U Dubrovniku je u 92. godini života preminuo arhitekt Zlatko Jerić čije su građevine uvelike obilježile moderno lice našega grada.
Jerić je bio rođen u 1. svibnja 1931. godine u obitelji željezničara rodom iz Trpnja i djetinjstvo je proveo u Dubrovniku (Kantafig). Diplomirao je 1955. godine na Arhitektonskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, potom kratko radio u Sarajevu i potom u projektnom birou „Graditelj“.
Krajem 1960-ih kratkotrajno je radio u Zagrebu sa slavnim hrvatskim arhitektom Vjenceslavom Richterom te se vratio uDubrovnik gdje je radio do mirovine.
Kao arhitekt okušao se u svim vidovima tog posla i u svim vrstama građevina.
Najpoznatija su mu ostvarenja: dječji vrtić Palčica (nekada Anuška Radeljević), dječji vrtić Izviđač, adaptacija Ženskoga đačkog doma (ex Hotel Gradac) na Pilama, zgrada Stanice za južne kulture (danas Zavod za mediteranske kulture Sveučilišta u Dubrovniku) u Lapadu, Dom umirovljenika na Pilama, novogradnja ženskoga samostana u Gospinu Polju, pojedine zgrade u naselju Čokolino, adaptacija ljetnikovca Soderini u Orašcu, zgrada Biskupskoga doma u Gospinu Polju, zgrada uprave Hidroelektrane (HEP) ispod Doma zdravlja te spomenik poginulim borcima i žrtvama fašizma na Taboru kod Pijavičina (u suradnji s kiparom Ivanom Mitrovićem), a surađivao je s Vjenceslavom Richterom na projektu za zgradu Atlasove žičare na Pločama.
I.V.
