U Malome Stonu, točnije u Vili Koruni održana je javna tribina pod nazivom “Lučino razdolje – održivo rješenje ili kraj Malostonskog zaljeva?” u organizaciji udruge Stonskih školjkara. Znanstvene činjenice o mogućim i vrlo izvjesnim posljedicama Centra za gospodarenje otpadom na ovoj lokaciji iznijeli su prof.dr.sc. Stanko Uršić, dr.sc. Slaven Dobrović, bivši ministar zaštite okoliša, dr. sc. Ivo Lučić i prof.dr. sc. Nenad Jasprica. Svi su se složili kako je riječ o nepotrebnom, preskupom i opasnom projektu, koji ima alternativu koja je barem pet puta jeftinija te sigurnija za okoliš i zdravlje. Na tribini se nisu pojavili načelnici općina i predstavnici vlasti, koji su bili pozvani. “Nije kasno, iako to svi tako govore. Ako se ljudi slože, može se zaustaviti i ovaj projekt, vidjeli smo to na primjerima Srđa i HE Ombla”, kazao je županijski vijećnik Marko Giljača (SJG).
-Ovo je sulud i neodgovoran projekt koji će ugroziti uzgoj kamenica u Malostonskom zaljevu. To je centar za manipulaciju smećem, nikakv centar za gospodarenje otpadom. Krš je propusan, a u slučaju potresa pogotovo. Činjenica je da projekt CGO Lučino razdolje loš i suvišan, a stoji pola milijarde kuna. Za upola manje novaca da se napraviti bolje rješenje i na nekom drugom mjestu. Čitava stvar je vrlo loša, a praktički je sigurno da će se kad-tad onečistiti vode Malostonskog zaljeva. Postoji rješenje 5 puta
jeftinije koje ne dovodi od onečišćenja krša. U petom koljenu proklinjat će vas unuci i praunuci zbog ovoga. Na vama je da pružite otpor. Ston živi na kamenicama, zidinama i solani. Uništite kamenice i od čega ćete živjeti”, poručio je okupljenim mještanima Stona i okolice Stanko Uršić umirovljeni profesor Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, stručnjak za fizikalnu kemiju.
– Nije pitanje ekološke ugroze, hoće li stanje u Malostonskom zaljevu biti, dvije-tri sezone loše, riječ je o trajnom uništenju vrijednog krajolika, koji uz vaše vrijedne ruke proizvodi ekološke proizvode. Sustav CGO-a se gradi na obradi smeća, a odvojeno prikupljanje je izostavljeno. Drugi problem ovog projekta je cijena. Kako se župan usudi reći da to košta pola milijarde kuna? To je doista suluda cijena i pokazatelj rastrošnosti i
kriminalnog trošenja javnog hrvatskog i europskog novca. Govorimo o alternativi koja ima smisla, razdvajanju i reciklaži otpada, toga ovdje uopće nema. Unatoč ovoj cijeni, nema kvalitete komunalnog gospodarenja otpadom. Dogodit će se ono što se dogodilo u Rijeci s CGO-om Marišćina. Ugroza je sasvim izvjesna, a vaš strah je opravdan. U kratkoj demokratskoj povijesti mogli smo naučiti, kako su milijune kuna plaćene studije pune praznih podataka na temelju kojih su izvedene lažne tvrdnje da utjecaja na zdravlje i okoliš neće biti. U Rijeci imamo podatke gdje se vidi da je zrak unutar i oko pogona CGO-a ozbiljno zagađen. Jedina je alternativa, koncept koji ima smisla razdvajanje i recikliranje, kao što se to radi na Krku i u Međimurju, gdje je reciklaža dosegla 70 posto. To je učinkovit i puno jeftiniji put. Treba uspostaviti sustav odvojenog prikupljanja, sortirnice i kompostišta, a to je moguće smjestiti i na Grabovicu, kazao je Slaven Dobrović inače profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.
Na kasnije postavljenja pitanja o smradu kompostišta, Dobrović je odgovorio kako tehnološki dobro vođena kompostišta ne smrde.
-Svi koji živite na kršu, možete doći do istih zaključaka kao i ja koji sam prošao neke škole o tom kršu, kazao je dr. Ivo Lučić, krstolog i novinar. On je podsjetio na ljude koji su započeli borbu protiv CGO-a prije 10 godina, a u međuvremenu su i preminuli: Adama Benovića, Branka Grošetu i Mata Jerinića, zatim na Boška Skaramucu, Nevenku Grošeta Đirlić te don Voja Vlašića, za koje je tražio i dobio aplauz od prisutnih.
