Mlada, ambiciozna i znanja željna fizioterapeutkinja Petra Ereš nedavno je završila dvogodišnju edukaciju po Vojta principu, što je kao radosna i veoma važna, te pažnje vrijedna vijest zabilježena i na stranici Udruge Dva skalina gdje trenutno radi. Petra je dosadašnja iskustva stjecala kroz privatnu praksu, odnedavno je “kotačić” bolničkog zdravstvenog sustava, no, iščitavajući njena razmišljanja o profesiji kojom se bavi i entuzijazmu kojim je obavlja, ovo je tek početak uspješne karijere na pomoć – drugima.
Petra, čini se da se prezime Ereš u ovom gradu počelo povezivati uz profesiju nekoliko generacija fizioterapeuta… otkud kod Tebe poticaj da se odlučiš time baviti?
-Zanimanje za ovu profesiju razvilo se još u osnovnoj školi, kada sam imala priliku vidjeti koliko stručna pomoć može napraviti konkretnu razliku u životu pojedinca. Takva iskustva ostavljaju dubok dojam i bude želju za pružanje pomoći drugima. Empatija i osjećaj zadovoljstva kad nekome olakšate bol i vratite funkcionalnost su snažan motivator.
Prema dosadašnjem stečenom iskustvu izabrala si pravu profesiju za sebe, što je zaista velika sreća. Što te motivira?
-Radila sam na nekoliko mjesta, uključujući bolnicu i privatnu praksu, što mi je omogućilo širok spektar iskustava. Započela sam svoj rad u privatnoj poliklinici, koja je jedna od vodećih ustanova za neurorehabilitaciju robotikom, gdje sam stekla vrijedno iskustvo u primjeni najsuvremenijih tehnologija u radu sa djecom i odraslima. Trenutno sam zaposlenik bolnice, s radnim mjestom u Udruzi Dva skalina, neprofitnoj organizaciji koja pruža podršku osobama s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima. Kao dio multidisciplinarnog tima u bolnici, specijalizirana sam za neurorehabilitaciju beba.
U svojoj praksi primjenjujem Bobath koncept, Bowen i Vojta metodu, prilagođavajući pristup individualnim potrebama svakog djeteta. Terapijski rad uključuje i detaljnu procjenu motoričkog razvoja, te kontinuirano praćenje napretka. Osim terapije, veliku pažnju posvećujem edukaciji i podršci roditelja, koji su ključni sudionici u terapijskom procesu. Nastojim im pružiti jasno razumijevanje djetetovog stanja i razvojnih potreba, uz detaljno objašnjenje terapijskog postupka kojeg provodimo, kao i njihov značaj za napredak.
Osjećam da sam pronašla profesiju koja odgovara mojim sposobnostima i interesima, a povratne informacije pacijenata dodatno me motiviraju. Nastojim stvoriti povjerenje i otvorenost, kako bi roditelji osjećali da imaju sigurnu osobu kojoj se mogu obratiti s pitanjima, zabrinutostima ili izazovima.
Za Tvojom profesijom u bolničkom sustavu postoji sve veći interes, ali jesu li dobro ekipirani timovi i dostupna suvremena tehnologija?
-Da, postoji značajan interes za mojom profesijom, osobito u bolničkom okruženju gdje su potrebe za kvalitetnom neurorehabilitacijom, posebno kod beba i djece, sve veće. Razvoj medicine i sve veća svijest o važnosti rane intervencije doveli su do porasta potražnje za stručnjacima u ovom području. Stručnjaci igraju ključnu ulogu u poticanju normalnog motoričkog i neurološkog razvoja, što dugoročno djeci omogućava bolju funkcionalnost i neovisnost.
Zdravstveni sustav sve više ulaže u edukaciju i razvoj multidisciplinarnih timova. U takvom timu, osim doktora i fizioterapeuta, uključeni su radni terapeuti, edukacijski rehabilitatori, logopedi, psiholozi i druge struke. Ovakav pristup, ne samo da omogućava djeci bolje funkcionalne rezultate, već doprinosi i stvaranju boljeg zdravstvenog sustava u kojem je svaki stručnjak bitan kotačić u rehabilitacijskom procesu, s ciljem postizanja trajnog i sveobuhvatnog napretka.
Unatoč trenutnom napretku, još uvijek ima prostora za dodatno unapređenje kroz ulaganja u infrastrukturu, tehnologiju, edukaciju stručnjaka i jačanje suradnje. Svi ovi elementi mogu rezultirati boljim terapijskim ishodima, većom funkcionalnošću djece i boljom kvalitetom života obitelji.
Nedavno si završila dvogodišnju edukaciju VOJTA principa – što je to točno i zašto si se odlučila za tu vrstu terapije koja je, spomenimo, po prvi put roditeljima dostupna u Dubrovniku?
