Vjekoslav i Monika Prović nova su generacija u obitelji, koja se odavno bavi vinarstvom, jedna od rijetkih u dolini Neretve. Njihovo vino Pagan ove je godine na prestižnom Decanteru osvojilo zlatnu medalju. A oni su nam ispričali svoju obiteljsku vinsku priču, koja iznimno je zanimljiva, samim time što je zlatna medalja stigla u kraj u kojem su vinograde odavno zamijenili nasadi mandarina.
Vjekoslav i Monika od malih su nogu naučeni na promjene. Oboje su rođeni u Metkoviću, odrastali su u Opuzenu, pa onda u Omišu gdje su živjeli 3 godine. Svoje formativne godine proveli su u Splitu, gdje su završili gimnaziju. Selidbe obitelji bile su uglavnom povezane uz poslovne poduhvate njihovih roditelja.
-Zahvaljujući avanturističkom duhu naših roditelja te njihovoj ljubavi prema spizi i vinu, koje se u obitelji prvo hobistički radilo, otkrivali smo svijet kroz razne okuse i mirise na našim obiteljskim putovanjima. Nitko od nas dvoje nije diplomirani enolog, oboje smo ušli u svijet vina i vinarstva preko obiteljske tradicije. Volimo reći da smo “enolozi po zanatu”. Stoga se uvijek rado konzultiramo s enolozima konzultantima, čije mišljenje izrazito cijenimo i od njih dodatno učimo. A evo baš nedavno smo ugostili smo i gospodina Christophera Burra iz Engleske, koji nosi titulu Master of Wine.
Monika je studirala politologiju te je 2005. stekla titulu magistre na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Radila je kao projekt menadžer na različitim projektima, a 2015. odlučila se posvetiti obiteljskom poslu – vinariji. Uskoro se vratila u Split, gdje i danas živi, te osim obiteljskog posla u vinariji, radi kao someljerka u renomiranom splitskom restoranu Zrno Soli.
-Vinogradom se najviše bave roditelji i Vjekoslav uz sezonsku pomoć radnika kada su radovi u vinogradu intenzivniji. U proizvodnji je Vjekoslav naslijedio oca, premda je otac i danas važna iskusna ruka u podrumu, a ja asistiram za vrijeme berbe te sudjelujem u odlukama o stilsitiskama vina, izboru sorti i izlascima na tržište, kaže Monika.
Vjekoslav se 2007. vratio u Opuzen s diplomom prvostupnika politologije s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. A osim podruma, vodi i mali obiteljski hotel Merlot u Opuzenu.
-Vino je duboko ukorijenjeno u našoj obitelji jer su naši pradjedovi od davnina imali svoje vinograde i proizvodili vino za obiteljske potrebe, a pradjed Šimun je pravio drvene bačvice i badnje iz hobija. Prvi se ozbiljnijom proizvodnjom počeo baviti Zvonimir Kiridžija, tatin ujak te je 1982. dobio Veliku zlatnu medalju za svoj merlot na sajmu u Ljubljani. Odrastavši uz ujaka Zvonimira vino je posebno intrigiralo našeg oca Branka te je s bratom Mirkom odlučio 1997. pokrenuti našu današnju vinariju, kao hobi. Okidač za ulazak u profesionalno bavljenje vinom bila je zlatna medalja sajmu Gast u Splitu 2002. godine za Merlot 1999. Baš te 2002.godine sadimo naš prvi vinograd sortama merlot, cabernet sauvignon, po uzoru na Bordeaux,a zbog sličnosti terroira te chardonnay.
Monika dodaje kako su prvi na jugu Hrvatske tada posadili chardonnay.
-Nakon našeg podneska Ministarstvu poljoprivrede ova je sorta ušala u preporučene sorte ovog kraja. Inspiracija za chardonnay ocu i stricu bio je slavni Miljenko (Mike) Grgić, naš Neretvanin iz Desana, koji je bio kreator chardonnaya za vinariju Chateau Montelena kojim je na slijepom kušanju 1976. u Parizu pobijedio najbolje i najslavnije chardonnaye francuskih proizvođača.