– Zamislite koliki je to sliv od Trnovice na ovamo 150 km2 na koje padne 1 300 mm vode na metar četvorni u prosjeku. Zamislite kolika je to količina vode godišnje, cijelo jezero. Ta voda u kršu završava u podzemlju. U Lučevom razdolju ima 70 vrtača po četvornom kilometru. To je jedan od tri prostora u Županiji s najgušćim rasporedom vrtača. Vrtače su lijevci koji u podzemlje propuštaju vodu. Ogromna količina vode tuda prolazi. Voda ide u podzemlje pa u more. Između Bistrine i Janske 40 je vrulja, izvora. To je iznimna prirodna sila koju nitko ničim ne može zaustaviti. 1962. ubačena je u jamu ispod Trnčine u Popovu polju boja koja je za 72 sata izašla u 16,6 km udaljenoj Bistrini, Morašini i Budinu. Nema dileme, čak i da ta voda negdje ostane tri mjeseca ili 10 godina, šteta je tu. Zagađena podzemna voda može i 10 godina stajati u podzemlju, dok ne dođe na površinu. Sigurnost oni u tom Centru zamišljaju kao da se radi o sobnim uvjetima, a sjetimo se kako je 1996. u Stonu bio potres. Što bi se dogodilo s tim Centrom u slučaju potresa? I bez potresa, kiše će deponij ispirati u krš. Studija o utjecaju na okoliš za riječki CGO Marišćina je isto tvrdila da utjecaja neće biti, a sad su stvari skroz drugačije. Smrdi posvuda, u zraku su prisutne toksične tvari. Za 15 milijuna kuna u 10 godina, Agencija za CGO Lučino razdolje nije napravila ništa. 10 milijuna kuna potrošeno je na hladni pogon i uhljebljivanje. Ja vas molim da ne vjerujete u te dokumente, koje vam predstavljaju, nego uvažite zdravorazumske i znanstvene razloge i činjenice. Aktivno trebate postupati. Zaštitite vjekovne obrte. Spasite sebe i povijest će vam biti zahvalna, zaključio je Lučić.
– Morao sam se odazvati jer je moja znanstvena karijera ovdje počela 80-ih godina. Malostonski zaljev bio je i razlog osnivanja Instituta za more u Dubrovniku. Ja i moje kolege napisali smo brojne znanstvene radove o Malostonskom zaljevu. Poznam ga i mogu o njemu govoriti. Naše iskustvo, znanstvenika koji se bave morem, je kako politika ne priznaje znanstvene činjenice. Turistički kapaciteti u Dubi stonskoj, natjerali su nas znanstvenike 2013. u akciju. Jasno smo rekli što će se dogoditi i kakve su posljedice gradnje takvog naselja na obali Malostonskog zaljeva. Politika nas je zanemarila, a Županijska skupština izglasala i to naselje većinom glasova ucrtala u Prostorni plan. Najveću opasnost ovog projekta vidim u utjecaju na hranu kojom se hrane kamenice, na plankton, koji ovisi o aktivnostima na kopnu. Što radite na kopnu, vidjet ćete u moru. Izdvojio bih od štetnih supstancija teške metale, odnosno teške kovine, koje fitoplankton, koji je glavna hrana kamenica, apsorbira. Osobno sam skeptičan kako će se to završiti jer to sve politika odlučuje, zanemarujući znanost i činjenice, zaključio je prof. dr. sc. Nenad Jasprica s Instituta za more i priobalje u Dubrovniku.
Marko Giljača županijski vijećnik liste Srđ je Grad istaknuo je kako se već 10 godina znanstvenici protive ovom projektu.
-Nije ovo ništa novo, sve nam govori da je ovaj projekt ekološka bomba koja će nam se svima obiti o glavu. Politika se najviše boji javnosti, nije još kasno. Alternative postoje, kao i sustavi razdvajanja otpada koji kreću od pojedinaca. Trudio sam se izučiti Studiju izvedivosti CGO-a. Ona ima pogrešne ulazne podatke. CGO je krpa kojom pravdamo nešto što smo potpisali s EU, samo malo veća Grabovica. Općina Ston nema adekvatno riješeno ni sakupljanje i odlaganje mješovitog otpada. Otpad se trenutno poluilegalno
izvozi na ilegalno odlagalište Klepovica u susjednoj državi. Županija ovim projektom potiče nerad vaših načelnika i gradonačelnika, sve ćemo poslati gore i gotovo. Europska unija je spora, ali jednom će shvatiti da podatci iz studije izvodivosti ne bate, i pozvat će na odgovornost. Država će možda morati preuzeti obaveze za projekt koji nam ne treba. Moramo biti glasni. Cilj nam je isti, očuvati kvalitetu života. Svi to trebamo sačuvati, nije kasno, bit će teško, ali sve je teško, zaključio je Giljača.
