Povodom Dana žena, Centar za karijere mladih Dubrovnik organizirao je panel raspravu na temu „Žensko poduzetništvo“. Na panelu su sudjelovale Maje Čebulc, osnivačica prve privatne ljekarne u Dubrovniku, vlasnica agencije za vjenčanja Martina Pavleković te vlasnica restorana Ana-Marija Bujić. Odogovrile su na pitanja razlikuje li se žensko od muškog poduzetništva, koji su najveći izazovi u pokretanju vlastitog posla te kako je korona utjecala na njihovo poslovanje.
Tijekom ovog panela mogla su se čuti iskustva i savjeti Maje Čebulc,
osnivačice prve privatne ljekarne u Dubrovniku već 1993. godine i dobitnice
Nagrade za poduzetnicu godine 2018., iskustvo poduzetničkog puta Martine
Pavleković o tome kako je započela sa svojom karijerom u organizaciji
vjenčanja te kako zamišlja svoju buduću karijeru na nekim novim projektima, a treća sugovornica svim je poznata po ukusnim jelima koje predstavlja putem svojih društvenih mreža, kuharica, ali i u svojem restoranu Pantarul, Ana-Marija Bujić.
Uvodno je moderatorica Ivana Grkeš zamolila da se poduzetnice predstave.
-Nakon završenog studija zaposlila sam se u ljekarni Dubrovnik gdje sam provela 12 godina. Nakon toga 1993. s jednom idejom koja se rađala i prije otvorila sam prvu ljekarnu. To je bila jedna od prvih ljekarni u Hrvatskoj gdje i danas radim – kazala je Maja Čebulc.
-Obično kada se predstavljam imam problem koje od zanimanja odabrati zato jer se moja karijera vrti na dva kolosijeka, jedan su jezici, završila sam magisterij engleskog i francuskog jezika, a drugi je kolosijek vezan za hranu u svim njezinim aspektima, od samog kuhanja, pripreme, fotografije… Moj poduzetnički život se odvija u te dvije trake, a suvlasnica sam i jedne škole stranih jezika u Zagrebu – predstavila se ukratko Ana-Marija Bujić.
Nakon njih dvije publici se predstavila i Martina Pavleković.
-Vlasnica sam agencije Yes I Du koja se bavi organizacijom vjenčanja i evenata. Uz to sam još pokrenula i školu mentalne aritmetike za djecu i radim na još nekoliko projekata koji su u začetku. Teško mi je reći čime se točno bavim, koji je moj core buisness, ali mislim da je upravo to i poanta poduzetništva te da na takav način dosta ljudi u poduzetništvu i funkcionira. Ne drže se samo jednog posla i jedne branše, nego su svestrani – kazala je Martina.
Prepričale su i koji su ih strahovi prije samog početka poduzetništva pratili kao i kakva je bila reakcija obitelji.
-Ideja za otvaranje prve ljekarne rodila se u ljeto 1992. godine uz veliku podršku supruga. Krenula sam u realizaciju, ali postojao je strah, a pogotovo jer tada još nije bio završio ni rat. Bila je velika nestašica lijekova, trebalo je osigurati povoljan kredit, naći prostor i kadar kao i zadobiti povjerenje dobavljača – opisala je svoje početke u poduzetništvu Maja Čebulc koja je dodala kako joj je 28 godina rada jako brzo prošlo.
Svaki roditelj na neki način svojim idejama i ponašanjem utječe na svoje dijete, a Maja je spomenula kako su njezina djeca kazala kako sigurno nikada neće završiti studij farmacije, a sada obadvoje njezine djece radi upravo u ljekarni te je to danas obiteljska firma.
Ana Marija je kazala kako je njezina pozadina vrlo poduzetnička.
-Moj đed dok je bio živ, cijeli je svoj život proveo u papirnici. Kada je došlo vrijeme mirovine on i baba su zaključili da oni nemaju mira i otvorili su pod stare dane vlastitu firmu. Za našim obiteljskim stolom stalno su se potezala pitanja kako i što napraviti, hoćemo li se seliti, treba li nekoga zaposliti. Znači odrasla sam slušajući njih i vjerujem da je to ušlo u pore moga organizma. Vidjela sam koliko oni uživaju u tome radu.
