Dubrovnik i Hrvatska su izgubili velikog redatelja i čovjeka.
Danas je preminuo Ivica Kunčević, umjetnik koji je ostavio velikog traga u kazališnom životu naše zemlje, a osobito na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Rođen je u mjestu Bartolovec 9. travnja 1945. godine. Diplomirao je jugoslavenske jezike i književnost 1969. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iste je godine apsolvirao na Odjelu režije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. 2002. godine imenovan je ravnateljem Dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara, a na toj se funkciji zadržao do 2009. godine.
Za svoj je umjetnički rad primio brojne značajne nagrade i priznanja. Među njima su i dva Orlanda, te nedavno najviše hrvatsko državno priznanje, nagrada ‘Vladimir Nazor’ za 2021. godinu za životno djelo u kazališnoj umjetnosti, kao i Nagrada Grada Dubrovnika za životno djelo za 2021. godinu, za izniman doprinos dramskoj umjetnosti i kulturnom identitetu Dubrovnika te promociji dubrovačke kazališne tradicije i književnog nasljeđa na domaćim i inozemnim kazališnim pozornicama.
U Dubrovniku ćemo ga pamtiti kao vrsnog redatelja kultnih ambijentalnih predstava ostvarenih na Dubrovačkim ljetnim igrama, ali i kao dugogodišnjeg ravnatelja dramskog programa Igara. Pamtit ćemo ga kao iznimno predanog umjetnika i zanimljivog čovjeka.
Desetak godina bio je u angažmanu u dubrovačkom kazalištu Marin Držić u kojemu je postavio niz predstava. Godine 1977. godine postao je član zagrebačkog GDK Gavella da bi 1982. godine prešao u Dramu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
2002. godine imenovan je ravnateljem Dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara, a na toj se funkciji zadržao do 2009. godine. Surađivao je s više profesionalnih, ali i amaterskih kazališta diljem Hrvatske i bivše Jugoslavije. Režirao je oko stotinu predstava različitih žanrovskih i stilskih odrednica, od dječjih (G. Vitez, “Plava boja snijega”) i modernih komada (E. Ionesco, “Kakav kupleraj”) do hrvatskih i svjetskih klasika (V. Stulli, “Kate Kapuralica”; Sofoklo, “Antigona”). Sklon je preradbama nekazališnih redateljskim čitanjima dramske baštine.
Često je postavljao na scenu djela W. Shakespearea A. P. Čehova i M. A. Bulgakova. U varaždinskom HNK 2008. režirao je predstavu Vučjak Miroslava Krleže.
Kazališnu karijeru vezao je uz Dubrovačke ljetne igre, u početku kao asistent redatelja, potom kao redatelj, pa kao ravnatelj dramskog programa.
Uz brojna uprizorenja klasičnih djela svjetske književnosti te suvremenih hrvatskih pisaca, ustrajno radio na scenskom promaknuću djela iz dubrovačkog dijela hrvatske književne baštine poput “Dunda Maroja”, “Tirene”, Gundulićeve “Dubravke”, Zlatarićeve “Elektre”, Vojvovićevih “Ekvinocijo”, “Dubrovačke trilogije itd.
Autor je knjige “Ambijentalnost na dubrovačku”.
