I po datumu i po broju koncerata prošli smo pola puta 75.Dubrovačkih ljetnih igara. Odmjereni je hod glazbenih događanja – dan, dva pauze između- a svi se uglavnom održavaju u Kneževom dvoru. Sreća je da nas je vrijeme poslužilo i da kiša nije organizatoru napravila paniku u traženju nekog prikladnog zatvorenog prostora. E, tu dolazimo do problema koji se u Dubrovniku rasteže iz desetljeća u desetljeće: koncertna dvorana! Ali, o tome nekom drugom prilikom.
Napisala: Sanja Dražić, glazbena kritičarka
Ne znamo što je sadašnje vodstvo naslijedilo od prošlog, odnosno, koji su izvođači već bili dogovoreni, a koji su novi. Uglavnom, nova umjetnička ravnateljica Igara Martina Filjak, naša renomirana klaviristica međunarodne karijere, ovogodišnjem je glazbenom programu zadala temu: Mediteran. Dosadašnja praksa Igara nije bila imati neku programsku nit vodilju, jedino se nastojalo držati pravila da se u Grad dovedu odlični i najbolji umjetnici. I da dubrovački koncerti i projekti ne budu repriza reprize s nekog drugog festivala.
Od početka ovogodišnjih Igara do sada taj se Mediteran provlačio na različite načine, a ponekad ga je bilo i teško pronaći. Najviše smo ga osjetili na prvom koncertu imena Mare Nostrum sastava Hespérion i na večeri sa španjolskom glazbom koju je izveo Antiphonus i Petrit Çeku. Kao i u Hekubi rađenoj po ideji Katarine Livljanić. I u velikoj mjeri na koncertu s dubrovačkim izvođačima, violistom Markom Generom i pijanisticom i skladateljicom Marijom Grazio.
Mediteran
Nekad je Mediteran bio tek u naslovu neke od skladbi s programa ili u njenoj posveti, nekad u mjestu rođenja skladatelja ili izvođača. A na nekim ga koncertima uopće nije bilo. Nažalost, vonj gradela iz susjedstva Kneževoga dvora je Mediteran nametao na svoj način. Kao i dress code dijela publike. Jer, bilo je onih koji su čak i u prvom redu, metar ili dva od izvođača, u (pre)kratkim hlačama pokazivali svoje nožice. A pri tom i šlapice, japanke i natikače pa je stvarno izgledalo da nakon koncerta planiraju prošetat rivom pa se uvalit u more. Smiju li takvi na koncert – i to u Dvor?
S Mediteranom ili bez njega, najvažnija nam je ipak kvaliteta koncerata.
Za ovaj prvi dio Igara možemo reći da nije imao većih oscilacija u kvaliteti. Najbolji koncert pripada gudačkom kvartetu Arod. Četiri mlada gudača koja povezuje pariški konzervatorij zadovoljili su najstrože kriterije i podsjetili nas na dane u kojima su formu gudačkog kvarteta predstavljala najbolja svjetska imena. A najlošiji u ova tri tjedna– kakve li ironije- bio je jedan drugi gudački kvartet. Prvo upozorimo kako se nije smjelo u kratkom vremenu angažirati po strukturi dva ista komorna sastava, tim više što su zaista daleko po kvaliteti. Pa nakon prvog, drugome usporedba nije išla na ruku. Radi se o Zagrebačkom kvartetu u čijem je nastupu potpuno izostalo komorno zajedništvo te je postao zamoran. A programom nas je iznenadio ansambl Bach Consort Wien jer smo očekivali Bachova djela, ili barem barokna. A dobili smo foklornu večer s tradicijskom južnoameričkom glazbom. Doduše, izrazito uživljeno izvedenom.
Od solista na Igrama istaknimo violončelisticu Moniku Leskovar, kontratenora Maxa Emanuela Cenčića i klavirista Pierrea Laurenta Aimarda. Recimo kako su svi koncerti bili primjerenog trajanja. Sparne i vruće dubrovačke večeri ne dozvoljavaju duga druženja izvođača i publike. Za pohvalu je da su mnogi izvodili hrvatske skladatelje. Možda bi uvrštavanje skladbi naših autora mogao biti uvjet u programu?
Pohvalno da je ravnateljica Filjak na svakom koncertu
A za pohvalu je i da je Martina Filjak u publici gotovo na svakom koncertu – jer svaki uostalom potpisuje imenom i prezimenom. A kako će inače suditi o kvaliteti programa kojega je osmislila? Jer, ako čita komentare iz festivalske palače, dobit će pogrešnu sliku.
Naime, i ove godine – ali u znatno manjoj mjeri -svaki svoj koncert Igre poprate hvalospjevima. Taj uglavnom nerealan tekst prepun laskavih epiteta preuzmu svi portali pa javnost stekne krivi dojam. Pa ne može – niti mora- baš sve biti genijano, izvanredno ili neponovljivo! I nisu svi izvođači i ansambli miljenici publike!
A sad o podacima koji se mogu provjeriti i na fotografijama. Knežev dvor niti jednom do sada nije bio prepun. Niti smo doživjeli ovacije.
Ma, sad ću preći u prvo lice – ja gotovo četrdeset godina službeno prisustvujem svakom koncertu Igara i glazbenog života Grada uopće. I naučila sam što su ovacije. A prepun Dvor znači da je dio potencijalne publike ostao ispred njegovih vrata. Čestitam Igrama na dosadašnjem programu, ali bih voljela da su realnije u komentarima. Odnosno, trebali bi samo napisati podatke i činjenice, bez interpretativnih analiza i neumjesnih uljepšavanja. Ne sjećam se da su u prošlosti postojali takvi panegirici. Nisu se ni izgovarali, a kamoli pisali da bi time postali i dokument! I to upitne vjerodostojnosti.
