Marina Alaburić jedna je od dobitnica nagrade “Imperial” i nedavno ju je primila u Dubrovniku kao dijete koje su životne okolnosti i bolest mlađeg brata “prisilile” da rano odraste, ali i da pokaže koliko ljubavi, dobrote i osjećaja čuči u svima nama od djetinjstva. Marinina priča je puna poduka i za odrasle, a iznimno jaka je poruka – ljubav sve pokreće! I okreće. Na dobro!
Priču o Marini prenosimo s fb stranice Godišnje priznanje Imperial koju je pokrenuo Denis Pavela.
Školska godina 2022./2023. obilježila je bakarsku osnovnu školu teškom pričom iz života obitelji čija je kćer učenica navedene škole.
Marina Alaburić pohađa 3. razred i odlična je učenica. Jedan sasvim običan prošlogodišnji rujanski dan započeo je osjećajem straha, neizvjesnosti i strepnje za cijelu obitelj, a posebno za djevojčicu Marinu.
Dijagnoza njenog brata bila je preteška, a Marinino srce pretužno. Mlađi brat i prije bolesti uvijek je bio u Marininom srcu. Njegovo ime Marina je svakodnevno spominjala i svi su znali da za Marinu počinju teški dani. Obitelj se razdvojila, započeli su dani liječenja, borbe i želje za životom. Kao osmogodišnja djevojčica, do tada potpuno bezbrižna i sretna Marina se hrabro borila ostati jaka i biti podrška svojoj obitelji iako je i ona trebala utjehu i topli zagrljaj. Svaki dan pričala je o svom bratu.
Znalo se kada je Mate u zagrebačkim bolnicama. Znalo se kada započinje nova tura kemoterapije. Znali smo kada je Marina kod bake i djeda i znali smo da je jako tužna. Znali smo da nešto moramo poduzeti. Ali nismo znali kako. Marina nas je naučila. Marina je bila glasna. O svom je bratu pisala, o svom je bratu govorila. Svom je bratu htjela pomoći. I učinila je to srcem i sestrinskom ljubavi.
Čula je da postoje „tete pričalice“ koje na onkološkim odjelima Dječje bolnice Kantrida svojim velikim volonterskim srcem čitaju priče oboljeloj djeci kako bi oni bar na tren zaboravili na svoje bolesti.
Marina je sudjelovala na natječaju Udruge Portić iz Rijeke „I ti možeš biti teta/barba pričalica“ jer je i ona u svojoj dječjoj mašti željela dati sebe za bolesnu djecu. Željela se dati za svoga brata.
Marina je digla na noge cijeli kvarnerski kraj, a posebno mali grad Bakar. Sve učenike i djelatnike Osnovne škole Bakar dirnula je priča o Marininom bolesnom brat. Svi su se ujedinili i svoja srca usmjerili na pružanje pomoći; moralne, financijske, ljudske… U svaku humanitarnu gestu utkali su puno dobrote, odvažnosti i nježnosti. U svemu ih je vodila Marina.
Organizirali su humanitarni sajam, koncert, nogotenis, izrađivali prigodne plakate, letke, uvježbavali pjesme i recitacije za nastupe, kuhali su, pekli kolače, prodavali rukotvorine koje su učenici s ljubavlju izrađivali. Vapaj malene Marine čuo je i Grad Bakar i pokazao svoje veliko srce. Podržao je sve ideje vođene Marininom željom da se pomogne njenom bolesnom bratu.
Marinin glas bio je toliko moćan da su se u akciju uključili svi…i oni mali i veliki, poznati i manje poznati ali svi sa velikim imenima i još većim srcima. Posebno je sve obradovala predivna gesta legendarnog vratara Danijela Subašića koji je za liječenje Marininog brata donirao svoj potpisani dres. Marina je svima uručila posebnu zahvalnicu.
Marina je djevojčica velikog srca koja je sve učenike i svoje sugrađane potaknula da pomažu, vjeruju i čine dobro. Jedna mala duša velikoga srca osvojila je sve nas i samo je nebo bila granica. Svojim primjerom su pokazali da znaju suosjećati s tuđom nevoljom. Tuđa gesta dobročinstva pomiče planine, dira u srce i budi nadu da ipak postoje plemeniti ljudi.
Marina i dalje priča o svom bratu. Znamo da je Mate još uvijek u bolnici. Znamo da i dalje vodi hrabru bitku protiv karcinoma. Znamo da Marina i dalje ne odustaje i da ne skida osmijeh s lica. Jer svi su uz nju, njena utjeha i topli zagrljaj. Njena Osnovna škola Bakar, njeni prijatelji, učitelji, susjedi, sugrađani…Marina ih je povezala duhom zajedništva, duhom vjere i pokazala da možemo biti bolji.
Biti human, velikodušan, topao i osjećajan velike su ljudske osobine, a iskreno dobročinstvo predstavlja poriv naše duše. Stvara pozitivnu energiju, štiti nas od negativnih elemenata i potiče optimizam. U cijeloj ovoj dirljivoj priči naučili smo da je važno pomagati drugima kad god to možemo i da je važno slijediti primjer dobrote. Jer to su osjećaji koji svako malo dijete pretvaraju u velikog čovjeka kakav će, sa sigurnošću biti i naša Marina.
