Izložba “Anatomija krajobraza” akademske slikarice Dubravke Tullio otvorena je večeras u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik. Tullio je dubrovačkoj publici predstavila novije radove slikane u tehnici akrila i ugljena na platnu nastale u periodu od 2019. do 2022. godine, kao i ranije radove koje nije predstavljala na prijašnjim izložbama.
Povjesničarka umjetnosti i kustosica izložbe Jelena Tamindžija Donnart navela je u katalogu kako radovi Dubravke Tullio „ne nastoje pažljivo konstruirati priču, krenuti od početka i postepeno razvijati fabulu, podizati čitatelju pažnju intrigantno nezavršenim poglavljima kako bi ih nagnali na daljnje čitanje. Njezine su slike tek pauza u čitanju, otrgnuta stranica iz knjige čijeg se naslova ne možemo sjetiti, zaustavljen trenutak u protoku života.
Postavljene kao protuteza prolaznosti trenutka, djela iznjedrena u tehnici akrila i ugljena na platnu uspijevaju zaustaviti vrijeme i pažnju usmjeriti na detalje svijeta kojima smo okruženi.
Ti fragmenti svijeta koje primjećujemo tek kad nas naša vlastita introspekcija odvede u duboke misli popraćene zadubljenim pogledom, oživljavaju pred nama otkrivajući nam svo bogatstvo utkano u njihov mikrokozmos. U taj svijet umjetnica uranja forenzički promatrajući svaku pukotinu u stijeni koju oplakivaju valovi svjedočeći Heraklitovoj stalnoj mijeni, u svakoj nagrešpanoj bori čempresove kore koja je zaustavljena u smoli. S poštovanjem poput franjevca koji iščitavajući tajne vrta, pokušava dosegnuti do skrivenih znanja prirode, Tullio se postavlja u ulogu istraživača, pomnog promatrača koji bilježi kretanja svog proučavanog predmeta. Priroda u radovima Dubravke Tullio nije okolica u kojoj ona živi, već upravo dio nje u čemu se prepoznaje romantičarsko poimanje prirode koje izravno odražava stanje pojedinca. Ona prirodu čita polako, raščlanjujući je na slojeve, godove koji otkrivaju bogatu povijest utkanu u materiju. Lirika Dubravke Tullio intimna je zbirka pjesama posvećena trenutcima samoće, vlastite introspekcije i uočavanja naše okoline koja nas oblikuje pažljivo je secirajući u svojoj anatomiji krajobraza gdje pažljivo presvlači kontekst Mediterana iz slike u sliku.
Iako primarno vizualni medij, njene slike evociraju ljetnu kakofoniju šuma mora, zvuk cvrčka tijekom ljetnih sparina, njihanje grana, titraj lišća i šušur udaljenih plaža. Poetika mediteranskog upisana je u svaku slikarsku gestu koja udiše život u svaku poru, koru, kožu, hrid ponavljajući njihovu besmrtnost unutar slikarskog ovjekovječenja motiva.“
Tekstualni doprinos katalogu izložbe dao je i prof. dr. sc. Nenad Jasprica koji je istaknuo kako „autorica susreće različite komponente krajobraza, a istovremeno naslućuje bića koje ih nastanjuju i nesvjesno svjedoči nevjerojatnim prizorima njihovih međusobnih odnosa. To se posebno odnosi na more i obalu koji su u našemu podneblju, kao nigdje drugdje, neraskidivo vezani u jedinstvenu estetsku i ekološku cjelinu.“
Izložba će biti otvorena do 6. rujna 2023. godine.
