Povjesničarka književnosti, književna kritičarka i urednica, izvanredna profesorica na Sveučilištu u Dubrovniku Katja Bakija u Narodnoj knjižnici Grad (Saloča od zrcala) održala je predavanje „Almanah Dubrovnik. Cviet narodnog književstva. u ogledu vremena” (Dubrovnik – Zagreb, 1849. – 1852.).
Predavanje je organiziralo Hrvatsko kulturno društvo Napredak povodom tridesete obljetnice obnoviteljstva svog djelovanja u Dubrovniku (1993.-2023.) u suradnji s Dubrovačkim knjižnicama.
Bakija je istaknula kako su periodičke publikacije pouzdani svjedoci vremena u kojima nastaju i žive, svojevrsni most od svojih suvremenika prema budućnosti, zaustavljena sjećanja i dokumenti o životu, djelovanju, svjetonazoru ljudi u određenom vremenu. Časopisi su filteri društvenih i kulturnih utjecaja i važna komponenta povijesti književnosti. Časopisi, revije, smotre, almanasi, listovi po svojoj koncepciji i uredničkim nakanama, tematskom dijapazonu, motivskom krugu interesa, pouzdan su pokazatelj i barometar svih najvažnijih tijekova i pulsiranja u jednoj književnosti.
U svom predavanju dala je povijesni, politički i društveni kontekst u kojem se pojavio i kratko trajao almanahDubrovnik. Cviet narodnog književstva/knjištva, analizirala uredničku koncepciju, priloge i suradnike tog prvog časopisa na hrvatskom jeziku u Dubrovniku. Prvi svezak izašao je u Dubrovniku (u tiskari Martekini 1849.), a ostala dva u Zagrebu (2. svezak 1851. u Tiskarnici Dra. Ljudevita Gaja, a 3. svezak Tiskom Franje Župana, 1852.).
Prilozi u časopisu bili su podijeljeni na Staroi Novo književstvo.U prvom dijelu tiskani su uz popratne kritičke tekstove značajni stari dubrovački pisci (Bunić Vučičević, Palmotić, Bruerović), a u drugom različiti prilozi iz književnosti, pjesništva, narodnog stvaralaštva, povijesne studije i rasprave o jeziku, pravni tekstovi. U Dubrovniku su objavljivani prijevodi iz slavenskih i drugih književnost (poljske, ruske, francuske, grčke), životopisi poznatih Dubrovčana, prilozi o narodnom životu i običajima, a bilo je i pokušaja ozbiljne književne kritike.
U skladu s tim odabrano je i ime časopisa – Dubrovnik je u svekolikoj kulturnoj baštini doista bio i ostao cvijet hrvatske književnosti i u svijesti svih naroda na slavenskom jugu simbol naše najizrazitije afirmacije kao kulturno, političko i gospodarsko središte. Uređivačkom koncepcijom i prilozima koje je donosio ovaj almanah, na svojim je stranicama potvrđivao i učvršćivao takvu sliku Dubrovnika.
U zaključku ustvrdila je kako je almanah (godišnjak) Dubrovnik. Cviet narodnog književstva/knjištvadjelujući u jednom, takvim aktivnostima nesklonom vremenu, ipak uspio održati kontinuitet hrvatske književnosti, izgraditi odnos prema dubrovačkoj književnoj i kulturnoj baštini, probuditi svijest o vrijednostima i mogućnostima narodnog jezika i stvaralaštva na narodnom jeziku te omogućiti nastup nekim novim, mlađim književnicima i javnim i kulturnim djelatnicima.
