiteljicu, strastvenu čitateljicu. Na jednom zagrebačkom događanju s njom kao glavnim likom, odgovarajući na pitanje o onom omiljenom joj književnom, ovlaš je primijetila da su joj luzeri dragi.
Ni njoj, preporučiteljici, nisu mrski.
No Ivana Lovrić Jović zna da je život u prvom ili trećem licu, bilo jednine bilo množine, stvar osobnog izbora. Ivana bira snagu, upornost, iskrenost i poštenje. Zato su joj naklonjene Danteove Rajske zvijezde, a vermi fastidiosi već će sami naći dovoljno potencijalnih kandidata.
Jer, jednom kad se kuša potpuna sloboda, ropstvo postaje olakotna okolnost!
izvor: fb Dubrovačke knjižnice
