U Dubrovniku je danas, nakon teške bolesti, preminuo dr. Ljubo Merčep, dugogodišnji član Malog vijeća Društva prijatelja dubrovačke starine.
O preminulom, istaknutom članu naše zajednice, lijepi je tekst napisan na fb stranici Zaboravljena Dalmacija. Kroz oproštaj na toj stranici, saznajemo dosta o osebujnom životu dr. Merčepa.
Danas je u Dubrovniku preminuo jedan od najpoznatijih dubrovačkih kolekcionara, boemčina i jedan od najvećih tragača za antiknim svjedocima povijesti u cijeloj Hrvatskoj – doktor Ljubo Merčep.
Ljubu sam upoznao prije 10-ak godina kada mi je tijekom jednog mog dolaska u Dubrovnik prodao više desetaka starih kartolina poluotoka Pelješca. Trgovali smo tu večer kod njega doma uz neizostavnu bocu vina i desetine ispušenih cigareta. Zašto i kako me je tada zvao k sebi doma baš tu večer sam Bog zna…
Godinama poslije kada god sam dolazio u Dubrovnik nije bio spreman da opet trgujemo na isti način; odbijao me i uvijek se kao strastveni sakupljač papirnatih artefakata (pisma, memorandumi, plakati i sve drugo) sablažnjavao zašto samo kupujem stare razglednice i ne pokazujem interes za iste stvari kao i on. Bio je najveći dubrovački antikvar, povezan sa svakim tko je mogao imati zanimljivu građu, od onih koji su stare kuće prodavali do onih koji su ih praznili; građevinara i smetlara pa sve do pripadnika najbogatijih dubrovačkih starih obitelji. Bio je iznimno načitan, hodajuća enciklopedija i vrhunski poznavalac povijesti i prilika svoga grada.
Nakon što se par godina nismo čuli, prije 3 godine iznenadio me njegov poziv. Već dobrano bolestan, osjećao je da u meni leži potencijal velikog sakupljača i da je vrijeme da mi napokon ponudi neke iznimne zanimljivosti za otkup. Došao sam do njega i sve ostalo je povijest. Otkupio sam ogromne količine memoranduma, pisama, razglednica, knjiga, i tko zna čega sve ne…Čak 20-ak puta sam ove zadnje 3 godine išao do njega u Dubrovnik da trgujemo i svaki put se doma vraćao s gomilom zanimljivosti. Svojim pričama kako je pronalazio predmete zaludio me i stvorio od mene staropapirnatog junkija. Iznad svega nas dva smo stvorili povjerenje i prijateljstvo i postao je i moj mentor antikvar. Učiti od ovakvih ljudi je bila velika nagrada. Ponosan sam i sretan što je odlučio da neki od njegovih najposebnijih raritetnih dokumenata završe u mojim zbirkama, ali isto tako i pretužan što je našoj ovozemaljskoj priči došao kraj. Falit ćeš jako prijatelju; do sljedećeg susreta!
Počivaj u miru – napisano je na fb stranici Zaboravljena Dalmacija.
