Dan je crvenih haljina. Nije riječ o modi ili pomodarstvu. Prvog petka u veljači skreće se pažnja na opasnost od moždanog udara kod žena, a crvena haljina je izabrana kao simbol “upozorenja”. Simptomi su (pre)često skriveni, pa se na današnji dan žene upozoravaju da obrate pažnju na znakove koji bi mogli značiti – moždani udar. Tim povodom, naša kolegica Lorita Vierda je, onako kako samo ona zna, napisala svoje iskustvo s moždanim udarom na svom fb profilu. Prenosimo ga u cijelosti:
Ne nosim crveno. To je jedina boja koju ne nosim, ali #nosimcrveno iznutra, jer se to nosi kao posljedica svega u čemu niste dovoljno dali sebi, nego drugima. Malo je dug post, ali eto, jednom ću ga i ja rastegnut’.
Kad ti ‘sjedne’ da si sad sa stotinu smetnji, da si dekoncentrirana, nagluha, da prtljaš jezikom, da mozak radi jedno, a tijelo i jezik drugo, da ti je fitilj sve kraći kao i broj prijatelja, da nakon par sati normalnog postojanja moraš u vodoravni položaj na isto toliko sati, kad doznaš da moždani udar ima trajanje, da to nije samo ‘bum’ i to je to, kad shvatiš da je imao predigru s tvojim tijelom i glavom par godina prije nego se odlučio zveknuti te da se zaustaviš, kad ni sama ne vjeruješ koliko te sve te sitnice onemogućuju u svakodnevnom životu, malo-pomalo, htjela-ne htjela, dođe ti iz dupeta u glavu. Stani, odmori, izađi preko vrata kad ti ne odgovara, nisi dužna nikome davati izgovore ni objašnjenja, opusti se kako voliš, smiri ritam, i lijepe i teške stvari čekat će te i sutra, a svijet i ljudi, o gle čuda, teku dalje i bez tebe, i odjednom svi sve mogu i bez tvoje pomoći.
Rješavaj križaljku da vježbaš koordinaciju, finu motoriku, mozak i ruku, drži olovku kako te volja i ne odustaj (taman za kisik ne napisala ‘o’ nego ‘k’). Piši. Napiši pismo svemu i svakomu što te j*** u životu. Briga te, spali ga poslije ako hoćeš, ali izvuci iz sebe. Pokušaj se našminkati oštećenom rukom, ubost ćeš se, svaki dan pet puta najmanje, ali se naprlitaj pa što bude. Visi u teniskama dok god ti to odgovara, i šepaj, j*** ti se, proći će.
Kontroliraj tlak, pij terapiju i ajde na kontrolu kad je vrijeme. Popij čašu vina kad ti dođe, ne zaboravi vodu i voće, jer organizam će ti se usporiti, zbunjen je, nema pojma što radi, a stare je navike zaboravio. Pričaj, s nekim s kime možeš i šutjeti. Brljaj, zaboli te, ispravit ćeš se. Hodaj. Hodaj kao manijak. Vježbat ćeš koordinaciju pokreta, nogu, ruku, pokrenuti tijelo, a čišćenje glave dolazi kao prekrasna nuspojava. Tako je bilo i prije, samo si sve što voliš prekidala zbog drugih, odgađala zbog drugih, stavljala na dno liste. Nemoj više, jer nemaš pravo z******.
Drugi put nećeš proći lišo kao prvi put. “Mlada si, nije ti ništa, to ti je zbog predmenopauze, to ti je zbog hormona, to ti je jer se loše hraniš, to ti je od nervoze, jer slabo spavaš, jer pušiš, jer dozvoljavaš da te peglaju, to ti je jer puno radiš, to ti je,….uglavnom, to ti je jer si TI KRIVA ZA TO. Istina živa. Ne daj da te z******* kako je kome ćeif. Tvoje vrijeme je tvoje, i ti ćeš ga utrošiti kako TEBI odgovara, ne kako drugima treba. Pa sad, kad ti treba pomoć tih istih drugih, da te poslušaju, da osjetiš da ti daju potporu, da te razumiju, da te zvrcnu jednom u par dana – arija. Ne da se ljudima, svi u svojim jadima. U kojima si i ti bila s njima, a oni s tobom ne baš.
Ljudi vole veseljake – check. Ljudi vole druge društvene ljude – check. Ljudi vole one ‘daj meni daj svima’ ljude – check.
I tako je put do tvog osobnog pakla fino popločan time što si dežurni ‘ja ću’, ‘ne brini’, klaun, podizač raspoloženja, uvijek tu za druge, nisi onaj koji poklapa, ne odgovara, ignorira. E pa postani. Prije nego tebe vlastiti mozak i tijelo izdaju. Ne budi govno, ali pristojno dozvoli sebi neke stvari. Oprosti sebi neke stvari i ljude, ako treba odpepaj ih. Jer neki vampiri ne odlaze sami.
I stavi crveno danas, makar ruž, makar onako kao ja, ukrivo, zgrožena rezultatom, ali zadovoljnija sobom nego prije tri mjeseca. Bit će dobro, majke mi!