-Nedavno sam završila dvogodišnju edukaciju za primjenu Vojta principa, što predstavlja važan korak u mom profesionalnom razvoju kao fizioterapeuta.
Vojta terapija je specijalizirana terapijska metoda u neurorehabilitaciji koja se ujedno naziva i refleksna lokomocija. Jedinstvena je po tome što se temelji na dubokom razumijevanju razvoja središnjeg živčanog sustava i refleksnih mehanizama. Potiče se aktivacija refleksnih obrazaca pokreta koji omogućuju pravilno kretanje i napredak, čime se smanjuju rizici od trajnih motoričkih i razvojnih problema. Terapeut pozicionira dijete ili odraslu osobu u specifične položaje na stolu ili podu, te uz primjenu pritiska ili podrške na određene dijelove tijela, aktivira refleksni mehanizam. Vojta terapija se može primjenjivati kao temeljna terapija u području fizioterapije kod svakog poremećaja kretanja u mnogobrojnim oboljenjima kao što su: centralni poremećaji koordinacije u dojenačkoj dobi, poremećaji kretanja nastalih zbog ozljede mozga (npr. cerebralna paraliza), kod različitih mišićnih bolesti, kod bolesti i funkcionalnih ograničenja kralježnice (skolioze), za dodatno liječenje poremećaja razvoja kukova (displazije i iščašenja) itd.
Moja odluka za odlaskom na Vojta edukaciju nije bila jednostavna ni slučajna. Ona je rezultat mog dugogodišnjeg iskustva, profesionalnog rasta i dubokog uvjerenja u važnost rada s djecom koja se suočavaju sa poteškoćama. Želim kontinuirano učiti, usavršavati svoje vještine i primjenjivati metode koje donose stvarne rezultate.
Mnogi roditelji i obitelji do sada nisu imali pristup ovoj metodi u Dubrovniku, te su se zbog toga djeca često morala upućivati u druge gradove kako bi dobila odgovarajuću terapiju. Želim osigurati kontinuiranu terapiju i edukaciju koja omogućuje djeci dugoročni napredak, surađivati sa stručnjacima iz drugih područja, educirati roditelje i graditi zajednicu u kojoj svako dijete dobiva priliku za razvoj i neovisan život.
Kakva iskustva nosiš iz angažmana i posla u Udruzi Dva skalina? Budući si iskustva stjecala i u privatnom i u javnom zdravstvenom sustavu, koliko su ona slična, a koliko različita?
-Rad u bolnici, Udruzi Dva skalina i u privatnoj poliklinici pružio mi je priliku da steknem duboko iskustvo i jasnu sliku o tome kako različiti konteksti – javni i privatni sektor – oblikuju pristup fizioterapiji, rad s djecom, obiteljima i timskom suradnjom. Svaka od ovih ustanova ima svoje prednosti, izazove i vrijednosti koje doprinose mojem profesionalnom razvoju i svakodnevnom radu.
Privatni sektor pruža fleksibilnost, dok javno zdravstvo omogućava dostupnost terapije široj populaciji. Moj cilj, kao fizioterapeuta, uvijek ostaje pružanje najbolje moguće skrbi za djecu i stvaranje uvjeta za njihov napredak, no način na koji to postižem varira ovisno o sektoru u kojem radim.
Sve je više potrebe za uključivanje fizioterapeuta u razvoj djece odmah po rođenju – zašto je rana intervencija toliko bitna?
-Rana intervencija je ključna jer prve godine života predstavljaju period najintenzivnijeg neurološkog i motoričkog razvoja. U tom periodu mozak ima izuzetnu sposobnost prilagođavanja (neuroplastičnost), pa se korekcija problema može postići mnogo brže i efikasnije. Sve veća potreba za uključivanjem fizioterapeuta u brigu o bebama nakon rođenja proizlazi iz različite problematike. Najčešći razlozi su: problematične trudnoće i porodi, povećan broj prijevremeno rođenih beba, poremećaji tonusi mišića (hipertonus i hipotonus), posturalne asimetrije i deformacije (npr tortikolis, plagiocefalija), kašnjenje u razvojnim fazama, senzorika, neurološke poteškoće (cerebralna paraliza) i ortopedske poteškoće.
A s kojim se poteškoćama odrasli najviše suočavaju i dolaze po pomoć?
-Odrasle osobe najčešće dolaze po pomoć zbog boli, smanjenje pokretljivosti, slabosti ili poteškoća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti koje utječu na kvalitetu života. Ove poteškoće najčešće spadaju u: mišićno-koštane probleme, degenerativne bolesti (osteoporoza, osteoartritis Itd.), neurološke probleme (moždani udar, Parkinsonova bolest), kardiovaskularne i respiratorne probleme, postoperativne rehabilitacije.