Oboje se sjećaju trenutaka iz djetinjstva vezanih uz jematvu, koji su im, čini se, odredili i životne sudbine.
-U djetinjstvu mi je najzabavnije bilo vrijeme jematve te bi uvijek nagovorio oca i djeda da mi odvoje mali dio grožđa u jedan plitki drveni badanj da ga ja mogu gnječiti nogama. Osjećaj propadanja u grožđe i cijeđenja mošta bio je nešto posebno, kaže Vjeko.
Monika se pak sjeća mirisa, a osobito okusa slatkog mošta iz konobe u sklopu obiteljske kuće.
-Cijela ulica vonjala je na slatki grožđani sok. Posebno pamtim kad bih kao mala djevojčica s djedom prije obiteljskog ručka išla u konobu natočiti vino za trpezu.
Prve uspjehe s vinima Prović već su postigli otac i stric 2002. i 2005. godine osvojivši zlatne medalje na sajmovima u Zagrebu i Splitu za merlot iz 1999. te MC merlot-cabernet iz 2003. Uslijedilo je zatim više priznanja na smotri dalmatinskih vina Sabatina, a prvo međunarodno priznanje stiglo je 2018. na Decateru za chardonnay 2016, a kasnije i na IWC International Wine Challenge.
-Sestra i ja ušli smo u svijet vina i proizvodnju po završetku fakulteta, a kompletno poslovanje vinarije preuzeli smo 2018., naravno i dalje uz očevu pomoć i savjetovanje. Naš prvi uspjeh po preuzimanju bila je zadržana bronca za chardonnay 2018. na Decanteru, zatim srebro za Pagana 2017. na Mundus Vini, a posebno smo ponosni na broncu za Liviju – zlataricu 2021. , koja je nagrađena na Decanteru jer je upravo Monika intervenirala kod organizatora da ubace sortu u svoj sustav, kako bi je mogli prijaviti na natjecanje. Naša je Livija bila prva zlatarica ikad koja je stigla u London ili na ijedno svjetsko ocjenjivanje i kasnije se okitila bronačnom medaljom za berbu 2021., a ove godine i 2022. Naš Dux, plavac mali, ove se godine okitio zlatom na Concours Mondial de Bruxelles, ispričao nam je Vjeko.
Po čemu je, Vjeko, vaš Pagan Reserva tako poseban?
-Pagan Reserva posebno je vino po tome što se radi od prosušenog grožđa, a mi smo prvi te možda i jedini, koji tom posebnom tehnologijom proizvodimo suho vino. To je zapravo na neki način prvi hrvatski Amarone J. Za merlot koji ide u ovu kupažu radimo izbornu berbu najboljih trsova koji onda ide na prosušivanje od 2-3 mjeseca u kontroliranim uvjetima te nakon toga na fermentaciju i odležavanje.
Prije punjenja se kupažira s plavcem malim i cabernet sauvignonom, a sva vina odležavaju 2 godine u barrique bačvama od francuskog i američkog hrasta. Merlot i cabernet sauvignon za ovo vino dolaze iz naših vinograda na ušću Neretve, položaji za koji je još od 1980-ih godina poznato da daju vrhunske ekspresije ovih sorti. Zbog specifičnog tla i klime pod utjecajem Neretve i mora ima puno sličnosti sa najboljim položajima Bordeauxa. Plavac mali dolazi s Pelješca, položaj Postup, iz vinograda na 300m nadmorske visine, nadaleko je poznat te je, uz Dingač, zasigurno najbolje što plavac mali može dati. Prvi Pagan Reservu napravili smo tijekom berbe 2015. kada smo se, na ideju našeg oca Branka, odlučili za prosušivanje merlota i to je bio samo mali eksperiment od svega 600-700 butelja. Vidjevši da smo dobili nešto sasvim posebno, krenuli smo u ozbiljniju proizvodnju. Ime je dobio po srednjevjekovnom nazivu za Neretvansku kneževinu.
