Polaskan sam pozivom za izbor mojih najdražih deset knjiga. Izbor nije bio lak, ali sam napravio kronološki presjek od djetinjstva do danas. Po struci sam pravnik, ali već dugo sam amaterski glumac u Kazališnoj družini ”Kolarin”, zborski pjevač u Župnoj crkvi svetog Nikole u Cavtatu, a i amaterski sviram harmoniku i dugogodišnji sam suradnik u ”Epidaurus festivalu”. Tako da sam vezan uz kulturu. Uz sve obveze koje imam teško je pronaći vremena za knjigu ali uspijevam. Posao mi onemogućuje čitanje u mjeri u kojoj bih volio, a čitanje me opušta i duhovno obogaćuje. Moj izbor uključuje poeziju i prozu. Ovo je mojih deset najdražih knjiga:
1. Fjodor Mihajlovič Dostojevski: Zločin i kazna
”Zločin i kazna” se morala naći na ovom popisu, iako sam je davno pročitao jer je autor kroz lik mladića Raskoljnikova progovorio o esencijalnim problemima zločina i kazne, grijeha i traženja pravde. Progovorio je i o ispaštanju siromašnih i mračnoj ruskoj stvarnosti. Kako sam ga čitao u ratnim godinama i u to vrijeme bio prognanik iz Konavala, ostavio je dubok i neizbrisiv trag na mene. Dostojevski je genijalan pisac.
2. Lav Nikolajevič Tolstoj: Ana Karenjina
Knjiga počinje rečenicom: “Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.”
Ta rečenica naizgled ne govori ništa, ali što je više puta čitaš shvatiš da ima smisla. Tolstoj je upotrijebio tu rečenicu da ukaže na problem koji će se provlačiti kroz cijelu knjigu. Problem u ljubavi i braku. Knjigu je sastavio od puno likova, a istaknuo je tri braka. Onaj Ane i Karenjina, Levina i Kitty, te Darje i Oblonskog. Sve su to naizgled sretni brakovi svi nalik jedni drugima. Nasmiješene žene i zadovoljni muškarci. Svi likovi duboko u srcu teže za slobodom i istinskim osjećajima, ali društvene norme im to ne dopuštaju. Likovi su podijeljeni između moralnosti i etike ponašanja te nesputanosti i slobode. Tolstoj u Ani Karenjini daje prikaz ruskog društva sedamdesetih godina 19. stoljeća kroz slike ljubavi kao temeljnog pokretača ljudskih života, i to kroz tri različita braka i jednu izvanbračnu vezu. Tolstoj je uspio stvoriti likove od krvi i mesa, koji svi redom u sebi imaju i dobre i loše osobine. Pročitao sam je u vrlo kratkom vremenu, jer nikako nisam htio raditi pauze, zbog opsežnosti djela.
3. Zbirka pjesama “Trideset deveti maj”- Marko Tomaš
Bio sam nazočan na predstavljanju navedene zbirke pjesama u Art radionici Lazareti, koje je vodila Staša Aras. Tako da sam iz prve ruke upoznao i autora, koji je društveno aktivan, a na mene je ostavio dojam ležernog umjetnika, koji živi svoju poeziju, iako je svoje pisanje nazvao zanatom. Marka Tomaša je, teško svrstati u nečiju određenu književnost, jer ima poveznicu sa više država nastalih iz bivše države SFRJ, a imam dojam da je njemu zbog toga drago. Ovaj autor rodio se u Sloveniji, a ima vezu i sa BiH, Srbijom i Hrvatskom. Sama zbirka Trideset deveti maj je vrlo kratka. Cijela knjiga sadržava svega dvadeset i tri pjesme, što je, prema nekom mojem sudu, gotovo za polovicu manji broj pjesama nego li je za očekivati u zbirci poezije. Zbirka pjesama: ”Trideset deveti maj”, me je oduševila jer je iskrena. Svaki stih odiše iskrenom proživljenošću i osjećajnošću. Kao takva, ova pjesnička zbirka predstavlja za mene pravo otkriće.
