Osnivačica Ponta Lopud Festivala koji je pred nama, Tilda Bogdanović, naša je gošća u rubrici Od a do ž.
Jedna ste od prvih PR stručnjakinja u Hrvatskoj, kad biste iz svih iskustava mogli izvući jedan zaključak, koji bi to bio?
Ne bih prosipala floskule iako su neke istinite poput „sve vam je u životu PR“.
Daleko sam ja od stručnjaka kad se usporedim s kolegicama i kolegama koji se kontinuirano educiraju, certificiraju, toliko su puno napravili za razvoj struke u međunarodnim razmjerima, ali istina je da sam jedna od desetak prvih koji su se u Hrvatskoj susreli s PR-om kad još nije bilo ni općeprihvaćenog prijevoda za PR, kad nije bilo nikakve literature i kad se pojam PR-a najprije poistovjećivao s press clippingom, davne 1994. godine.
I sad opet se vraćam na to da je sve u životu PR jer postotak uspješnosti brojnih projekata, ideja, te umjetničkih, poslovnih, političkih, sportskih i svih drugih postignuća uvelike ovisi o tome koliko javne pozornosti uspijete pobuditi i kakvu percepciju stvoriti.
Uvijek ste nasmijani i ljubazni, ipak postoje li situacije koje vas mogu izbaciti iz takta?
Neiskrenost i manipulacija.
Kad se suočite sa stvarima koje su izvan vaše kontrole, kako postupate?
Ja sam primarno u event managementu, osmišljavamo i stvaramo nove programe, nova javna događanja što je uistinu ogromni izazov.
U svakom projektu moguće je nebrojeno nepredviđenih situacija, kad vi slažete mozaik od jako puno manjih ili većih tuđih usluga o kojima ovisite, a koje ne možete u potpunosti kontrolirati, onda su stres i napetost uvijek na visokoj razini. Kriza ne trpi nervozu, ljutnju i stvaranje dodatne napetosti, tako da uvijek u takvim situacijama nastojim smanjiti, ublažiti ili neutralizirati dodatnu napetost i tražim alternativno rješenje, primjenjivo u zadanim okolnostima.
Jedna crtica koja oslikava takvu situaciju – organizirali smo svečanu gala večeru za jednu korporaciju i u planu je bilo kad u dvoranu uđe glavni domaćin u društvu visokih uzvanika, svi sudionici se ustaju i dočekuju ih pljeskom. U jednom trenutku nam je dojavljeno da stižu i na moj znak svi su ustali i počeli pljeskati, a u dvoranu su ušli neki sasvim drugi ljudi. Tada smo se obratili sudionicima i zahvalili im što su tako izvrsno „odradili generalnu probu“. Najprije sam mislila da će me kolpat, a onda smo ispali zvijezde.
To su neke rijetke situacije u kojima vam se posreći svoj propust pretvoriti u prednost.
PR je statistički gledano ženska struka, zašto su žene sklonije birati taj posao?
Nisam znala da smo brojčano premoćne, odnosno čak sam mislila da smo izjednačeni, ali nebitno. Rekla bih da je velika većina mladih koji odabiru PR, primarno obrazovani, pismeni, kreativni i dinamični, željni akcije, tehnološki spretni, spremni preuzeti odgovornost što im otvara mogućnosti napredovanja, umrežavanja i upravljanja određenim situacijama. . .
Može li se miješati prijateljstvo i posao?
Zašto ne? Jako često radim s prijateljima i to mi je najdraže.
A obitelj i posao?
U mom slučaju dokazano može, čim više, mislim da mi je to i dodatni motiv i usrećuje me što u krugu najdražih ljudi planiramo, kreiramo, prepriemo se kad brena i stvaramo ono što mi želimo i kako mi želimo. To je privilegija.
U kojim ćete situacijama poslušati supruga?
Kad procijenim da je u pravu 🙂
Upoznali ste brojne svjetske face, koga ipak izdvajate i zašto vas je oduševio?
Stvarno sam imala priliku upoznati brojne zanimljive, svjetski poznate osobe što iz svijeta umjetnosti, s estrade, iz sporta, politike, biznisa, ali i jednako tako fantastične, uspješne i zanimljive ljude koji nisu planetarno medijski sveprisutni, ali su ostavili značajan trag u mom životu. Mogla bih nabrajati državnike, monarhe, filmske zvijezde, glazbenike . . . ako baš moram izdvojiti, neka bude Sir Roger Moore.
Lopud je vaše zen mjesto, koji su vam omiljeni rituali?
Lopud je apsolutno promijenio moj život i život moje obitelji, svakodnevno osvješćujem svoju sreću što imam priliku živjeti upravo ovdje gdje živim. Najomiljeniji ritual: ranojutarnja kavica ispod smokve na Mandraču.
U kojem vam je godišnjem dobu otok najljepši?
Kasno proljeće i rana jesen.
Volite li više odlazak na plažu ujutro ili pred kraj dana?
i ujutro i predvečer – podjednako.
Imate li vremena za kupanje tijekom Ponta Lopud Festivala?
Vjerovali ili ne – ponekad i to uspijem uklopit, ali ne bih to nazvala kupanjem, nego osvježenjem koje svaki put kad uspijem skočit, računam kao bonus.
Čime su sudionici uvijek iznova najviše oduševe na Lopudu?
Prvo i apsolutno – ljepotom otoka, a odmah zatim atmosferom koju festival i otočani stvaraju.
A otočani, koji je njima najdraži dio festivala?
Prema inputima koje ja dobivam, Lopuđani su zadovoljni sadržajima koje Ponta Lopud stvara te dodatnom dimenzijom prepoznatljivosti otoka.
Koji film možete pogledati uvijek iznova, a da vam ne dosadi?
„La vitta e bella“ – kao podsjetnik kako je moguće savladavati najstrašnije i najteže životne situacije, što nas osvješćuje da vrlo često ono što mi doživljavamo problemom i nije neki problem . . .
Omiljena glumačka imena?
Meryl Streep, Tom Hanks, Frances McDormand, Robert De Niro . . .
U kojeg ste glumca bili zaljubljeni kao teenagerica?
Patrick Swayze . . .ludo zaljubljena!
Svi se mijenjamo kroz godine, ali koja vaša osobina je i dalje tu?
Optimizam i povjerenje prema ljudima.
Koje su vam mane?
Njih bi sigurno drugi mogli bolje pobrojati . . .a ima ih.
Što su vas vaša djeca naučila o vama samima?
Uvjerili su me da apsolutna ljubav postoji.
Da vam se može ispuniti samo jedna želja, koja bi to bila?
Zdravlje!
