Naš sugrađanin Dominko Radić, inače umirovljeni dočasnik Hrvatske ratne mornarice, poznato je svima, vazda je prvi sa svojom barkom u spašavanju utopljenika, turista koji upadaju u razne nezgode oko Grada. Dosad je tako intervenirao 28 puta, a prekjučer je doživio nevjerojatnu gestu zahvale. Australka, koju je prije 13 godina spasio, nakon što je pala na stijenama između Buže i Bokara, stigla je u Grad sa svojim, sada suprugom, a tada mladićem i troje djece te je preko Ministarstva vanjskih poslova i australske ambasade pronašla Dominka i zahvalila mu za svoj život.
– Nikad ja ljude ne pitam ni tko su, ni kako se zovu, pa tako ni nju nisam po imenu zapamtio. Bilo je to davno, pendulo sam tamo 100 metara od stijena između Buže i Bokara, gdje su se ti mladi pentrali. U jednom sam momentu čuo vrisku i približio se s barkom. Ona je pala na stijene i imala je teške ozljede glave. Bio je s njome i mladić. Nekako sam joj zamotao glavu u šugaman i prenijeli smo je na barku. Odmah sam zvao Hitnu, a oni znaju, kad ja zovem da nije igrarija. Doveli smo je u porat, oni su je tamo preuzeli. Naši su u bolnici napravili što su mogli, a onda su je hitno prevezli u Padovu, priča mi Radić, kojega je prekjučer zatekao telefonski poziv, dok je popodne šetao kučka na Gracu.
-Zvala me turistička vodička da mogu li doć ispred sv. Vlaha. A rek’o sam joj da ću doć za po ure. I tako idem ja prema Vlahu, a tamo vidim na skalinima dosta nekih ljudi, nekog ozbiljnog čovjeka s bradicom, dosta djece i jedna lijepa ženska u bijelome koja se zaletila prema meni i grli me. Počeo sam se okrećat okolo, mislio sam da su mi ovi moji spravili neki škerac da se smiju sa mnom. Ma vidim žena se trese, ne može govorit. Nije zafrkancija, priča mi Domiko.
I onda su sjeli na piće i cijela se priča isplela ili otplela. Tada djevojka, danas žena, kojoj je Dominko spasio život, sa svojim suprugom, nekadašnjim mladićem, s kojim se penjala po dubrovačkim stijenama, i njihovih troje djece došla je u Europu na odmor, a preko hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova i australske ambasade potražila je Dominka i došla mu osobno zahvaliti.
-Ma nudili su oni meni ček, ali ne bih to nikad prihvatio. Platio sam im piće i dvije smo tri ure razgovarali. Baš me je to bubnulo, da netko preleti 24 sata iz Melbournea do Dubrovnika, samo da bi ti rekao “hvala”. Oni su ljudi koji imaju novaca, njegov otac je vlasnik neke velike brodarske firme, ali meni ne treba para. Ne radim ja to ni zbog para ni zbog zahvala. Ali me ovo baš nekako dirnulo, kad je ona rekla da bez mene danas ne bi bila živa i ne bi imala djecu, prepričao nam je Dominko cijeli ovaj događaj.
-Ovom prilikom bi se zahvalio u njezino i moje ime djelatnicima hitne pomoći jer bez njih ovo danas se ne bi dogodilo, zahvala djelatnicima OB Dubrovnik, kirurzima , medicinskim sestrama, anesteziolozima i svima koji su sudjelovali u spašavanju, zahvala i osoblju koje je prebacilo u Italiju na daljnje liječenje, dodaje Radić.