4. ”Lovac u žitu”, John. D. Salinger
Lovac u žitu sam pročitao za vrijeme studiranja. To je jedini Salingerov roman i njegovo najistaknutije djelo koje mu je donijelo veliku slavu i divljenje te sam ga radi toga počeo čitati. Avanture i brige o “lažnim” ljudima u ovoj tzv. jeans prozi privlače i danas kako mlade tako i starije čitatelje.
Holden Caulfield je junak našeg doba, ne samo romana ”Lovac u žitu”. Ne samo zato što današnje vrijeme nije mnogo drugačije od njegovog , jer mlade ljude uvijek muče problemi mladih, nego i zato što bi svima trebalo ponoviti par zdravorazumskih misli tog šesnaestogodišnjaka kome nije bilo ugodno u svijetu koji ga je okruživao.
Najviše je prezirao glumatanje: „Dosta mi je od ega, ega i ega. Svog, i svačijeg drugog. Dosta mi je od toga što svi žele negdje stići, uraditi nešto drukčije ili biti interesantni. To je odvratno.“ „Muka mi je od toga što nemam hrabrosti biti apsolutni nitko.“
Lovac u žitu godinama je bio sinonim za kontroverzu. Između 1966. i 1975. godine, bila je najčešće zabranjena knjiga u školama.
5. Pustolovine Toma Sawyera – Mark Twain
Roman ”Pustolovine Toma Sawyera” autora Marka Twaina u književnosti je prozvan njegovim najpoznatijim djelom u kojem je pisac naveo da opisuje svoje dječačke doživljaje, međutim, u zbilji Mark Twain je bio boležljiv, plahovit i vrlo osjetljiv dječak, nimalo nalik na junaka kakav je bio Tom Sawyer. Ovo djelo, prati pustolovine dječaka Toma Sawyera i i njegov odnos s obitelji, prijateljima i ostalim mještanima sela St. Petersburga (SAD).
Djelo je organizirano u trideset i pet poglavlja koja detaljno opisuju svaku Tomovu dječačku pustolovinu. Njegova znatiželja i nestašluk su ga često navodili da radi probleme svojoj tetki Polly koja ga je čuvala, a nije se suzdržavao ni od uličnih bitki. Mark Twain je ovdje u ulozi ironičnoga promatrača sa strane pa tako roman izražava piščev idealizam. Ovo mi je omiljena knjiga iz osnovne škole, još pamtim tvrdi plavi uvez.
6. Na rubu pameti – Miroslav Krleža
Ovo je jedini Krležin roman pisan u prvom licu jednine, iz perspektive doktora prava koji s buntovnim stavom dolazi u sukob s društvom, jer jedino u takvom otporu vidi smisao života. Krleža svojim stilom na ironičan i sarkastičan način pristupa ljudskoj gluposti i ljudima koje smatra maskama, koje se ponašaju u skladu s javnim ludilom. Opisao je amoralne i koristoljubive pojedince koji ne prežu ni pred čim, pa čak ni pred ubojstvom. Na rubu pameti ističe Krležin idealizam. Bezimeni antijunak buntovnik je protiv jednog takvog naoko idealnog svijeta, i koji konačno želi iskočiti iz tog lažnog ideala. Ustaje protiv svoga moćnog poslodavca. Zgađen svojim kukavnim, nedostojnim životom odvaži se jednom ubojici kazati da je ubojica i gotovo u trenutku ostane bez svega, posla, obitelji i slobode. Društvo ga jednostavno ispljune. Roman je na mene ostavio dubok dojam.
7. ”Tamagochi mi je umro na rukama” – Dorta Jagić
Poezija Dorte Jagić je za mene bila kao otkriće novog kontinenta. Njezinu poeziju je teško riječima opisati. Poezija iz druge zbirke ”Tamagochi mi je umro na rukama”, je lijepa i složena. Lijepa poezija u ovom vremenu prepunom buke ostaje skrivena, o njoj se govori u uskim krugovima. Šteta. Dorta Jagić je pjesnikinja koja voli i želi pisati s entuzijazmom i radošću, a to svoje veliko znanje prenosi i na svojim radionicama. Njezinoj poeziji treba ozbiljno pristupiti jer se u protivnom neće razumjeti. Bilo da se radi o naslovu, ili o jeziku u pjesmama, u svemu se ogleda virtuoznost pjesnikinje.