Ove godine na Decanteru, Provići su, osim zlata za Pagan Reservu, nagrađeni s još 3 brončane medalje: za Liviju – zlataricu 2022., Naron – chardonnay sur lie 2020. te Agron trnjak 2021. Monika nam je kratko predstavila nagrađena vina.
Livija – ime je dobila po prvoj rimskoj carici, Liviji, Augustovoj ženi. Vinifikacija je isključivo u inox tankovima i ona je zavodljivo, svježe vino, vrlo reska, miriše na citruse, krušku, bijelo cvijeće, ima niske alkohole pa je veoma lagana te izvrsno prati npr. kamenice ili carpaccio od tikvica.
Naron – je latinsko ime za Neretvu i radi se o limitiranoj seriji od samo 900 butelja godišnje. Grozdovi se selektiraju u vinogradu uz raniju berbu nego za “bazni” chardonnay. Vino fermentira u drvenim bačvama od 225l burgundskog stila i odležava uz miješanje na finom talogu 12 mjeseci. Naron je raskošni chardonnay, stila južnog dijela Burgudnije, vrlo kremozno na nepcu te ima veoma dug završetak. Potrebno ga je poslužiti na barem 12C kako bi se arome lijepo razvile i pokazale u čaši. Sjajno se slaže s našom jeguljom na ražnju.
Agron – trnjak je pravi dragulj među autohtonim crnim sortama, a nosi ime ilirskog kralja za čije je vladavine Ilirsko kraljevstvo, koje je obuhvaćalo Neretvu, bilo najjače. I on je upravo kombinacija dvaju svjetova, snage i bogatstva, ali i mekoće Dalmacije. Odležava u francuskom hrastu 12 mjeseci. Mi ga radimo s naglaskom na njegove bogate voćne arome i eleganciju s potentnim ekstraktom. Sjajno prati neka jela od tune ili brudete.
Pagan – smo već opisali dijelom, on je kompleksno vino punog tijela, arome kupine, borovnice, tamne čokolade, malo vanilije, zrelih tanina, veoma svježe i živo jer je prosušivanje rezultiralo koncentracijom ekstrakta i kiselina. Bogato i puno, s velikim potencijalom za daljnje odležavanje, a prija uz divljač, pašticadu i mesne odreske.
Inače smo navikli da u našoj županiji vrhunska vina dolaze s Pelješca i s Korčule, eventualno Komarna i Konavle, no zašto Neretva, koja ima svakako puno veće poljoprivredne površine u proizvodnji vrhunskih vina pomalo zaostaje? Je li to zbog zemljišta, tradicije?
-Pelješac i Korčula imaju fantastičnu tradiciju te neke od najpoznatijih hrvatskih vinskih položaja – Dingač, Postup, Čara koji su oduvijek poznati po nekima od najboljih vina iz Dalmacije, područja poput Konavala i Komarne brzo su stasala zbog značajnog oživljavanja i sadnje vinograda, a u Neretvi se nažalost odvijao obrnuti proces.
Nekadašnji Pik Neretva je 1980-ih godina imao velike nasade vinograda te proizvodio vina poznata po cijeloj Jugoslaviji. Dolaskom rata vinogradi su zapušteni te naknadno zamijenjeni mandarinama, koja je od 90-ih nadalje bila ekonomski isplativija kultura. Međutim našeg oca i strica vodila je istinska zaljubljenost u vino te su oni izvadili mandarine i sadili vinograde. Malo je poznato da je i Bordeaux nekada bio močvarno područje koje je meliorano u 12. stoljeću nakon čega je krenuo razvoj regije. Naša je Neretva meliorirana 50-ih godina 20. stoljeća pa imamo samo malu razliku u godinama. No, osim toga, sličnost se ogledava i tome što obje regije krasi terroir koji je oblikovalo more i rijeka, koji moderiraju klimu na način da prolongiraju proces dozrijevanja grožđa u završnoj fazi sazrijevanja. Bitna razlika je ipak u tome što mi imamo toplu mediteransku klimu, a Bordeaux maritimnu te mnogo više padalina i magle, kojih kod nas nema, što utječe na stilistiku vina na kraju. Kako smo praktički jedini proizvođač vrhunskih vina baš iz doline Neretve bio je potreban ogroman trud i rad za plasirati naša vina i stvoriti prepoznatljiv brand, objašnjava nam Monika.