Dodala je kako je jako važno steći iskustvo, gledati kako to netko drugi radi i kako bilo koje poslovno iskustvo osobu može naučiti određenim vještinama, a što je prenosivo na bilo koji drugi posao.
Martina je kazala kako i ona isto tako dolazi iz poduzetničke obitelji.
-Moji roditelji su imali prvu tiskaru poslije rata u Dubrovniku i još uvijek ju imaju. Isto tako se za stolom, a i dan danas govori što će se i kako raditi i to sve utječe na djecu, a to vidim i po svome djetetu koje već ima neke poduzetničke ideje i gleda kako to provesti. Neko iskustvo može stvoriti temelj s kojim se može krenuti u poduzetničke vode. Ja sam bila zaposlena u jednoj konzalting firmi, pa onda i u Ministarstvu zaštite okoliša i to mi je bio veliki poticaj da odem u poduzetništvo zato što je to bio posao s kojim se ja nisam mogla pomiriti da ga radim niti me to ispunjavalo, ali je veselio mog tatu, jer je taj posao bio siguran s dobrom plaćom – kazala je kroz smijeh Martina.
Rekla je i kao nije imala iskustva u organizaciji vjenčanja te je paralelno s radom u Ministarstvu istraživala tržište i onda pokrenula svoju firmu. Tržište je kaže, zahtijevalo takvu vrstu agencije, a dubrovačke agencije za organizaciju vjenčanja su bile jedne među prvima u Hrvatskoj.
Moderatorica ih je upitala koliko je pandemija utjecala na njihove poslove te jesu li uspjeli ostvariti nekakve pozitivne promjene.
Martina je kazala kako je branša vezana uz organizaciju vjenčanja jako potonula. Nije previše optimistična oko ovogodišnje turističke sezone 2021., a što će im zadati još i veće probleme. Dodaje kako se nastoje prilagoditi i okrenuti drugim tržištima kao što je Poljska.
-Ja u koroni ne vidim ništa pozitivno, ljudi traže neke pozitivne strane i najviše me nervira kada neki kažu kako nam je ovo trebalo da bi nešto kao naučili. Mislim da nam ipak nije ovo trebalo. Mislim da takva izjava dolazi od ljudi koji inače ne znaju odrediti mjeru u životu. Ako previše trčimo za novcima korona će ih samo malo usporiti, ali oni će kasnije opet nastaviti svojim putem, trebali bi svi naći balans između privatnoga i poslovnoga i ne pretjerivati ni u čemu – kazala je Ana-Marija koja je dodala kako je korona njihovom poslovanju donijela samo negativne stvari.
Kada se spomenu ljekarne neki će pomisliti kako njih možda korona kriza nije dotakla no Maja je opovrgnula takvu tezu i dodala kako su imali veliki pad prihoda.
-Prvo smo trebali na malo drugačiji način organizirati rad ljekarni, zaštiti djelatnike, preurediti ljekarnu, a paralelno s tim trebalo je pružiti još veću pomoć ljudima. Osjetio se priličan pad prometa jer ljudi u ovo doba najviše kupuju maske, dezinficijense, rukavice, a manje kupuju kozmetiku i pripravke koje radimo. Pao je promet i ljeti jer turizma nije bilo.
Sugovornice su imale različito mišljenje oko ženskog i muškog poduzetništva, jedne su govorile kako su žene dosta emotivne i kako upravo ta emotivnost utječe na njihove odluke, dok su druge kazale kako ima i muškaraca emotivnih te kako je možda ipak bitno kakva je sama osoba bez obzira na spol. Kazale su i kako su muškarci ponajviše “praktični” i ponekad možda „hladni” u međuljudskim odnosima i komunikaciji na poslu dok takve stvari žene puno bolje obavljaju. Sve su se složile kako je najvažnija sposobnost i određena ideja čovjeka bez obzira bio to muškarac ili žena te kako u životu postoje samo uspješni ili neuspješni.
Na kraju su se složile kako je za poduzetništvo važno imati ideju te u nju vjerovati. Slažu se kako je potrebno uložiti jako puno truda te kako nema nekakve prokušane formule za uspjeh.