– Kad govore vlastodršci o ovom projektu, kažu kako je isti projekt uspješno realiziran u Ljubljani, ali ne kažu kako je Ljubljana shvatila da je riječ o promašenom projektu i prešla na skroz drugi princip smanjivanje primarnog otpada. Princip rada CGO-a je obrada miješanog smeća kojim nastaje gorivi otpad, šporko gorivo, koje koriste cementare. Naš bi gorivi otpad ili RDF, kako se taj ostatak zove, trebao završiti u cementari u Kaknju i tamo trovati ljude. Druga je stvar da su se centri kakav bi mi trebali izgraditi diljem Europe našli u neprilici kad su cementare počele odbijati kupovati to gorivo. RDF iz CGO Marišćina i Kaštijun nama se gdje slati na spaljivanje. Ljubljana je odustala od proizvodnje RDF-a jer austrijske cimentare za zbrinjavanje jedne tone gorivog plastičnog otpada traže od 120 do 200 eura. Iluzija je da će cementara u Kaknju tijekom 25 godina rada CGO Lučino razdolje za 30 eura po toni primati dubrovački RDF. Po svemu sudeći ni mi nećemo imat gdje to ostaviti, pa će cijena tone otpada biti ne, kako župan kaže 98 eura, nego za trećinu viša. CGO nudi rješavanje problema otpada za sljedećih 25 godina, a što nakon toga? Ako je suditi po Grabovici, samo će se proširivati. Mi ovdje ne govorimo o 25 godina, kako se to prikazuje, nego o nizu stoljeća kojim će deponij trovati Malostonski zaljev i primorje. Na Marišćini se 50 000 metara kubnih, usprkos “nepropusnoj” podlozi negdje izgubi. To je priznao direktor tog centra.
Ista “nepropusna” podloga planira se na Lučevom razdolju. Gdje je nestala ta voda? Svima nam je jasno. Ne odustajte jer se treba boriti za prvorazredenu vrijednost i zaustaviti opasnost koja će trajati stoljećima. Imali smo primjere štetnih projekata u Dubrovniku Srđ i HE Ombla. Za oba projekta bile su napravljene studije, i hrpa dokumentacije, izdane dozvole, ali smo ih uspjeli zaustaviti. Župan je rekao jednom, ako do 2018. ne budemo imali CGO, dogodit će nam se Napulj. Nama se već događa Napulj i nastavit će se događati na Grabovici sve do 2023. iz cijele Županije smeće odlažemo poviše Omble. Iluzija o odvođenju smeća u Gunju je propala. A oni koji nisu izgradili sustav rješavanja problema otpada, opet nameću CGO, kao rješenje, zaključio je Đuro Capor koordinator inicijative Srđ je Naš.
Nakon izlaganja prisutni su mogli postavljati pitanja. U raspravi su sudjelovali županijski vijećnici Marko Mišo Mujan i Pero Jerković, koji su obojica pozvali Stonjane da razgovaraju s drugim županijskim vijećnicima, koji su digli ruku za ovaj projekt. Pozvali su ih na akciju pružanja otpora i organiziranje.
Slaven Dobrović donio je sa sobom i uzorke reciklirane plastike u granulama, koja se ponovno može prodati i od nje se nešto novo proizvesti.
– Plastični otpad se može isprati da ne smrdi i suha plastika se u sortirnicama sortira po boji, po…zatim se reciklira i pretvori u granule. Mi trenutno kupujemo plastiku iz Kine, a mogli bismo je i sami proizvoditi iz smeća. Zeleno gospodarenje otpadom, razdvajanje i recikliranje, otvara nova radna mjesta. Nema valjanog i jasnog razloga i argumenta u javnom interesu da se ovo gore gradi, treba pitati župana zašto on to radi?, kazao je Dobrović.
Stijepo Sutić iz Lisca javio se za riječ i kazao kako je svjedočio lažnim trasiranjima u Liscu.
– Sreo tako ja u Liscu direktora Hrvatskih voda iz Splita kako traži ponore. Pokazao sam mu ponor u Liscu, a bio je sa mnom i Potrebica. Sutra će, kaže on, baciti neku boju u ponor. I sutra sam poslo dva moja čovjeka da gledaju što će napraviti. Bacili su 5 kanta boje u ponor i istog je trena boja bila u Janskoj uvali za uru vremena pod Banićima. Kad se popišamo gore, sve vam dođe u Malostonski zaljev, a đe ste vi Stonjani i što radite
i koga se bojite?, kazao je Sutić i kazao kako je spreman i svjedočiti o “lažnim trasiranjima”, nakon onog prvog, koja su pokazala da “nema negativnih utjecaja na okoliš”.
Govorili su i drugi mještani Stona, mahom svi protiv ovog projekta, kao i gospođa Nevenka Grošeta Đirlić iz inicijative Pravo na zavičaj, koja se već odavno bori protiv CGO Lučevo razdolje. Na kraju je zaključeno kako se građani trebaju zajedno organizirati Stonjani,Primorci,ali i svi drugi kojima su kamenice drage i krenuti u akciju otpora projektu.
Tribinu je organizirala udruga Stonski školjkari koju vodi Marija Radić, a voditelj tribine bio je Vedran Kunica.