Provići vina proizvode od grožđa uzgojenog u vlastitim vinogradima u dolini Neretve, ali i iz kooperacija s drugih položaja. Tako kupuju plavac mali s Postupa, pošip iz Čare, zlataricu i trnjak iz Kutca i Vine, najboljih položaja u području Vrgorca. A gdje se mogu kušatii kupiti njihova vina?
-Naša vina mogu se kupiti u vinariji i našem obiteljskom hotelu Merlot u Opuzenu, a prisutna su u restoranima kroz cijelu Hrvatsku, osobito na području Splita, Dubrovnika i Makarske, od restorana Zrno Soli, ZOI i Bokerija u Splitu, preko poznatih dubrovačkih hotela Excelsior i Argentina, restorana Kopun, pa sve do restorana s Michelinovim zvjezdicama poput šibenskog Pelegrinija i restorana Nebo u sklopu Riječkog Hiltona.
Kroz hotel i restorane naša su vina kušali brojni poznati gosti kao što je Goran Višnjić, koji je prije par godina bio u Opuzenu, pa Karl von Habsburg-Lothringen, a posebno ćemo izdvojiti jednog gosta koji je našeg Pagana proglasio zlatnim i prije samog Decantera, riječ je o našem generalu Gotovini koji ga je kušao ovog proljeća u restoranu Zrno Soli, kaže Monika.
Monika živi u Splitu jer joj baš nije bilo jednostavno, nakon Zagreba napustiti veliki grad, dok Vjeko sa užom i širom obitelji živi u Opuzenu. Zanimalo me je kako se tamo živi i nedostaju li mu neki sadržaji?
– Život u Opuzenu sličan je pretpostavljam životu u drugim malim gradovima. Ima svoje prednosti i mane. Prednosti su zasigurno mirniji život među poznatim ljudima, blizina familije i manja užurbanost u odnosu na grad. Sadržaja naravno nedostaje, prvenstveno kulturnih i zabavnih, ali kako sam u životu navikao biti konstantno u pokretu nije mi problem otići do Dubrovnika, Splita ili Mostara za ono što mi je interesantno, a svi su na sat i pol vožnje od Opuzena.
U vinariji uz brata i sestru sudjeluje i cijela šira obitelj. Otac Branko, majka Terezija, stric Mirko i njegova obitelj i Vjekova supruga Bernarda. Njihova treća sestra Iva i njezin suprug također rado „daju ruke“ kada su u prilici. Vino povezuje cijelu obitelj. A kakvi su im planovi za budućnost?
Budućnost vinarije vidimo u vinima vrhunske kvalitete s našim „potpisom“ te još nekim novim originalnim etiketama koje se već testiraju. Naša ideja je vrhunska kvaliteta s prepoznatljivim stilom i brendom. Želimo dodatno osnažiti prepoznatljivost autohtonih sorti zlatarica i trnjak, koje, smatramo, imaju ogroman potencijal te ih želimo približiti hrvatskih i stranim ljubiteljima vina. Imamo još neke ideje, koje su u povojima, popratite nas na Facebooku i Instagramu gdje uvijek možete prvi saznati naše novitete.
Uz dva posla, koja svatko na svojoj strani obavljaju ovi mladi ljudi imaju i zanimljive hobije. Vijeko se bavi fotografijom, a veliki je filmofil. Možda jednom, kad uhvati vremena, napiše i scenarij za vlastiti film. Monika je pak strastvena plesačica argentinskog tanga, a bavi se i tenisom i plivanjem.
FOTO: Obiteljski album i Ivan Ivanišević