Dortina je poezija je istovremeno duboka i duhovita. U pjesmi “Ručku kod Castillo family” zbija šale s hrvatskim, engleskim i filipinskim jezikom oko kokoši spravljene za ručak. Šarm poezije počiva, na lakoći i bogatstvu s kojom niže stihove bogate asocijacijama. Dorta piše o teškim temama poput smrti, po svome originalnom principu. Teško je nabrojati obilježja njezine poezije: duhovitost, dovođenje istina u škripac, jezično bogatstvo.
Bio sam nazočan na kratkoj radionici koju je održala u Dubrovniku. Nezaboravno iskustvo.
8. Zlatarovo zlato – August Šenoa
Zlatarovo zlato napisao je August Šenoa, 1871. godine . Smatra se prvim hrvatskim povijesnim romanom, a to doba Šenoino. Roman se sastoji od dvije radnje, ljubavne i one povijesne zbog koje se često naziva povijesnim romanom. Ljubavna radnja temelji se na odnosu Pavla i Dore, mladoga ljubavnog para koji, zbog svoje staleške različitosti u ostvarivanju svoga odnosa nailazi na mnoge prepreke. Pavao je plemićkoga porijekla, a Dora Krupićeva građanskoga. Povijesna radnja inspirirana je Zagrebom 16. stoljeća i borbom građana Zagreba s plemićima, odnosno njihov sukob sa Stjepkom Gregorijancem, gospodarem Medvedgrada. Nacionalna i domoljubna nota snažno je izražena u ovom romanu, što ne čudi s obzirom na goruće pitanje nacionalnog opstanka u vrijeme kada Šenoa piše. Šenoa tu temu uvodi opisujući događaje 16. stoljeća, političku borbu protiv stranih utjecaja i stvarnu, fizičku borbu protiv Turaka koja krajem 16. stoljeća još uvijek traje. Ovaj roman je uspomena na osvnu školu i ljeta provrena na Šipanskoj luci kod None i Nona.
9. Divlje i tvoje – Olja Savičević Ivančević
Zbirka poezije:” Divlje i tvoje”, jedan je od onih naslova koje ljubitelji poezije ne bi smjeli zaobići. Sastoji se od četrdeset i pet pjesama, ujednačene visoke kvalitete. Stih je slobodan, a počinje velikim početnim slovom. Zbirku otvara tekst Moje životinje, diskretna prozivka obrazovnoga sustava u službi zatupljivanja. U Perunikama je iskazano svjedočanstvo o ratnom trpljenju. Tekst Ljubavnici je kritika hipokrizije društva. Nema smisla dalje nabrajati pa je jasno da se radi o važnoj knjizi poezije izdanoj u ovoj kriznoj 2020. godini. Knjiga je prepuna emocija, a njih je autorica uspješno uskladila s formom i nastavila svoju uspješnu karijeru.
10. Zbirka priča “12 PRED ZIDOM”- Staša Aras
Dvanaest kratkih priča u zbirci raznolike su po svojim temama i formama. Autoricu privlače sjene u ljudskim životima i traži priče tamo gdje ljudi zanijeme, gdje ostanu bez teksta. U pričama se obrađuju razne teme kao rat i poslijeratne, socijalne i ine teme. Rat opisuje jer priča o ratu nikada nije prestala. U socijalnim temama vidi ono što ljude duboko dira, jer je to i svrha kratke priče da probudi reakciju i emocije. Kratke priče nisu autobiografske, nego su literarna obrada stvarnih događaja, a ponekad i fikcija, kao i odnos prema mjestu iz kojeg pojedinac dolazi, iz malih kamenih gradova ili sela na Mediteranu. Bavi se i ljudima koji su se našli pred zidom.
Pohađao sam dvije njezine radionice kreativnog pisanja koji su mi pomogle otkriti da imam dar za pisanje i na kojima sam puno naučio, pa priznajem da sam subjektivan.
